Orbanova Mađarska trenutno je predsjedateljica Vijeća EU-a – poznato je da se radi o rotirajućoj funkciji, koja se u vrhu Europske unije mijenja svakih šest mjeseci. Hrvatska je to bila 2020. godine, kad je zbog pandemije mnogo planova nažalost moralo biti promijenjeno.

U vrhu EK-a zadovoljni su što je tako jer je ovaj period od 1. srpnja, kad je Mađarska preuzela predsjedanje, do kraja godine ujedno i razdoblje konstituiranja novog saziva Europske komisije i jedan stanoviti period interregnuma. Iako Mađarska među svojim ciljevima predsjedanjem EU-om navodi točke koje jesu zajedničke cijeloj Uniji, jasno je da Orban vodi svoju politiku, koja je po mnogo čemu proruska i kosi se s osnovnim smjerom Bruxellesa. Dokazuje to i zadnja epizoda ovih dana, kad je Mađarska odlučila ublažiti vizna ograničenja za Ruse i Bjeloruse, unatoč vrlo jasnoj politici Bruxellesa.

Zbog takve svoje politike, u kojoj je ne jednom stavljao veta na proukrajinske odluke Bruxellesa, Mađarska i njen premijer Orban ne bi se trebali čuditi odlukama Ukrajine i Bruxellesa. Tada se prave žrtvama tzv. dominantne europske politike, a odluke država članica i njihovih vlada nazivaju »nečuvenima«. Radi se konkretno o slučaju Janaf – njihov je ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó ustvrdio kako mađarska MOL Grupa ne može s Janafom sklopiti višegodišnji ugovor, a još tvrde i kako su pod financijskim pritiskom Janafa koji im monopolistički diže cijene. Mađarski ministar požalio se na odnos Europske komisije prema njegovoj zemlji, a Hrvatsku je proglasio nepouzdanom zemljom za tranzit nafte, i to sve samo dan nakon objave premijera Andreja Plenkovića da će Janaf ostati na raspolaganju.

Dapače, kapaciteti Janafa su dovoljno veliki da se namire domaće potrebe, a i da se namire potrebe drugih država koje su zaintersirane za transport. Janaf to izrijekom i tvrdi u svojoj objavi. Jednako tako, predsjednik Vlade Andrej Plenković čak je pisao Mađarskoj i Slovačkoj te čelnici Europske komisije Ursuli von der Leyen, izrazivši spremnost Hrvatske i Janafa za transport nafte, nakon odluke Ukrajine da suspendira tranzit nafte ruske kompanije Lukoil preko svog teritorija prema te dvije države. »Janaf je kao kompanija spreman pregovarati s MOL-om«, izjavio je Plenković.

Dakle, čak i kad dobije pristup naftovodu i normalnom transportu, mađarska politika ne odustaje od orbanovskog pristupa koji upravo jest rezultirao takvom – očekivanom – odlukom Ukrajine.

Ne treba ovdje posebno spominjati kako se MOL kao suvlasnik Ine odnosio zadnjih desetak godina prema razvoju hrvatske nacionalne kompanije, koliko su maćehinski zanemarivane investicije u Rijeci. Uostalom, prije samo mjesec dana MOL je pokrenuo novu arbitražu protiv Hrvatske – traže milijune eura zbog odluke Vlade iz jeseni 2022. godine po kojoj je Ina sav plin proizveden u Hrvatskoj morala prodavati HEP-u po subvencioniranim cijenama. Ta je odluka bila i na unutarnjoj sceni osporavana, uostalom afera »plin za cent« je u bila u samoj njenoj srži, ali rezultat su limitirane cijene koje su i danas niže za sve građane Hrvatske, najmanje do 30. rujna ove godine, a vjerojatno i cijelu predstojeću zimu.

MOL ne prestaje vršiti pritisak na Hrvatsku, a riječ je naravno o tvrtki u kojoj mađarska država ima četvrtinu vlasništva, dakle pod izravnim je političkim utjecajem Orbanove vlade koja, pak, sigurno nije oduševljena ni odlukom hrvatske Vlade da se Mađarima ne dopusti kupovina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj u slučaju prodaje Fortenovinih tvrtki Podravki.

Orban vodi antibriselsku, a Plenković izrazito probriselsku politiku, i to je uzrok ovakvih reakcija Mađarske, koje su kontinuirane.

Bit će zanimljivo pratiti hoće li predsjednik Zoran Milanović i ovog ljeta ugostiti Orbana u svojoj državnoj vili na Hvaru. Orban je već na Visu – možda bi bilo bolje da okrene Plenkovićev broj, umjesto Milanovićeva, i postigne dogovor umjesto da izlazi s običnim političkim provokacijama.