Ishod parlamentarnih izbora u Italiji bio je poznat i prije nego što su građani izašli na birališta, sudeći prema prošlotjednim najavama medija. Susjedna zemlja mogla bi dobiti prvu krajnje desnu vladu nakon Drugoga svjetskog rata, što već tjednima izaziva nelagodu u vladajućim krugovima Italije, posebice Europske unije.

Ako na vlast dođe trojna koalicija na čelu s Giorgijom Meloni, predsjednicom Braće Italije – stranke kojoj su vodeći mediji proteklih godina nalazili neke sličnosti s fašističkim pokretom – odnos snaga u Uniji promijenit će se u korist onih koji propituju ispravnost sadašnje politike Bruxellesa. To što se gotovo svaki četvrti građanin Italije još uoči izbora zagrijao za stranku Giorgije Meloni, pokazuje da su talijanski birači siti vladajućih političkih krugova i da je zemlja već dugo zrela za promjene. No, pitanje je koliko je radikalni zaokret moguć.

Toga je očito svjesna i sama Meloni koja je prije izbora počela ublažavati svoje oštre stavove. Obećala je da neće blokirati politiku Unije, kao što je financijska i vojna podrška Ukrajini, u situaciji kada čelnici njezine koalicije pokazuju djelomično razumijevanje za poteze Moskve, dok se svaki drugi Talijan, prema anketama, protivi sankcijama Rusiji. Meloni je u međuvremenu osudila rusku agresiju na Ukrajinu. Već ranije je odustala od revolucionarnog poteza kao što je izlazak Italije iz eurozone, želeći pokazati da vodi računa o interesima domaćeg i europskog okruženja. Njezina je stranka ublažila i zahtjeve za pomorsku blokadu Libije radi sprječavanja priljeva migranata iz Afrike te neke druge radikalne izjave. Jedno je biti u oporbi, a drugo je kada se približiš vlasti.

Meloni mora voditi računa o mišljenju ostalih članica Unije jer i one pripremaju odgovor ako nova talijanska vlada iskoči iz europske političke matice. Europska komisija unaprijed pokušava omekšati potencijalni radikalizam iz Rima. Pritom računa na to da Italija treba idućih godina iz europskih fondova dobiti oko 200 milijardi eura pomoći, bez koje će teško prebroditi energetsku i gospodarsku krizu te ublažiti nevolje građana. Tri dana uoči izbora predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, na predavanju na sveučilištu Princeton, neizravno je upozorila Rim da Komisija »ima alata« ako »stvari krenu u teškom smjeru«, podsjećajući na slučaj Mađarske i Poljske. Zbog nepoštovanja pravne države, Komisija ja prošli tjedan Mađarskoj najavila uskratu oko 7,5 milijardi eura iz europskog Fonda za oporavak od pandemije, a Poljskoj je ljetos propisala zadaće u pravosuđu koje mora ispuniti ako želi dobivati financijsku pomoć EU-a.

Izjava Von der Leyen u startu je naišla na osudu poljskog premijera Mateusza Morawieckog koji je prigovorio šefici Komisije da želi unaprijed disciplinirati vladu Italije ako ona ne bude po volji Bruxellesa, pitajući se »je li to Europa kakvu želimo«. Naime, dok Komisija i najveće zemlje, poput Francuske i Njemačke, vide u Meloni novi remetilački faktor u postizanju jedinstva u EU-u, Morawiecki i njegov mađarski kolega Viktor Orban u njoj vide novu saveznicu. Uspjeh talijanske političarke ohrabruje i ostale europske konzervativce koji jačaju na potezu od Švedske do Francuske i Španjolske, a također se protive centralizaciji Unije i traže jačanje autonomije nacionalnih država.

Ishod izbora u Italiji za Europsku uniju nije dobar znak. Unija se nalazi u jednom od najtežih razdoblja u povijesti, zbog energetske krize koja u sjeni rata u Ukrajini prerasta u gospodarsku krizu i potiče nezadovoljstvo građana. Rast napetosti između europskih institucija i Italije ako njezina nova premijerka bude Meloni, gotovo je neizbježan. Treba se nadati da će prevladati realizam i kakva-takva suradnja, jer je prejako zatezanje konopca između Rima i Bruxellesa luksuz koji si ne mogu dopustiti ni jedna, niti druga strana. Ako se stanje u Italiji pogorša te izbije gospodarska i financijska kriza, posljedice će osjetiti ne samo susjedna zemlja, nego cijela Europa.