Na Balkanu ovako dinamično nije bilo još tamo od 1999. kada je NATO bombardirao Srbiju i time osigurao prestanak rata na Kosovu. Uza sve prevrate i atentate zadnjih dvadesetak godina na području jugoistočne Europe ipak je vladala kakva takva stabilnost. Međutim, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlučio je promijeniti ritam događanja, a što je paradoksalno, ima za to gotovo pa otvorenu podršku dijela članica EU-a. Kruna te podrške bio je posjet njemačke kancelarke Angele Merkel koja se pojavila u Beogradu i hvalila Vučića samo par dana prije nego je on pozvao sve Srbe u susjednim državama da na prozorima svojih stanova istaknu srpsku zastavu. Ta i takve slične bizarne i opasne inicijative i izjave, nimalo ne obeshrabruju i Merkel i Viktora Orbana i Sebastiana Kurza i Janeza Janšu da Vučića tretiraju kao državnika i faktora stabilnosti u jugoistočnoj Europi. Iako je on sve samo ne to. Čudno. Stvari se dakle mijenjaju. I to jako brzo. I dosadašnja hrvatska politika prema svom jugoistočnom susjedstvu ne daje odgovore na nova pitanja. Naravno, prije svega Hrvatska sama mora biti gospodarski i politički stabilna kako bi uopće mogla djelovati. Ako će se gospodarstvo ljuljati, a politika se svoditi samo na sukobe, Hrvatska neće imati ni snage ni energije baviti se situacijom u susjedstvu. Hrvatska bi se diplomacija također trebala dodatno angažirati. Aktivna politika na jugoistoku Europe bila bi dobar odgovor na ovo što se događa. A kao prvo treba politiku prema BiH jasnije artikulirati da Hrvatska čvrsto podržava suverenost ove države. Samostalna i nedjeljiva BiH strateški je interes Hrvatske. Naravno, suverena BiH je formalna pozicija Hrvatske, ali ne bi bilo loše ponekad je dodatno naglasiti.

Tu bi neke stvari trebao revidirati i sam Milanović, ali i HDZ koji bi trebao utjecati na svoju sestrinsku stranku u BiH. Naime i hrvatski predsjednik i HDZ BiH imaju jako dobro mišljenje o »dobronamjernom« Miloradu Dodiku. Možda najbizarniji potez cijelog Milanovićevog predsjednikovanja bio je poziv Dodiku da dođe u Zagreb. A nedavno je kao dobronamjernu opisao jednu od Dodikovih inicijativa za BiH. Iako je najjači političar srpskog entiteta čovjek koji rastura BiH i otvoreno zastupa velikosrpske pozicije. Čudna je i štetna politika predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koji jako često drži ljestve Dodiku. Naravno, politika bošnjačkih stranaka potpuno je iracionalna. I krajnje netolerantna prema BiH Hrvatima, i to ne samo u pitanju izbornog zakona. Ali snažna i jasna hrvatska politika i pozicija prema BiH možda bi mogla utjecati i na ovo. Hrvatska mora pokazati diplomatsku odlučnost i jasnoću. Naravno, kada je riječ o diplomaciji, ona bi trebala, kao što je jučer naglasio Milanović, pojačati napore na objašnjavanje situacije na Balkanu partnerima u EU-u, a posebice u NATO savezu. Jer ono što se događa s Crnom Gorom jako sliči na ono što se događa recimo s Estonijom.

I, naravno, tu je odnos prema srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Ono što radi Vučić nikako se ne smije negativno reflektirati na odnos prema njenim pripadnicima. To je bila, jest i bit će mjera ozbiljnosti ne samo hrvatske politike, već i cijelog hrvatskog društva. Hrvatska mora osigurati da pripadnici srpske manjine zaista uživaju sva prava koje im jamči postojeće hrvatsko zakonodavstvo. To je razina ispod koje se ne smije ići. Ali ne i iznad. Prvi test će biti popis stanovništva. Milorad Pupovac zaista jest imao neke čudne zahtjeve oko toga tko treba potpisivati pripadnike manjina, a na kraju su on i HDZ oko toga postigli kompromis. Na Vladi je stoga ogromna odgovornost da, recimo to otvoreno, popis stanovništva u Vukovaru bude besprijekoran. Ako se nešto dogodi što bi mimo propisa umanjilo udio srpske populacije u tom gradu, bila bi to sramota za Hrvatsku. Ali ona bi se dogodila i ako bi ostali neki repovi koji bi ukazivali da se broj Srba u tom gradu umjetno napuhavao.

Nažalost, opet živimo u zanimljivim i dinamičnim vremenima. Ono što Vučić radi sada jako podsjeća na ono što je Slobodan Milošević radio sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Galvanizira Srbe u Srbiji i izvan nje. Zašto to dio međunarodne zajednice ne samo trpi nego i otvoreno podržava velik je misterij.