Nakon maratonskog sastanka potkraj prošlog tjedna čelnici Europske unije pohvalili su se kako je cijena plina na tržištu, zahvaljujući težnji da je ograniče, automatski pala – i to za više od sedam posto. To što su se europski čelnici dogovorili da će nastaviti »dogovaranje« o tome kako će ove zime privremeno limitirati cijene plina, vjerojatno je pridonijelo njegovom pojeftinjenju. Mnoge u Europi to je ohrabrilo, ali za veliki optimizam nema mjesta.

Ako se bolje pogleda, cijena plina pada već od kolovoza, otkako je smanjena za 70 posto. Više ne iznosi 330 eura po megavatsatu, nego 114 eura. Međutim, i dalje je 4,5 puta veća nego u svibnju prošle godine, prije početka energetske krize. To je dugoročno nepodnošljivo ne samo za građane i gospodarstvo nego i za preopterećene državne proračune koji te cijene subvencioniraju.

Od kraja kolovoza plin je znatno pojeftinio ne toliko zbog napora čelnika EU-a, koliko zbog smanjivanja potražnje u Europi. Vrijeme je razmjerno toplo, a potrošnja u posrnuloj industriji pada. Skladišta u europskim zemljama za zimu popunjena su više od 93 posto, a u Njemačkoj i Francuskoj 97, odnosno gotovo 100 posto. Istodobno, tankeri s ukapljenim plinom čekaju u redu pred terminalima na obali zapadne Europe. Nema dovoljno kapaciteta za njihov istovar, ni cjevovoda za prebacivanje plina u unutrašnjost kontinenta. Mnogi tankeri stoje na pučini čekajući zahladnjenje i povećanje potražnje, vjerujući u novi skok cijena.

Za optimizam u stabilizaciju cijene plina nema temelja ponajprije zato što čelnici EU-a na sastancima nisu mogli riješiti osnovnu stvar, a to je kako povećati ponudu LNG-a u količini dovoljnoj da zamijeni ruski zemni plin kojeg se odriču. Otkako su tijekom godine udio ruskog plina u potrošnji EU-a smanjili s 40 na samo sedam posto, manjak su pokrivali SAD, Norveška, Katar i Alžir, ali nedovoljno. Privremeno se europske elektrane prebacuju s plina na ugljen i produžuje se rad nuklearki, posebice u Njemačkoj. Međutim, dok se ne sagradi dovoljno elektrana na čistu energiju, trebat će proći godine. A Europa s manjkom energije nema toliko vremena za čekanje jer mora nekako preživjeti već ovu zimu.

Sjedinjenje Države, koje su od lipnja postale najveći izvoznik plina u Europu, djelomice zamjenjujući Rusiju, neće moći ove zime bitno povećati isporuke. Šefovi američkih energetskih kompanija poručili su sredinom rujna u Financial Timesu da Europa od njih »ne može očekivati spašavanje« ni kad je riječ o nafti, niti o plinu. Rade, kažu, maksimalnim kapacitetima, a proizvodnju neće moći bitno povećati ni sljedećih nekoliko godina. Za širenje kapaciteta, tvrde, treba im golem novac koji u doba prijelaza na čistu energiju teško pronalaze.

Spas neće doći ni iz Katara koji je uz SAD najveći izvoznik LNG-a u svijetu. Njegov ministar energetike Saad al-Kaabi je Financial Timesu proteklog tjedna rekao da Katar može samo 10 do 15 posto raspoloživih količina preusmjeriti u Europu, jer ostatak prodaje putem dugoročnih ugovora, uglavnom u Aziju. Prema njegovim riječima, Europa ne može ruski zemni plin kratkoročno zamijeniti ukapljenim. Ako joj to ove zime nekako pođe za rukom, u Europi će »iduća zima biti još gora«, a tako će – prema ministru – biti barem do 2025., dok se ne sagrade dodatni kapaciteti za ukapljeni plin u Kataru.

U takvoj situaciji, kada je manjak plina izvjestan, europski čelnici najavili su privremeno ograničavanje njegovih cijena tijekom ove zime, i to samo u slučajevima kada budu »ekcesne«. Kako će to izvesti, tek se trebaju dogovoriti idućih tjedana. Od travnja najavljuju zajedničku europsku nabavu manjih količina plina za skladištenje, kako bi mu snizili cijenu na tržištu. Međutim, od čelnika Europske unije u tom se pogledu ipak previše očekuje. Dok na europskom i svjetskom tržištu nema dovoljno plina koji bi zamijenio ruski, napori političara za ograničavanje njegovih cijena čine se poput Sizifova posla.