Dražen Katalinić

Očekivane i neočekivane ostavke

Dražen Katalinić

Marko Lukunic/PIXSELL

Marko Lukunic/PIXSELL

Winston Churchill je davno savjetovao političarima da ako nešto žele zataškati, neka osnuju odbore

placeholder


Dvije ostavke u jednom danu, od kojih je jedna zasjenila drugu, svakako je vijest dana, iako vladajući stavljaju fokus na protjerivanje hrvatskih državljana iz Srbije i zahvalu Šimi Erliću na svemu što je učinio kao ministar regionalnog razvoja i EU fondova. Jer je najavljeno podnio ostavku kako bi se mogao posvetiti utrci za gradonačelnika Zadra. Ostavka koja je zasjenila Šiminu, a i sve ostale vijesti, je nenajavljena i neopoziva ostavka predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Aleksandre Jozić-Ileković, jedine institucije koja se donekle konkretno bavi korupcijom ili barem upozorava na nju. To je ono povjerenstvo koje nas upozorava kad privatna imovina pojedinog političara ne odgovora njegovoj imovinskoj kartici ili je nesrazmjerna njegovim primanjima kao zastupnika u Saboru ili ministra u Vladi. Za korupciju malo većih razmjera, pogotovo ako se nenamjenski troše europska sredstva, zadužen je ured europskog tužitelja kojeg imamo prilike upoznati svaki put kad DORH ocijeni da se protiv stanovnitog političara neće pokretati postupak. Pa ga pokrene europski tužitelj.


Za očekivati je da će oporba na ovoj ostavci nastojati prikupiti političkih bodova koliko god može, pa tako skreće pozornost na način na koji je Jozić-Ileković podnijela ostavku jer nije tražila razrješenje na vlastiti zahtjev, nego se odlučila baš na neopozivu ostavku, što zakon o spječavanju sukoba interesa uopće ne predviđa. Ova naprasna ostavka očito ima za cilj skretanje pozornosti javnosti na Povjerenstvo i njegov rad, odnosno na probleme s kojima se Povjerenstvo susreće u svom radu. Jozić-Ileković je o tome pismom obavijestila i nadležni saborski Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove, a nakon što se isti proglasio nenadležnim, nije joj preostalo ništa drugo nego podnijeti ostavku. Jer ako se saborski odbor u kojem vladajuća koalicija ima većinu proglasio nenadležnim, onda se očito i Hrvatski sabor takvim smatra, pa se automatski postavlja pitanje – koga upozoriti na probleme u radu Povjerenstva i kome podnijeti ostavku? Da je kojim slučajem najavila ostavku kao Šime Erlić, sada bi joj Vlada zahvalila na svemu što je napravila kao predsjednica Povjerenstva. A ovako ju je u svojim izjavama potpuno ignorirala, unatoč istog dana održanoj redovnoj Vladinoj sjednici i unatoč tradicionalnom uvodnom osvrtu premijera Plenkovića na najvažnije aktualnosti, iz kojeg je »ispala« ostavka predsjednice antikorupcijskog povjerenstva.


Ostavku Jozić-Ileković ipak je komentirao HDZ-ov član Odbora za pravosuđe Nikola Mažar koji je izrazio zadovoljstvo što je od nje čuo da nije bilo pritisaka od političara. Ukratko, vladajući su iznenađeni ostavkom, ali i odnosima unutar Povjerenstva, iako se saborski odbori već desetak dana »loptaju« pismom Jozić-Ileković. Naime, nakon što je Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove dopis tada još uvijek aktualne predsjednice Povjerenstva za sukob interesa proslijedio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav prozvavši se nenadležnim, Odbor za Ustav im ga je vratio jer se također proglasio nenadležnim. O radu ovog važnog i neovisnog tijela za razvoj civilnog društva, kao što je Povjerenstvo za sukob interesa, parlamentarni odbori se ne bi smjeli »loptati« jer dok se god oni loptaju, problemi u radu tog povjerenstva neće doći na dnevni red saborske sjednice.




A o čemu je to Jozić-Ileković prije deset dana izvijestila nenadležne saborske odbore? Ukratko, o tome da su pojedini članovi Povjerenstva za spječavanje sukoba interesa u sukobu interesa. I ne samo o tome, nego da odbijaju postupati po sudskim presudama, da odbijaju glasovati na sjednicama kako bi spriječili donošenje odluka, a u pojedinim slučajevima otvoreno staju na stranu vladajućih, a bivša predsjednica Povjerenstva pritom navodi Igora Lukača koji se htio uključiti u sudski proces protiv Povjerenstva, a na strani HDZ-ove državne tajnice Vedrane Šimundža-Nikolić. Sve to nenadležnim saborskim odborima nije bilo dovoljno da o tome raspravljaju.


Odbori su tako odradili svoj dio posla. Winston Churchill je davno savjetovao političarima da ako nešto žele zataškati, neka osnuju odbore.