Nevjerojatna je autodestrukcija hrvatskog društva. Počela je početkom 1990-ih pretvorbom i privatizacijom koja je razorila gospodarstvo. Bio je rat, ljudi niti su imali vremena, niti su imali znanja shvatiti što se događa. Dok su građani preživljavali i strepjeli od ratnih razaranja, probrani dio hrvatskog društva čija je najveća kvaliteta bila posjedovanje valjane stranačke iskaznice preuzimala je ono što su generacije desetljećima stvarale. Nakon preuzimanja veći dio završio je propašću, a manji dio bio je odskočna daska za stvaranje novih hrvatskih elita koje je želio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Ljudi su šutke gledali kako im nestaju radna mjesta, a trik je bio u tome da ih se uvjeri da sve to ima veze s Jugoslavijom, a sve što ima veze s Jugoslavijom zaslužuje propasti.

Druga rak-rana hrvatskog društva je obrazovni sustav. Iz godine u godinu se spominju kurikularne reforme. Kažu da treba rasteretiti učenike osuvremenjavanjem obrazovnog sustava. Nitko ne zna točno što i kako napraviti pa zato iz godine u godinu, iz mandata u mandat raznih vlada svjedočimo o reformama koje ništa ne reformiraju. I koje u konačnici devastiraju cijeli obrazovni sustav. Na način da su reforme svrha same sebi kako bi resorni ministri imali o čemu pričati tijekom četverogodišnjeg mandata. Trenutno je aktualna najava ukidanja predmeta Politika i gospodarstvo u strukovnim školama. Točnije, taj bi predmet prestao biti obavezan. Jer se na taj način učenici žele što prije pripremiti za radna mjesta. Pritom nikoga ne zabrinjavanja što će ti mladi ljudi ostati bez znanja o društvu u kojemu žive. Nikoga nije briga što je netko odlučio dehumanizirati mlade ljude.

Ovakvim idejama ih se osakaćuje i pretvara ih se u pasivne promatrače društvenih procesa koji utječu na njih i na kvalitetu njihovih života. Još samo nedostaje da netko kao pojašnjenje ponudi alibi da je riječ o još jednoj besmislenoj europskoj direktivi. Tko smo mi da proturječimo onome što je osmišljeno u Bruxellesu.

Najgore je to što to nije točno i što je ideja rezultat misaonog procesa hrvatskog mozga. Onog zločestog koji je mišljenja da je bolje imati pasivne promatrače i podanike koji vrijedno rade i ne promišljaju društvo u kojemu žive, nego aktivne građane koji su spremni participirati u društvenim procesima.

Još je gora spoznaja da je netko svjesno podijelio mlade ljude na one koji ne trebaju razbijati glavu informacijama o tome tko im je predsjednik, tko bira vladu, što je lokalna samouprava, kakvi su porezi u Hrvatskoj, što su to doprinosi na plaću, i na one koji su predodređeni steći ta znanja jer su imali dobre ocjene pa su upisali gimnazije.

Društvo koje želi osakatiti dobar dio mladih ljudi kada je riječ o društvenim spoznajama, ne želi dobro ni sebi ni tim mladim ljudima. Barem kada je riječ o demokratski uređenim društvima. Koja zahtijevaju aktivne građane.

Da bi građani bili aktivni, oni moraju dobiti tijekom školovanjima znanja o tome kako društvo i gospodarstvo funkcioniraju. Funkcioniraju na način da je njihova participacija u cijeloj priči izuzetno bitna i da je jedan od imperativa ne biti pasivan promatrač onoga što se oko čovjeka događa. Pasivno promatranje svijeta za posljedicu ima neslobodu koja je supstituirana prividom relativno sigurnih materijalnih uvjeta. Rezultati društvene devastacije vidljivi su onima koji znaju prepoznati negativne trendove, a jedan od osnovnih razloga je nekvalitetan obrazovni sustav koji je uništio socijalni kapital. Kao što su pretvorba i privatizacija uništili gospodarski kapital.

Rijeka je na vrijeme shvatila da učenici moraju dobiti znanja o društvenim i političkim procesima. Pa je uvela Građanski odgoj u osnovne škole. Što je jedan od najboljih poteza riječkih gradskih vlasti. Sada država želi lišiti 70 posto srednjoškolaca koji pohađaju strukovne škole mogućnosti upoznavanja s politikom i gospodarstvom. Umjesto da napravi sve da građanski odgoj postane sastavni dio kurikuluma na nacionalnoj razini. Kako demokracija kao takva ne bi došla pod znak pitanja.

Svaki mladi čovjek treba tijekom obrazovanja dobiti mogućnost učiti o načinu na koji funkcionira društvo, što je to politički sustav, koje su njegove instuticije, što su izbori, koje su ustavne vrednote…

Oni koji im to žele uskratiti ne žele dobro ni njima ni Hrvatskoj.