Zaludu silan trud svekolikim PR stručnjacima, zaludu kampanje i slavna neka lica koja ih nose, zaludu mozganje što i kako kad na ovim prostorima vazda ima neki suveren koji zna bolje što treba, narodu dakako. Dobro, naš premijer je ipak i uvijek razina neka više da bi ga se baš sve (do)ticalo, ali biti, recimo, u timu što brine za odnose s javnošću ministra gospodarstva, pa još dok saziva trgovce ne bi li ih uvjerio da im je smanjiti cijene gomili proizvoda, a onda nakon teških pregovora doći doma, uključiti kakvu spravu s ekranom i gledati kako to radi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, to može biti jedino razlog da se pojede diploma i okače PR kopačke o klin. O klin zbog videoklipa. Jer dok naš ministar od trgovaca traži sniženje cijene za više od 1.000 namirnica, odnosno vraćanje na staro i cijene koje su važile prije 31. prosinca prošle godine, a oni najaviše da će mu učiniti milost s jedva kojom stotinom namirnica za koje su spremni sniziti cijene, u Srbiji šou, videošou, zbog samo dvadesetak kategorija proizvoda kojima je cijena snižena.

Scenografija oskudna, kostimografija svakodnevna poslovna, za stolom njih trojica, a pred njima kruh, parizer, jogurt i majoneza. Više nego dovoljno za savršeno mazanje očiju naroda majonezom. U najkraćem, ako ima netko tko gledao nije, potjerao je Vučić ministra financija Sinišu Malog i ministra financija i ministra trgovine Tomislava Momirovića u najbližu trgovinu da donesu pola kile parizera, veliki jogurt, majonezu i kruh. Onda je, uz prigodno podsjećanje na djetinjstvo kad smo, veli, svi to radili, uzeo pola štruce kruha već prerezanog po pola, pa na jednu polovicu stavio majonezu, pa na majonezu složio tri šnite parizera širokog, pa sve poklopio drugom polovicom da bude sendvič. Kako to učini Vučić, tako to učiniše i ministri. A onda je valjalo zagristi u sendvič. I dok ministar trgovine ima znanja i vještine da razjapi čeljusti koliko treba da zagrize u golemu sendvu, Mali se odlučio zagristi u tek polovicu sendviča ne preklopivši ga, dok Vučića uopće ne vidimo kako jede. Snimka pokazuje samo prazan tanjur i zadovoljno lice predsjedničko. Sendvič je spašen! Imamo parizer! I majonezu. I jogurt. I bijeli kruh od kila. Imaju susjedi Srbi. Imamo i mi, zapravo mi smo i mrvu bolji jer je naša Vlada snizila toga više. Jedino nemamo spot. A šteta je.

Šteta je jer je nekoliko krucijalnih pogreški iznjedrilo slaganje sendviča u Vučića, a onda i u njegovih ministara koji evidentno rade ono što im šef naloži i pokaže. Najprije, onoliko kruha traži više majoneze. Vučić je tu bio neshvatljivo šparan, možda i s namjerom da sugerira narodu da se može i s tanjim namazom kroz život, a ne da kipi majoneza van. Drugo, na onoliko kruha staviti samo tri šnite parizera učinit će da se parizer i ne osjeti, kako na osobnoj razini, tako i šire. Tako sendvič slaže samo onaj koji to nije volio raditi i nije radio ni kad je dijete bio, a to je moglo ozbiljno kompromitirati cijeli uradak. Sva je zato sreća po Vučića da ima dobre ministre, jednog koji je s evidentnim guštom sažvakao sve, i drugog koji je skrušeno priznavši nemoć da zagrize u hrgu kruha pokazao da mu je za života kanapeić ipak bio draži od sendve.

Tako to rade susjedi. Premijer Plenković sve je vezano za snižene proizvode, one kojima je Vlada ograničila cijene, odradio onako akademski, suho pobrojavši nove proizvode s ograničenim cijenama, pa još garniravši tu priču s drugim nekim olakšicama i darovima za potrebite. A spisak namirnica milina, takav da bi se u klasiku »Kruške i jabuke« što ga je onomad realizirao javni servis, chefovi pobili da ga se mogu dočepati.

Elem, među novim proizvodima s ograničenim cijenama su, među ostalim: jogurt u čašici i bočici 40 centi; polutvrdi sir gauda blok za narezivanje 6.49 eura; riža 2.29 eura za kilogram; špageti, pola kilograma 1.09 eura; svježa jaja, razred M 2.45 eura; svinjski vrat bez kosti 5.49 eura; juneći vrat s kosti 6.99 eura; hrenovke pileće ili pureće 2.69 eura; krumpir, 5 kilograma 3.99 eura, mrkva u rinfuzi 0.89 eura… Ili, kako reče premijer, kompletna košarica proizvoda kojima je sada ograničena cijena na kraju prošle godine koštala bi 99,68 eura, a po novim cijenama 76,19 eura, što je 23,57 posto manje. Ako to nije za spot, pa još da je stoput bolji od onog u susjeda, k vragu što je. Makar, valjalo bi pritom paziti na one koji scenarij pišu, jer ovakvo zauzdavanje cijene kakvo nam se piše otvara razne pute i brojne rane, kako stare, tako i neke nove.

Ništa, naime, ovaj narod ne može ojaditi više od pada potencije kad uđe u dućan. Ništa ne može deprimirati više od kolica i košare koji su poluprazni. Snižena gauda!? To znači samo da će do devet ujutro već nestati svega sniženoga i da će se umirovljenici boriti za zadnji »blok« snižena sira, makar s njim ne radili ništa doli ga gledali kako im krasi frižider. Za potrebe spota garant se neće konzumirati čokolada mliječna težine od 80 do 100 deka iz pukog razloga što joj je i ovako sniženoj cijena veća nego do sada kad bi je stavili trgovci na akciju, a sve zato jer se snizila cijena valjda onoj koja je u prosincu prošle godine bila najskuplja. U spot bi zato svakako morao ući jogurt, ne samo zato da se vidi da i mi jogurt za utrku imamo, već i zato što je u nas ljubovanje s jogurtom, sukladno »Kolindinom poučku«, vazda bilo prestižno pitanje vlastite nam samobitnosti. Samo, nigdje tu na listi nema parizera i majoneze!? To valjda hoće reći da su u nas sendviči bili druge vrste. I to hoće reći da se isplati u Srbiju skočiti po parizer i majonezu, a kod kuće udarit’ po svinjskom i junećem vratu. Pritom uopće nije nemudro pričekati da i u susjednoj Bosni i Hercegovini krene neko ograničenje cijene, ako ništa da se vidi gdje je mljevena junetina jeftinija, u Laktašima, Širokom ili Sarajevu.

Trudi se naša Vlada, nije da nije, trudi se nabildati nam kupovnu moć i kvalitetu života tako što garantira cijenu preko koje ne smije ići deset rola toaletnog papira. I to je u redu, makar bi bolje bilo da nađe načina da su plaće veće pa onda papir što košta da košta. Trudi se, premda bi garant radije da se neki drugi trudi njihovi cijene, od Schengena do EU potpora. Ali, u ovoj zemlji, u ovim krajevima, izbori se gube i dobivaju sukladno tome je li frižider prazan ili pun. Zadnja je to linija obrane, bitka svih naših bitaka, taj strah da ćemo sutra biti paštete gladni. Jer, udarilo se i na nju, i to taman tako da bude među proizvodima koji su unatrag pola godine najviše poskupjeli. A ako gauda gaće para, možda uopće ne bi bilo loše da nam biračka mjesta budu u trgovinama. Pa ako izbori i neće biti nagradna igra neka gdje te Gvardiol vabi da baciš glasački listić u pravu kutiju, onda barem da su nalik dubokom promišljanju kojem se akcijskom proizvodu danas podati. Vratiti sve cijene na ono što je bilo na kraju prošle godine bilo bi najmudrije. No, bit će da se ne može. Predvidjeti da će se dotjerati dovde ipak se moglo….

Vlada je cijene za još 30 proizvoda ograničila u četvrtak. Naša čitateljica I. J. (podaci poznati redakciji), noć prije sanjala je da je u strastvenoj ljubavnoj vezi s poznatim chefom s malih ekrana. U tom joj je snu on, uz mnogo lijepih i nježnih tepanja, objasnio da za fini obrok ne mora potrošiti puno novca. Pače, kazao joj je da pravi znalac zna znanje, a onda joj je, kako bi rečeno, i potkrijepio djelima, ispekao hrenovke na žaru. Sve se to, podsjetiti valja, sanjalo noć prije nego su hrenovke pileće ili pureće završile među artiklima koje se isplati kupovati.

Zapratiti onu čiji su podaci poznati redakciji za još prorokovanja čini se mudro. Imati ministricu od snoviđenja posve opravdano. Ta bi barem znala na vrijeme sanjati da joj valja ispuniti imovinsku karticu, a bome i frižider, onaj kraj kojega se izbori dobivaju.