Stara fora o tome da je Grinch ukrao Božić ponovo je aktualna – na izbore za predsjednika Republike ćemo između Božića i Nove godine, 29. prosinca, dok bi drugi krug, ako ga bude, trebao biti nakon skijanja.

No, šalu na stranu, državu potresa jedna od najvećih afera ikad, afera Beroš, pa nam do šale ne bi trebalo biti.

Ta će afera, posve je jasno, dominirati i ovom predstojećom kampanjom, iz najmanje dva razloga: prvo, opozicija traži opoziv premijera Andreja Plenkovića. I drugo, spor između EPPO-a i DORH-a oko afere Beroš neće biti ugašen činjenicom da je Europski ured tužitelja predao Ivanu Turudiću dokumentaciju oko slučaja Beroš/Petrač – štoviše, za Zorana Milanovića to je idealan tajming za nastavak svih njegovih teza o glavnom državnom odvjetniku Turudiću, s kojima je nametao tempo i na prošlim parlamentarnim izborima.

Ipak, nakon što je opalio pištolj kojim je Vlada jučer raspisala izbore, krenula je i neformalna špica kampanje, a tu ima raznih šala i pošalica. Tako aktualni predsjednik Zoran Milanović u kampanju ulazi sa sloganom »Predsjednik za predsjednika« – logički ispravno, dovoljno kratko i atraktivno, ali i s dvjema mogućim dilemama.

Prvo, u kojoj se mjeri Zoran Milanović identificirao s funkcijom predsjednika kad na ponuđenom izbornom proglasu uopće nema njegova imena?! I dodatno: ovaj slogan dopušta da mu se atribuira štošta, primjerice svatko si može naizbor dodati epitet prije riječi predsjednik. Na primjer, »otkačeni predsjednik za predsjednika«, ili »neukrotivi predsjednik za predsjednika«. Oni koji ga napadaju lako mogu taj atribut koristiti u negativnoj formi. Ali ideju za uvrede ipak prepustimo njima. I treće, malo je onih koji se više toga sjećaju, ali čini se da je isti slogan koristio Franjo Tuđman prije 27 godina kad je išao po drugi mandat.

Dragan Primorac, pak, nezavisni HDZ-ov kandidat ide s porukom »Za novog predsjednika koji ujedinjuje«, što je aluzija na Milanovićevu politiku podjela, ili mi ili oni, koju Primorac obećava promijeniti. No, za njega je upitno ujedinjuje li uopće HDZ-ovce i njihove birače, s obzirom na to da je nekad bio protukandidat HDZ-u. To ga ne smeta da Milanoviću zaprijeti konačnim odbrojavanjem – svoj program jučer je predstavio upravo uz pjesmu »Final countdown« u krcatom Westinu, kao da se slavi pobjeda, a ne tek kandidatura. Prvi put izgledalo je kao da Primorac ipak nije sam u ovome.

Nezavisna Marija Selak Raspudić bila je duhovita u svojim porukama – na izbore izlazi sa sloganom »Marija za Hrvatsku«, što ima asocijaciju na spasiteljicu Majku Božju, i čime vjerojatno planira motivirati vjernike da razmisle o njenim porukama, i onih drugim, duhovitijim »Više od karaktera«. To je odlična referenca na bivši Milanovićev slogan »Predsjednik s karakterom« – doista, u ovih pet godina Milanović doista jest iskazivao svoj karakter, a je li pokazao i nešto više od toga?

Progresivna kandidatkinja platforme Možemo! Ivana Kekin predstavlja se kao »Predsjednica nove generacije«, čime vjerojatno želi reći da joj je cilj zastupati mlade. Iako je samo dvije godine mlađa od Selak Raspudić (Kekin je rođena 1984., a Selak 1982. godine), Kekin se fura na mlade i progresivu, dok Selak Raspudić politiku gleda, čini se, konzervativnije i serioznije.

Tu je i Miro Bulj, čija je kandidatura čista formalnost, a koji se predstavlja kao branitelj, te mu je slogan »Na braniku Hrvatske«. Nije da smo napadnuti, ali Bulj je spreman, i to kao »Predsjednik iz naroda«, kako se predstavlja.

Slično prema desnom biračkom tijelu rezonira i kandidat HSP-a Tomislav Jonjić koji navija »Za Hrvatsku naših pobjeda«, dok nezavisni poduzetnik, »predsjednik prijatelj« Niko Tokić Kartelo s programom »Politike novog povjerenja« pokušava naciju upoznati sa svojim likom i djelom. Kandidata deklarativno ima još – tako se čeka Mislav Kolakušić, ako još nije odustao nakon zadnjih poraza, a i kandidatkinja nove stranke Domino Branka Lozo tek se treba opširnije predstaviti.

No, utrka je započela. »Mrtve« ćemo brojati nakon maratona, 12. siječnja.