Ako je u Zagrebu samo jedan investitor ostao bez dobiti od 50 milijuna eura samo zato jer je Tomaševićeva vlast odlučila mijenjati GUP, a neke planove nižeg reda jednostavno i jednosmjerno staviti izvan snage, onda se Možemo! i gradonačelnik Tomislav Tomašević ne bi trebali čuditi da će predstojeći lokalni izbori u glavnom gradu, očito, biti borba na život i smrt. Figurativno govoreći.

Iako je objektivno već sad suočen s vrlo neugodnim situacijama, pa mu je tako Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja odbilo na vrijeme dati suglasnost na izmjene GUP-a, a tu je i činjenica da je Vlada izbore raspisala ranije nego se očekivalo, pa više nema priliku da sazove još jednu sjednicu svog lokalnog parlamenta, a da se o cijelom slučaju Kekin i aferi Hipodrom i ne govori, Tomašević se nažalost nije uspio dobro snaći u cijelom tom kaosu. Da, netko očito programira kaos, ali reakcije zagrebačke vlasti nisu najmudrije. Sve što se zadnjih dana događa Tomašević i Možemo! proglašavaju politiziranjem, iako politiziraju i sami.

Naime, svojim prijedlogom GUP-a, koji je jučer pao, stranka Možemo! potvrdila je da je antirazvojna i antiinvesticijska stranka. Ranije se to već vidjelo u Istri i Puli, gdje su se sami »ispisali« iz vlasti jer su bili protiv konkretnih projekata. U Zagrebu su zbog svoje zelene, antiautomobilske politike već zagušili promet, i od biciklista napravili jedine bogove, a cijeli GUP sazdan je na tome da se preinvestiranost suzbije. To je možda legitiman cilj, pogotovo ako se time onemogućava i neke eksponente građevinskih i nekretninskih lobija iz vremena Milana Bandića da grad privatiziraju kako žele. Ali Zagreb je u Hrvatskoj to što jest – grad u kojem svi žele živjeti, baš upravo zbog toga što se gradi, što su dizalice posvuda, što nudi sadržaje koje nitko drugi u Hrvatskoj nema, što ima modernu arhitekturu i izgled. Riječju, što je već samim svojim izgledom metropola. Zaustavljanje investicija, pa makar i iz najboljih pobuda, ne zvuči kao progresivna politika, makar se ta politika kiti baš tim atributom.

I u Rijeci je GUP glavna priča izbora, s tom razlikom što ovdje (neovisni) gradonačelnik Marko Filipović želi investicije i nove projekte Vežice i Kantride, a to je vladajući SDP dovelo u situaciju da mora objašnjavati zašto je sada protiv projekata i izmjena GUP-a razvoju u korist.

Upravljanje prostorom ključna je tema ovih lokalnih izbora. Neboderi (Nobilovi) u Zagrebu i neboderi (Miškovićevi) u Rijeci – to je lajtmotiv ovih izbora. Birači će izravno na izborima 18. svibnja odlučivati baš o tome, hoće li podržati kandidate koji su za nove projekte, ili one koji ih stopiraju. Zna se točno tko što zastupa.

Pritom, osnivanje stranke uglednog odvjetnika Ante Nobila naziva Pravi socijaldemokratski pokret, ili kratko Pravi SDP, samo je još jedna u nizu provokacija njega i njegovog kruga biznis-frendova prema Tomaševiću i Možemo! u Zagrebu. Registracija stranke koja će navodno biti lijeva, a u što nitko ne vjeruje, na dan baš 10. travnja, mogla bi se nazvati »Nobilovom nagradom« za birače desnice. Oni su time dobili jasnu poruku da slobodno glasaju za ove »socijaldemokrate« koji sigurno neće biti lijevi. Nego će biti nasljednici Milana Bandića u punom smislu te riječi.

No, to je vjerojatno samo Nobilova provokacija, malo zastrašivanje »možemosa« na čelu Zagreba, koji su već izluđeni slučajem Kekin, pa aferom Hipodrom, pa sad i padom GUP-a. To bi se moglo nazvali klasičnim gaslightanjem, sluđivanjem. Nobilo, Nikica Jelavić i društvo čine sve da ih izbezume.

Ali ako Nobilo doista gubi 50 milijuna eura na tome što Grad Zagreb mijenja prostornoplansku dokumentaciju, u zabludi je ako misli da će to moći ispraviti sebi u korist ukoliko doista osvoji vlast u nekoj od kombinacija. Ako bi Nobilo ili njegova stranka sudjelovali u vlasti i donošenju odluka u korist svog građevinskog projekta, tada bi Uskok i s njim imao posla, i on to kao odvjetnik sigurno i jako dobro zna. Ovo sve je dakle sada samo mala osveta Tomaševiću.

A Zagrepčani će odlučiti kome vjeruju i kakav grad žele.