Saga u riječkom SDP-u nastavila se jučer izbacivanjem Vojka Obersnela iz gradske Turističke zajednice. A za njegovo izbacivanje iz Upravnog vijeća Lučke uprave Rijeka aktualnom, još uvijek SDP-ovom, gradonačelniku Marku Filipoviću bit će potrebna pomoć HDZ-ove Vlade. Na svu sreću za SDP ovaj nastavak rata u gradskoj organizaciji gotovo sigurno neće promijeniti ishod izbora za gradonačelnika. Odnosno, točnije, gotovo je sigurno da će u svibnju Rijeka dobiti gradonačelnicu. I da će se ona zvati Sandra Krpan. Bez obzira na sve što se zadnjih mjeseci događa u riječkom SDP-u, bilo kakav drugi ishod bio bi prvorazredna, dosad neviđena senzacija. SDP je od 1990. pa do danas toliko politički dominantan u Rijeci da čak i ove bizarne djetinjarije, od kojih smo jednoj svjedočili jučer, ne mogu ugroziti Krpan kao sljedeću gradonačelnicu Rijeke. Naravno, to puno govori i o riječkoj oporbi koja ne uspijeva i ne zna, a neki njeni dijelovi čini se kao da ni ne žele, ugroziti još jednu sigurnu SDP-ovi pobjedu. Nakon što SDP vlada Rijekom već 35 godina, sigurno postoji stanoviti zamor birača tom strankom, ali nitko, čak ni s ljevice, očito nema ni volje ni ambicije raditi alternativnu političku priču.

A što se tiče samog riječkog SDP-a ovaj jučerašnji cirkus, koji lako moguće nije ni zadnji u nizu, mogao bi naštetiti rezultatu SDP-ove liste za izborima za Gradsko vijeće. Bit će tu sigurno neke političke štete. Naprosto je nakon svega ovog mora biti. A kolika će ona točno biti, vidjet će se u svibnju kada se održavaju lokalni izbori. A sam slučaj Filipović vjerojatno će izučavati studenti političkih znanosti koji se žele baviti temom odnosa moći unutar političkih stranaka. I temom kako uništiti vlastitu političku karijeru. Ili kako pokloniti konkurentima priliku da ti je unište. Ali i kako netko želi biti »vezir umjesto vezira« bez obzira na štetu koja se time radi stranci i u Rijeci i šire u Hrvatskoj. Jer da je Filipović i ostao gradonačelnički kandidat, i on bi gotovo sigurno opet pobijedio. I dobio još jedan mandat. Dakle, koliko se god riječki SDP trudio, njegov pokušaj političkog samoubojstva najvjerojatnije neće uspjeti. I to samo zato jer se to događa u Rijeci, gdje SDP ima tradiciju i gdje su konkurenti nedorasli iskoristiti ovu situaciju.

Ali ovakvi događaji prate SDP već gotovo cijelo desetljeće, još tamo otkad je Zoran Milanović krajem 2016. podnio ostavku na poziciju predsjednika stranke, a nakon što je izgubio parlamentarne izbore. I ti su i takvi događaji naštetili SDP-u i na državnoj i na puno lokalnih razina. Pa se tako recimo dogodilo da SDP-ov kandidat za premijera na parlamentarnim izborima i kandidat za gradonačelnika Zagreba na predstojećim lokalnim, nisu članovi stranke. U prvom je slučaju u zadnji čas ustavno upitno stvar spašavao Zoran Milanović, a u drugom se spas našao pod skutima Tomislava Tomaševića. Zagrebački SDP je ogledni primjer kako uništiti stranku kroz međusobne svađe i bizarne političke odluke te je na kraju došlo do toga da kandidat SDP-a za zagrebačkog gradonačelnika u istraživanjima ne može dobaciti ni pet posto. Onda se išlo raditi koaliciju s Možemo!. A ta je stranka iskoristila sve petljancije, ludosti i neprincipijelnosti koje je zagrebački SDP radio zadnjih desetak godina. U Rijeci to iz raznih razloga nije napravio nitko, u Zagrebu jest. SDP je jedno vrijeme u Zagrebu čak bio ta 26. odlučujuća ruka koja je na vlasti držala koaliciju Bandića i HDZ-a.

Da se ne spominju raspuštanja gradske organizacije koja su se pretvorila u čistke kadrova nepodobnih vodstvu stranke na državnoj razini. Od kojih neki, kao što je na primjer Gordan Maras, ni dan danas nisu pripušteni natrag u stranačko članstvo. Za razliku od SDP-a Rijeke, zagrebačkom SDP-u politički suicid očito je uspio. Baš kao i splitskom. Još ne baš tako davno SDP je imao gradonačelnika u Splitu. Danas je toliko daleko od te funkcije kao HDZ u Rijeci. A Zagreb i Split dobra su upozorenja za riječki SDP. I ovaj će se put on izvući, odnosno dobiti gradonačelnicu, ali čak i Riječani će jednom reći dosta. Još četiri godine ovakvih atrakcija kao što je ova jučerašnja, to bi se moglo i dogoditi. I nitko ne bi mogao reći da bi bilo nezasluženo.