Ako štogod i ne zna, zna premijer da je zadovoljstvo zastupničko s čovjekom koji ih vodi nevažno, ali je zato njegovo zadovoljstvo s njima za njih baš sve. Zna da nazovi transformacija ne mijenja tu baš ništa. I da nije stranka gradsko poduzeće. Zna posve dovoljno da mu se može i tisuću puta - ne znat’
Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću u četvrtak je bio rođendan. Na isti datum, 8. travnja, slavi se Svjetski dan Roma, a prije sto godina baš je na taj datum 1921. godine ugušena pobuna labinskih rudara i Labinska republika.
Možda i zato što je bio svjestan da mu je rođendan, premijer je koji dan prije, na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, iskritizirao saborske zastupnike HDZ-a zamjerivši im da se u sabornici premalo upuštaju u polemike s političkim protivnicima.
Odnosno, zamjerio im je da premalo hvale Vladu i ministre. I bome, zastupnici su se za aktualnog sata potrudili svojski, toliko su hvalili premijera da je Mostov Nino Raspudić poručio kolegama iz HDZ-a da se nauče ulizivati sa stilom i mjerom, pri tom za primjer uzevši predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.
Torbarina i škrtac
No, na stranu sada Raspudić. Ono bitno jest činjenica da hvaliti Vladu i ministre očito nije lako, i da je predsjednika saborskog Kluba HDZ-a Branka Bačića kritika očito zaboljela, jer da nije ne bi na sam rođendana otišao tamo gdje do sada staložen čovjek Bačić nikada nije bio.
Hrvatska izvještajna novinska agencija izvijestila je kako je prvo Mostov Nikola Grmoja Bačiću prišio »djevojačko prezime Torbarina«, da bi Bačić udario, ni manje ni više, nego na Grmojine roditelje kazavši: »Grmoju u Metkoviću zovu da je škrtac, jer da bi kao saborski zastupnik mogao svojim roditeljima dati koju kunu da se ne sramote po samoposlugama.«
Za nadati se je da Bačić, dok je ovo govorio, nije na umu imao premijerov rođendan. Ali i štono bi se reklo, krenimo mi redom, ili barem drugim putem.
Priča je splitska, ali taman takva da jamačno drži vodu u bilo kojem hrvatskom gradu, selu, općini.
Ponukana potezom što ga je povukao direktor gradske tvrtke zadužene za promet što se tako »Promet« i zove, da među svojim djelatnicima provede anketu pa u slučaju da ih je više od 50 posto nezadovoljnih i dragovoljno prepusti fotelju nekom drugom, novinarka Slobodne Dalmacije Gabrijela Radanović nazvala je i direktore drugih gradskih tvrtki pa ih pitala jesu li spremni napraviti isto – anketirati, pa otići ako je nezadovoljstva. Odgovori što ih je dobila, ako su se direktori uopće udostojili odgovoriti, sjajni su.
Za viši cilj
Direktor društva što se ukopima bavi, poručio je novinarki da nema u planu anketirati nikog, a ako novinarka hoće neka anketu napravi sama. Tek kad je ona pokazala volju da uistinu dođe pa anketira, kazao je da je teoretski spreman otići kad bi se pokazalo da je 50 posto zaposlenika nezadovoljno upravljanjem.
Ima i onih koji su apsolutno, i bez ankete, sigurni da je radništvo zadovoljno njihovim radom. Ima ih i koji nemaju ništa protiv da osnivač uvede i takvu anketu kao oblik kontrole među direktorima, no ti su ona manjinska vrsta koja i sa sindikatom unutar tvrtke dobro surađuje.
S druge strane zato stoje oni koji svaki pitanje vezano za anketu, a onda i anketu samu, smatraju populističkim! A ako već mora anketa neka je anonimna. A ima i onih koji ne dvoje kako je zadovoljstvo građana radom gradske tvrtke važnije od zadovoljstva radnika tvrtke inokosnim im organom.
Pa ako je za to nužna i posvemašnja disciplina, neka je kad je za viši cilj. Svi su pitani osjetili snažnu potrebu da objasne zašto bi ili ne bi anketu, a kad se sve ogoli ostaje puka činjenica i istina da se s mjesta direktora ne ide nikome.
Anketa će zato biti, ili još vjerojatnije neće biti samo ako je u ime očuvanja stečene pozicije. Neka, poručuju iako između redaka direktori, o njihovoj sudbini odlučuje osnivač, stranka ili partija na gradskoj vlasti, onaj tko ih je tu stavio po kojim god da je kriterijima i s kojim god očekivanjima, a ne radništvo.
Jer, tko će znat’ čime će se voditi kada budu šarali po anketi, dal’ jalom, dal’ rezultatima!
Igra za opstanak
Fotelja se, dakle, na ovim gradskim razinama, brani do zadnjeg anketnog pitanja. Siguran i pristojno plaćen posao se u nas brani do posljednjeg daha. A kad je tako u nizinama, kako li je samo na političkom Olimpu!?
Jest, teorija i ne predviđa ništa do izbora svake vrste, od unutarstranačkih, do onih parlamentarnih, ali ne bi li bilo lijepo koliko je i nemoguće, da recimo puk koji je delegirao kakvog Mira Bulja anketom kaže je li zadovoljan njegovim radom, pa da ode ako je 50 posto onih koji zadovoljni nisu.
Ili da Gordan Jandroković provede anketu među zastupnicima, može i anonimnu da straha od opstanka nemaju, tek da se vidi koji je postotak njih zadovoljno onim što čini. Pa ako i neće otići zbog rezultata, možda bi mu pomoglo da bude još bolji.
Ili, zašto svi Bačićevi ljudi ne bi anketom kazali valja li im predsjednik Kluba, pogotovo sada kad su vidjeli da zna oporbi i familiju spomenuti. A tek kad bi članstvo HDZ-a kazalo koliko su zadovoljni onim što im predsjednik radi, možda bi sve bilo drugačije.
Samo, ne ide to i nisu stranke gradska poduzeća. Ovdje se ne ide ka tome da je zadovoljno ‘radništvo’, ovdje se stremi ka tome da je zadovoljan radništvom direktor! Jer čelnik je taj koji u konačnici kroji liste, posjeda u fotelje, kadrovira, taman da ima na osnovu čega tražiti od zastupnika veći i srčaniji angažman.
Tu se, na vrhu, ne traži anketa, tu je važno samo jedno mišljenje. Ostaviti srce na terenu za voljenog vođu zalog je opstanka, a ova se igra u nas i ne igra za raju već samo i isključivo za opstanak.
Štorija o guglanju
Tu negdje u dan od rođendana, odnosno na dan saborskog aktualnog prijepodneva, zastupnik platforme Možemo! Tomislav Tomašević konstatirao je da imamo premijera koji ‘ne zna’. Do tog saznanja došao je Tomašević tako što je u Google ukucao »Andrej Plenković nisam znao«, pa dobio, kako tvrdi, 125.000 rezultata.
Da se neki rezultati i referiraju na isto tematsko neznanje, da je samo trećina valjanih ‘ne zna’ rezultata, puno je. Jer, ima premijer taj običaj da ne zna ama ništa, i da do njega nije došlo kad god je neka škakljiva i osjetljiva tema u pitanju.
Kad je osjetljivo, i kad mu tema nije po guštu, on ili ne zna ili kazuje da pitanje treba adresirati drugima. Premijer je Tomaševiću, dakako žestoko odgovorio, svrstao ga među ‘junake društvenih mreža’ koji ‘pojma nemaju o trodiobi vlasti’, pa istaknuo kako je problem cijele ljevice to što ih muči HDZ-ova transformacija.
Nije ga se, sve se čini, dojmilo sve da mu je malčice i taklo taštinu. Zašto bi ga se i dojmilo kad štorija o guglanju ne znači njegovim zastupnicima baš ništa i kad je vjerojatno nisu ni čuli zaokupljeni svojom misijom da pohvale žešće Vladu i ministre prije nego će u nesmiljeni verbalni boj s oporbom.
Ako štogod i ne zna, zna on da je zadovoljstvo zastupničko s čovjekom koji ih vodi nevažno, ali je zato njegovo zadovoljstvo s njima za njih baš sve. Zna da nazovi transformacija ne mijenja tu baš ništa. I da nije stranka gradsko poduzeće. Zna posve dovoljno da mu se može i tisuću puta – ne znat’.
Na kraju krajeva
Ne zna, a zna se
Siniša Pavić
11. travanj 2021 07:23
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Ako štogod i ne zna, zna premijer da je zadovoljstvo zastupničko s čovjekom koji ih vodi nevažno, ali je zato njegovo zadovoljstvo s njima za njih baš sve. Zna da nazovi transformacija ne mijenja tu baš ništa. I da nije stranka gradsko poduzeće. Zna posve dovoljno da mu se može i tisuću puta - ne znat’
Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću u četvrtak je bio rođendan. Na isti datum, 8. travnja, slavi se Svjetski dan Roma, a prije sto godina baš je na taj datum 1921. godine ugušena pobuna labinskih rudara i Labinska republika.
Možda i zato što je bio svjestan da mu je rođendan, premijer je koji dan prije, na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, iskritizirao saborske zastupnike HDZ-a zamjerivši im da se u sabornici premalo upuštaju u polemike s političkim protivnicima.
Odnosno, zamjerio im je da premalo hvale Vladu i ministre. I bome, zastupnici su se za aktualnog sata potrudili svojski, toliko su hvalili premijera da je Mostov Nino Raspudić poručio kolegama iz HDZ-a da se nauče ulizivati sa stilom i mjerom, pri tom za primjer uzevši predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.
Torbarina i škrtac
No, na stranu sada Raspudić. Ono bitno jest činjenica da hvaliti Vladu i ministre očito nije lako, i da je predsjednika saborskog Kluba HDZ-a Branka Bačića kritika očito zaboljela, jer da nije ne bi na sam rođendana otišao tamo gdje do sada staložen čovjek Bačić nikada nije bio.
Hrvatska izvještajna novinska agencija izvijestila je kako je prvo Mostov Nikola Grmoja Bačiću prišio »djevojačko prezime Torbarina«, da bi Bačić udario, ni manje ni više, nego na Grmojine roditelje kazavši: »Grmoju u Metkoviću zovu da je škrtac, jer da bi kao saborski zastupnik mogao svojim roditeljima dati koju kunu da se ne sramote po samoposlugama.«
Za nadati se je da Bačić, dok je ovo govorio, nije na umu imao premijerov rođendan. Ali i štono bi se reklo, krenimo mi redom, ili barem drugim putem.
Priča je splitska, ali taman takva da jamačno drži vodu u bilo kojem hrvatskom gradu, selu, općini.
Ponukana potezom što ga je povukao direktor gradske tvrtke zadužene za promet što se tako »Promet« i zove, da među svojim djelatnicima provede anketu pa u slučaju da ih je više od 50 posto nezadovoljnih i dragovoljno prepusti fotelju nekom drugom, novinarka Slobodne Dalmacije Gabrijela Radanović nazvala je i direktore drugih gradskih tvrtki pa ih pitala jesu li spremni napraviti isto – anketirati, pa otići ako je nezadovoljstva. Odgovori što ih je dobila, ako su se direktori uopće udostojili odgovoriti, sjajni su.
Za viši cilj
Direktor društva što se ukopima bavi, poručio je novinarki da nema u planu anketirati nikog, a ako novinarka hoće neka anketu napravi sama. Tek kad je ona pokazala volju da uistinu dođe pa anketira, kazao je da je teoretski spreman otići kad bi se pokazalo da je 50 posto zaposlenika nezadovoljno upravljanjem.
Ima i onih koji su apsolutno, i bez ankete, sigurni da je radništvo zadovoljno njihovim radom. Ima ih i koji nemaju ništa protiv da osnivač uvede i takvu anketu kao oblik kontrole među direktorima, no ti su ona manjinska vrsta koja i sa sindikatom unutar tvrtke dobro surađuje.
S druge strane zato stoje oni koji svaki pitanje vezano za anketu, a onda i anketu samu, smatraju populističkim! A ako već mora anketa neka je anonimna. A ima i onih koji ne dvoje kako je zadovoljstvo građana radom gradske tvrtke važnije od zadovoljstva radnika tvrtke inokosnim im organom.
Pa ako je za to nužna i posvemašnja disciplina, neka je kad je za viši cilj. Svi su pitani osjetili snažnu potrebu da objasne zašto bi ili ne bi anketu, a kad se sve ogoli ostaje puka činjenica i istina da se s mjesta direktora ne ide nikome.
Anketa će zato biti, ili još vjerojatnije neće biti samo ako je u ime očuvanja stečene pozicije. Neka, poručuju iako između redaka direktori, o njihovoj sudbini odlučuje osnivač, stranka ili partija na gradskoj vlasti, onaj tko ih je tu stavio po kojim god da je kriterijima i s kojim god očekivanjima, a ne radništvo.
Jer, tko će znat’ čime će se voditi kada budu šarali po anketi, dal’ jalom, dal’ rezultatima!
Igra za opstanak
Fotelja se, dakle, na ovim gradskim razinama, brani do zadnjeg anketnog pitanja. Siguran i pristojno plaćen posao se u nas brani do posljednjeg daha. A kad je tako u nizinama, kako li je samo na političkom Olimpu!?
Jest, teorija i ne predviđa ništa do izbora svake vrste, od unutarstranačkih, do onih parlamentarnih, ali ne bi li bilo lijepo koliko je i nemoguće, da recimo puk koji je delegirao kakvog Mira Bulja anketom kaže je li zadovoljan njegovim radom, pa da ode ako je 50 posto onih koji zadovoljni nisu.
Ili da Gordan Jandroković provede anketu među zastupnicima, može i anonimnu da straha od opstanka nemaju, tek da se vidi koji je postotak njih zadovoljno onim što čini. Pa ako i neće otići zbog rezultata, možda bi mu pomoglo da bude još bolji.
Ili, zašto svi Bačićevi ljudi ne bi anketom kazali valja li im predsjednik Kluba, pogotovo sada kad su vidjeli da zna oporbi i familiju spomenuti. A tek kad bi članstvo HDZ-a kazalo koliko su zadovoljni onim što im predsjednik radi, možda bi sve bilo drugačije.
Samo, ne ide to i nisu stranke gradska poduzeća. Ovdje se ne ide ka tome da je zadovoljno ‘radništvo’, ovdje se stremi ka tome da je zadovoljan radništvom direktor! Jer čelnik je taj koji u konačnici kroji liste, posjeda u fotelje, kadrovira, taman da ima na osnovu čega tražiti od zastupnika veći i srčaniji angažman.
Tu se, na vrhu, ne traži anketa, tu je važno samo jedno mišljenje. Ostaviti srce na terenu za voljenog vođu zalog je opstanka, a ova se igra u nas i ne igra za raju već samo i isključivo za opstanak.
Štorija o guglanju
Tu negdje u dan od rođendana, odnosno na dan saborskog aktualnog prijepodneva, zastupnik platforme Možemo! Tomislav Tomašević konstatirao je da imamo premijera koji ‘ne zna’. Do tog saznanja došao je Tomašević tako što je u Google ukucao »Andrej Plenković nisam znao«, pa dobio, kako tvrdi, 125.000 rezultata.
Da se neki rezultati i referiraju na isto tematsko neznanje, da je samo trećina valjanih ‘ne zna’ rezultata, puno je. Jer, ima premijer taj običaj da ne zna ama ništa, i da do njega nije došlo kad god je neka škakljiva i osjetljiva tema u pitanju.
Kad je osjetljivo, i kad mu tema nije po guštu, on ili ne zna ili kazuje da pitanje treba adresirati drugima. Premijer je Tomaševiću, dakako žestoko odgovorio, svrstao ga među ‘junake društvenih mreža’ koji ‘pojma nemaju o trodiobi vlasti’, pa istaknuo kako je problem cijele ljevice to što ih muči HDZ-ova transformacija.
Nije ga se, sve se čini, dojmilo sve da mu je malčice i taklo taštinu. Zašto bi ga se i dojmilo kad štorija o guglanju ne znači njegovim zastupnicima baš ništa i kad je vjerojatno nisu ni čuli zaokupljeni svojom misijom da pohvale žešće Vladu i ministre prije nego će u nesmiljeni verbalni boj s oporbom.
Ako štogod i ne zna, zna on da je zadovoljstvo zastupničko s čovjekom koji ih vodi nevažno, ali je zato njegovo zadovoljstvo s njima za njih baš sve. Zna da nazovi transformacija ne mijenja tu baš ništa. I da nije stranka gradsko poduzeće. Zna posve dovoljno da mu se može i tisuću puta – ne znat’.