Predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer može hladno prebaciti u mod godišnjeg odmora i birati destinaciju gdje će uzeti kokice i u opuštenoj atmosferi uživati u vijestima iz rubrike unutarnja politika. Jer, godinu je dana do parlamentarnih izbora, a stanje na nacionalnoj političkoj sceni je takvo da je teško zamisliti nešto što bi uznemirilo Plenkovića na način da ga uhvati panika i da krene već sada zbijati HDZ-ove redove kako ne bi došao u pitanje još jedan mandat. Moglo bi se slobodno reći da Andrej Plenković neće opet biti premijer jedino ako on to ne želi. Jer, oporba sve radi kako bi mu olakšala izbornu pobjedu i omogućila da HDZ bude na vlasti do 2028. godine.

Jedini način da se pokuša ugroziti HDZ je sve suprotno od onoga što su u političkoj platformi Možemo! odlučili. Možda se toj ekipi to ne čini tako, ali jedini način da se erozija zaustavi bio je predizborni pakt sa SDP-om kako bi se pokazala želja i volja da se pokuša parirati HDZ-u. Birači ljevice i lijevog centra sigurno su očekivali takav korak jer su oni demotivirani i SDP-om i Možemo!. Da je bilo snage da se udruže snage, pokazali bi lijevim biračima da su spremni boriti se. Sve je suprotno od onoga što tvrde u Možemo! da je presudilo.

Sandra Benčić iznijela je zaključke Vijeća stranke da će Možemo! samostalno izaći na izbore i to s partnerima s prethodnih izbora, Novom ljevicom i Zagreb je naš. Kao da se radi o ponovljenim lokalnim izborima. Zaključili su tako nekadašnji aktivisti da takva odluka ne znači već potvrđuje da na nacionalnoj razini vlast, postizbornu koaliciju, sklapaju sa strankama od centra prema lijevo, pri čemu SDP vide kao jednog od glavnog potencijalnog partnera. Vijeće stranke jednoglasno je zaključilo da će samostalan izlazak mobilizirati najveći broj birača i da će Možemo! na taj način dobiti najveći broj mandata i na kraju kroz postizborne koalicije srušiti HDZ. Ako je Plenković slušao ili čitao ovo priopćenje, vjerojatno se uhvatio za trbuh od smijeha, Peđi Grbinu vjerojatno je došlo slabo i nije isključeno da se patosirao. Onaj koji se može pohvaliti da je pobijedio HDZ, a riječ je o aktualnom predsjedniku i nekadašnjem premijeru Zoranu Milanoviću, vjerojatno je samo odmahnuo glavom jer je shvatio da djeca nisu ništa naučila i da se HDZ-u smiješi još jedan mandat. Možemo! se oslonio na njihovo istraživanje koje je pokazalo da nema veće sinergije u koaliciji s nekom od jačih stranaka kao što je SDP. Pa je Tomašević pojasnio da Možemo! i SDP imaju odvojeno biračko tijelo i da je ključno izvući nove birače na sljedećim izborima. Teško da će tako biti, ali pretpostavimo da je Tomašević u pravu. Možda će i ugrabiti koji mandat više, ali ovom odlukom definitivno je oslabljen već godinama oslabljeni i na aparatima SDP. Ako Možemo! i iskrčmi kakav mandat više, iskrčmit će ga na račun SDP-a pa će matematika opet pokazati da to za većinu nije dovoljno. Pitanje je jesu li računali u Možemo! da će SDP otvoriti široku frontu upravo protiv njih kako ne bi nestao s političke scene i pretvorio se u regionalnu stranku sa sjedištem u Rijeci.

Birači ljevice i lijevog centra u potpunosti su demotivirani i dezorijentirani. Imaju oni jasan stav kada je riječ o HDZ-u, ali da bi ih se motiviralo da izađu na birališta, bila je potrebna odlučna akcija stranaka s tog dijela političkog spektra koje bi pokazale da imaju snagu, viziju i želju da pobijede HDZ. S ovakvim SDP-om i Možemo! teško da će imati motivaciju da se aktiviraju značajnije na sljedećim parlamentarnim izborima. Stranačke vrhuške i jedne i druge lijeve političke opcije vjerojatno će dobiti taman toliko da nastave životariti na nacionalnim političkim marginama. Jedino zdrava politička konkurencija može rezultirati kvalitetnim društvenim iskoracima. Čini se da HDZ ipak ide k betoniranju nacionalnog političkog monopola.

Sjeća li se još itko zagrebačkog predsjednika SDP-a Viktora Gotovca koji je izbačen iz stranke prije nešto više od godinu dana. Nije zgorega citirati čovjekov autorski tekst iz travnja ove godine.

– No, problem je za ljevicu i po ljevicu. Nažalost, ni SDP ni Možemo! to nisu. Oni, zapravo, nisu ništa. Toga mi je žao. I zato ljevica, lijevi centar, neće razočarati niti izgubiti – već su izgubili! Žao mi je i našeg društva. Društva bez alternative. Države bez perspektive, napisao je Gotovac.