Ugodnu dosadu donekle će nam remetiti inflacija
Još tamo početkom 2000-ih kada smo dobili pozitivno mišljenje o kandidaturi za članstvo u Europskoj uniji, s uzdahom smo gledali u leđa Sloveniji, Češkoj i Poljskoj, odnosno njihovom članstvu u zajedničkoj europskoj obitelji i svim bolnim reformama koje su provele da postanu članice EU-a te svim beneficijama koje to članstvo donosi. Drugim riječima, zavidjeli smo im na takozvanoj ugodnoj dosadi – visokom životnom standardu u rastućoj ekonomiji s niskom nezaposlenošću i sa stabilnim političkim sustavom bez neželjenih i nepotrebnih ekscesa, osim ako nisu izvana izazvani.
Zadnjih nekoliko godina po makroekonomskim pokazateljima Hrvatska ubrzano dostiže željenu razinu europskog standarda, sada smo na 76 posto prosjeka razvijenosti EU-a, vodeća smo članica Unije po ostvarenim stopama gospodarskog rasta, potvrda toga je i dobivanje vrhunskog A kreditnog rejtinga, a s prosječnom plaćom smo prestigli Grčku, Mađarsku i Slovačku izjednačivši se s Portugalom. Kruna svih ovih napora bit će ulazak u prestižni klub 40 najrazvijenijih zemalja svijeta OECD u proljeće 2026. Ukratko, zadnjih nekoliko godina živimo u ugodnoj dosadi, no zbog potresa, pandemije COVID-19, rata u Ukrajini, energetske krize i inflacije, ugodnu dosadu nismo ni primijetili, a kamoli u njoj uživali.
Ako je suditi po najavama s posljednje ovogodišnje sjednice Vlade, nastavak ugodne dosade možemo očekivati i iduće godine – rast BDP-a i dalje će biti među najvišima u EU-u, rast će i zaposlenost i plaće, gradit će se stanovi za mlade po »priuštivoj cijeni najma«, osigurat će se besplatan željeznički prijevoz za učenike, studente i umirovljenike, porodiljne naknade će se utrostručiti, a do kraja mandata ove Vlade prosječna mirovina trebala bi, prema najavama, dosegnuti iznos od 800 eura. Naravno da uvijek može bolje i da to od svoje Vlade imamo pravo tražiti, ali i ovo je dovoljno da nam ugodna dosada nastavi dosađivati i u 2025.
No, ugodnu dosadu donekle će nam remetiti inflacija, ekonomski fenomen za koji nijedna vlada na svijetu nema alat kojim bi ga obuzdala – osim ograničavanja rasta cijena dekretom – jer to spada u domenu monetarne politike, odnosno Hrvatske narodne banke, odnosno Europske centralne banke. Vladine projekcije kažu da bi inflacija u idućoj godini trebala iznositi 2,7 posto, malo više od ciljane razine od dva posto, a razloga za nastavak usporenog rasta cijena je nekoliko – od rasta plaća koji se prelijeva u potrošnju što trgovci koriste za stalno dizanje cijena, stalnog i obilatog priljeva novca iz europskih fondova, turističke sezone i snažne potrošnje turista te blagog poskupljenja energenata s kraja ove i početkom iduće godine, a tu je i visoka stopa gospodarskog rasta, jer u uvjetima snažnog ekonomskog rasta i rasta plaća te priljeva inozemnog novca neki bi rekli da nižu inflaciju ne možemo ni očekivati. A tu su i turisti koji nam dolaze iz razvijenih zemalja i koji prihvaćaju visoke cijene usluga u hrvatskom turizmu, unatoč tome što su nam one zadnje tri godine porasle više nego u turistički konkurentskim zemljama.
Zbog postupnog oporavka europskog gospodarstva, a pogotovo naših najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera, poput Italije i Njemačke, trebalo bi završiti razdoblje pada hrvatskog izvoza i početak perioda njegova rasta, a analitičari predviđaju da će oporavljeni inozemni, odnosno izvozni partneri domaćih kompanija, imati ulogu stabilizatora izvoza.
Do kraja mandata aktualne Vlade očekuje se da bismo trebali dosegnuti 80 posto prosjeka razvijenosti EU-a, a možda i više, a prema svim pokazateljima iz drugih članica koje su prolazile ovu tranziciju, 80 posto razvijenosti Unije čini točku preokreta – tada se oni koji su odlazili raditi u inozemstvo vraćaju u domovinu jer više nema tolike razlike u životnom standardu.
Vladi, pak, u zadatak ostaje da od zemlje korisnice europskih fondova, u doglednoj budućnosti, a pogotovo nakon 2027. kada će se plima europskog novca povući, izgradi zemlju koja će ekonomski rast ostvarivati samostalno i svrstati nas uz bok razvijenih članica Unije.
Dražen Katalinić
Nastavak ugodne dosade
Dražen Katalinić
28. prosinac 2024 08:53
Ugodnu dosadu donekle će nam remetiti inflacija
Još tamo početkom 2000-ih kada smo dobili pozitivno mišljenje o kandidaturi za članstvo u Europskoj uniji, s uzdahom smo gledali u leđa Sloveniji, Češkoj i Poljskoj, odnosno njihovom članstvu u zajedničkoj europskoj obitelji i svim bolnim reformama koje su provele da postanu članice EU-a te svim beneficijama koje to članstvo donosi. Drugim riječima, zavidjeli smo im na takozvanoj ugodnoj dosadi – visokom životnom standardu u rastućoj ekonomiji s niskom nezaposlenošću i sa stabilnim političkim sustavom bez neželjenih i nepotrebnih ekscesa, osim ako nisu izvana izazvani.
Zadnjih nekoliko godina po makroekonomskim pokazateljima Hrvatska ubrzano dostiže željenu razinu europskog standarda, sada smo na 76 posto prosjeka razvijenosti EU-a, vodeća smo članica Unije po ostvarenim stopama gospodarskog rasta, potvrda toga je i dobivanje vrhunskog A kreditnog rejtinga, a s prosječnom plaćom smo prestigli Grčku, Mađarsku i Slovačku izjednačivši se s Portugalom. Kruna svih ovih napora bit će ulazak u prestižni klub 40 najrazvijenijih zemalja svijeta OECD u proljeće 2026. Ukratko, zadnjih nekoliko godina živimo u ugodnoj dosadi, no zbog potresa, pandemije COVID-19, rata u Ukrajini, energetske krize i inflacije, ugodnu dosadu nismo ni primijetili, a kamoli u njoj uživali.
Ako je suditi po najavama s posljednje ovogodišnje sjednice Vlade, nastavak ugodne dosade možemo očekivati i iduće godine – rast BDP-a i dalje će biti među najvišima u EU-u, rast će i zaposlenost i plaće, gradit će se stanovi za mlade po »priuštivoj cijeni najma«, osigurat će se besplatan željeznički prijevoz za učenike, studente i umirovljenike, porodiljne naknade će se utrostručiti, a do kraja mandata ove Vlade prosječna mirovina trebala bi, prema najavama, dosegnuti iznos od 800 eura. Naravno da uvijek može bolje i da to od svoje Vlade imamo pravo tražiti, ali i ovo je dovoljno da nam ugodna dosada nastavi dosađivati i u 2025.
No, ugodnu dosadu donekle će nam remetiti inflacija, ekonomski fenomen za koji nijedna vlada na svijetu nema alat kojim bi ga obuzdala – osim ograničavanja rasta cijena dekretom – jer to spada u domenu monetarne politike, odnosno Hrvatske narodne banke, odnosno Europske centralne banke. Vladine projekcije kažu da bi inflacija u idućoj godini trebala iznositi 2,7 posto, malo više od ciljane razine od dva posto, a razloga za nastavak usporenog rasta cijena je nekoliko – od rasta plaća koji se prelijeva u potrošnju što trgovci koriste za stalno dizanje cijena, stalnog i obilatog priljeva novca iz europskih fondova, turističke sezone i snažne potrošnje turista te blagog poskupljenja energenata s kraja ove i početkom iduće godine, a tu je i visoka stopa gospodarskog rasta, jer u uvjetima snažnog ekonomskog rasta i rasta plaća te priljeva inozemnog novca neki bi rekli da nižu inflaciju ne možemo ni očekivati. A tu su i turisti koji nam dolaze iz razvijenih zemalja i koji prihvaćaju visoke cijene usluga u hrvatskom turizmu, unatoč tome što su nam one zadnje tri godine porasle više nego u turistički konkurentskim zemljama.
Zbog postupnog oporavka europskog gospodarstva, a pogotovo naših najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera, poput Italije i Njemačke, trebalo bi završiti razdoblje pada hrvatskog izvoza i početak perioda njegova rasta, a analitičari predviđaju da će oporavljeni inozemni, odnosno izvozni partneri domaćih kompanija, imati ulogu stabilizatora izvoza.
Do kraja mandata aktualne Vlade očekuje se da bismo trebali dosegnuti 80 posto prosjeka razvijenosti EU-a, a možda i više, a prema svim pokazateljima iz drugih članica koje su prolazile ovu tranziciju, 80 posto razvijenosti Unije čini točku preokreta – tada se oni koji su odlazili raditi u inozemstvo vraćaju u domovinu jer više nema tolike razlike u životnom standardu.
Vladi, pak, u zadatak ostaje da od zemlje korisnice europskih fondova, u doglednoj budućnosti, a pogotovo nakon 2027. kada će se plima europskog novca povući, izgradi zemlju koja će ekonomski rast ostvarivati samostalno i svrstati nas uz bok razvijenih članica Unije.