Kako samo on to zna, Donald Trump preokrenuo je naglavačke svjetski ekonomski poredak. Uveo je visoke carine i time potpuno poremetio dosadašnji sustav svjetske trgovine. Kako govore vodeći ekonomski stručnjaci, Sjedinjene su Države 1945. nakon Drugog svjetskog rata kreirale svjetski ekonomski sustav u kojem je državama koje su bile pod njenim političkim utjecajem dozvolile praktički neograničen uvoz. S druge strane Washington je njima tolerirao da uvode carine na američke proizvode po stopama koje su same određivale. Samoj Americi to tada gotovo da i nije smetalo jer je ona u godinama nakon Drugog svjetskog rata bila najveća svjetska industrijska sila koja je mogla bez problema podnositi tu na papiru nekorektnu gospodarsku utakmicu. Bili su tu u igri i politički razlozi. Strateški cilj Sjedinjenih Država tada je bio oporavak zapadne Europe kako bi se spriječilo daljnje širenje Sovjetskog Saveza. Njemačka, Nizozemska, Velika Britanija, a u velikoj mjeri i Francuska i Italija bile su u gospodarskom smislu u krajnje kritičnom stanju pa im je Amerika pomagala ne samo širom otvarajući svoje tržište već i kroz takozvani Marshalov plan velikim novčanim sredstvima kako bi svoja gospodarstva podignuli iz pepela. Bio je to početak hladnog rata i što brži gospodarski oporavak Europe bio je strateški cilj američkih poratnih predsjedničkih administracija. Koliko je situacija bila dramatična i koliko je bio veliki strah od širenja komunizma na Zapad pokazuje činjenica da je Amerika samo nekoliko godina nakon dovršetka rata donijela stratešku odluku da će baš Njemačka, dojučerašnji neprijatelj, biti gospodarska lokomotiva nove Europe.

Odbijen je prijedlog Francuske da se zbog njene uloge u dva svjetska rata Njemačka za kaznu potpuno deindustrijalizira i pretvori u isključivo poljoprivrednu zemlju. I tako je to trajalo desetljećima. Kada se američki trgovinski suficit na kraju pretvorio u deficit, on je bio amortiziran sve većim zaduživanjem budući da je dolar dominantna svjetska valuta. Usto su države kao što su Njemačka ili Japan svoje profite od izvoza roba na američko tržište ponovo vraćale u Ameriku kupujući financijske papire na Wall Streetu. Takav je sustav, donekle korigiran u odnosu na onaj kakav je zamišljen 1945., funkcionirao je desetljećima. Sve do srijede uvečer. Trump ga je sada srušio. I uveo posve nova pravila igre na koja se svijet tek treba priviknuti. Amerika, barem ona Trumpova, to više nije mogla podnositi. Nije on naravno prvi američki predsjednik koji je govorio o tome da Sjedinjene Države više ovako ne mogu, ali je on promjene uveo samo sebi svojstvenom brutalnošću. Neki govore o tome i da bi u sljedećim godina moguće i neki drugi američki predsjednik posegnuo za sličnim potezima. Možda ne tako brutalnim, ali sigurno onima koji bi išli u tom smjeru. Svijet se naprosto previše promijenio i Trump je ocijenio da Amerika ovako više ne može.

Recimo 1995. Kina je imala pet posto udjela u svjetskim proizvodnim kapacitetima dok je Amerika bila na 30 posto. Bilo je to prije samo 30 godina. Međutim, 2023. Kina je prešla brojku od 30 posto udjela u svjetskim proizvodnim kapacitetima. A Amerika je na oko 20. Naprosto se dogodilo da je globalizacija koju je u svjetsku ekonomiju uveo zapad i na kojoj se njegov »big business« besramno obogatio, osiromašivši pritom vlastito stanovništvo, sada okrenuo protiv njega. A u korist zemalja kao što je Kina koja se neslućeno razvila zbog ogromnih investicija sa zapada, posebno Amerike, koji kao da je upao u vlastitu zamku.

Sve ovo je još samo jedan primjer kako svijet stvarno funkcionira. Tako kako to odgovara velikima. Do srijede nam se doslovno iz tog istog ovalnog ureda širila ideologija globalnog tržišta. Svi su morali otvarati granice bez obzira na posljedice za svoje gospodarstvo i stanovništvo. Morali smo svi naprosto kolektivno vjerovati u svjetsku trgovinsku utakmicu. To vjerovanje koje su u nas utjeravali bilo je gotovo pa religijsko. Shvatio, ne shvatio, ali vjerovati si morao. To je trajalo sve dok je odgovaralo onima koji su nam tu vjeru prodavali. Sada im više ne odgovara, pa je ta vjera u srijedu uvečer netragom nestala. Kao da je nikada nije ni bilo.