Kanoćal

Na putu prema dolje

Damir Cupać

Peđa Grbin / Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Peđa Grbin / Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Nakon izbora novog predsjednika SDP-a mnogi će zaplakati za Peđom Grbinom

placeholder


Pred SDP-om i Domovinskim pokretom unutarstranački su izbori koji će rezultirati najgorim mogućim raspletom i za jedne i za druge.


S obzirom na kandidate koji se spominju da će ući u utrku za predsjednika SDP-a jasno je da tu stranku čeka u najmanju ruku stagnacija, a vrlo je vjerojatno s obzirom na imena koja su se pojavila u javnosti kad je riječ o prvom čovjeku te stranke da SDP u sljedeće četiri godine neće imati političku snagu da bi postao alternativa HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Što nije nikako dobro. Što se tiče Domovinskog pokreta, on je krenuo putem koji je sam trasirao, a to je put u političku propast i gubitak političkog kapitala koji su stekli prije samo nekoliko mjeseci na parlamentarnim izborima.


Nakon rezultata posljednjih nacionalnih izbora, dva su se čovjeka vrtjela neprestano u javnosti, dva čovjeka koja su se prikazivala kao oni o kojima zavisi sudbina Hrvatske, sudbina Andreja Plenkovića i njegovog HDZ-a koji je ipak podbacio kad je riječ o broju zastupničkih mandata. Riječ je o predsjedniku Domovinskog pokreta Ivanu Penavi i sivoj eminenciji te stranke Mariju Radiću. Njih su dvojica bila kao prst i nokat, šaka koja će tresnuti HDZ nepopustljivošću i političkom principijelnošću. Kako su pregovori između HDZ-a i Domovionskog pokreta odmicali i kad je postalo izvjesno da HDZ ima koalicijskog partnera zahvaljujući kojemu će dobiti dozvolu predsjednika Zorana Milanovića za formiranje nove vlade, bilo je jasno da je krenuo put te stranke prema dolje. Ipak, bilo je teško pretpostaviti da će biti riječ o slobodnom padu. Ono što se trenutno događa upravo je slobodan pad koji će dovesti do neminovnog kraha te političke stranke. Iz dana u dan političke tenzije rastu, a do samih unutarstranačkih izbora moglo bi doći do potpunog sloma.




Prst i nokat su se razdvojili i taj proces već je sada toliko bolan da ga u Domovinskom pokretu ne mogu sakriti. Neizravno se šalju poruke o iznošenju prljavog rublja ako se nastavi s destrukcijom. Time prijete i Penava i njegovi oponenti kojih nije malo. Penava im ne želi ostati dužan i krenuo je s javnim istupima gotovo bez ikakvog garda. Tako Penava poručuje, a kome drugome nego Radiću, da ako netko ne može u prve redove, da taj ne može upravljati strankom. »Ako netko zbog tereta ne može u prve redove, za njega ima mjesta u stranci, ali je ne može predvoditi. Domovinskom pokretu ne trebaju marionete«, decidiran je Penava. Jasno je da on pritom priziva situaciju tijekom postizbornih pregovora s HDZ-om kada je gotova stvar bila da će Mario Radić preuzeti neki od bitnih resora u kvoti Domovinskog pokreta.


Radić se na kraju u potpunosti povukao i činilo se da će se politički marginalizirati s obzirom na njegove poslovne veze koje su mu otežavajuća okolnost za bavljenje ozbiljnim političkim radom u izvršnoj vlasti. Čini se da se Radić nije marginalizirao i da je ispod žita itekako aktivan. Toliko aktivan da se Penava osjeća politički vrlo ugroženim. I pritom se ne libi poslati vrlo ozbiljna upozorenja unutarstanačkoj oporbi. On jasno kaže da je samo malo odškrinuo vrata kako bi poručio takvima da se pomno bilježi tko što priča kako bi se napravila analiza, izrazivši bojazan da neće kao predsjednik moći zaustaviti procese. Očito je da će Penava ako dobije unutarstranačke izbore krenuti u čistku. Jer, Penava ni ne skriva što je prioritet Domovinskog pokreta kakvim ga on vidi. Biti stabilan koalicijski partner HDZ-u kad je riječ o državnoj izvršnoj vlasti jer je uvjeren da sukob između njega i Radića ne može ugroziti Vladu.


To je prilično očekivan epilog, s obzirom na to da se dobar dio DP-ovog političkog vodstva usustavio u ministarstvima pa im ne pada na pamet ugrožavati ono što im je palo u krilo, a o čemu je većina ministara i državnih tajnika iz redova DP-a prije malo više od pola godine mogla samo sanjati. Nebitno je hoće li se Domovinski pokret u konačnici raspasti jer je jasno da je dobrom dijelu te stranke bitna politička stabilnost Vlade, što znači da oni probleme neće raditi i da im je prioritet zadržavanje lukrativnih pozicija na koje su se smjestili.


Kad završi unutarstranačka izborna priča DP-a, krenut će ona u SDP-u. Čini se da će po običaju Iblerov trg taj posao odraditi bez nekih većih tenzija jer su SDP-ovci barem u tome dosljedni. Da su dosadni da dosadniji ne mogu biti. I da će nakon izbora novog predsjednika SDP-a mnogi zaplakati za Peđom Grbinom.