Stari poučak o magarcu, mrkvi i batini dolazi na naplatu: tko je nakon uvođenja eura 1. siječnja neopravdano dizao cijene, snosit će sankcije. Inspekcije su krenule na teren i praktički gdje god su zašle, našle su prekršaje i neopravdano dizanje cijena, u preko 30 posto izvida. Zato sad slijede kazne. Ako ne ide mrkva, ići će batina, i to ne samo u vidu kazni, nego i ukidanja subvencija, i uvođenja novih nameta za takve.

Drukčije ne može ni biti. Ako je neki proizvod 31. prosinca koštao 7,5 kuna, nema apsolutno nikakvog razloga da 1. siječnja košta 8,5 kuna. Sama činjenica da je uvedena nova valuta ni po čemu ne mijenja stvari u ulaznim parametrima. Niti je gorivo poskupjelo toga dana, niti je rat u Ukrajini preko noći eskalirao do te mjere da je opskrba svom ukrajinskom pšenicom na svijetu nestala s tržišta. Zato, ako i kasni, Vlada ipak reagira na jedini način na koji može – ako ne ide milom, ide silom.

Malo je bilo naivno, čini se, od ljudi u Vladi vjerovati da trgovci i ugostitelji u dobroj vjeri neće pokušati zloupotrijebiti ovu situaciju u svoju korist. U Vladi su valjda mislili da će, ako cijena benzina padne u prosincu, trgovci biti dovoljno moralni i savjesni da ne krenu u tako bezočnu zloupotrebu činjenice da dolazi euro. Ali evo, balkanski mentalitet je krenuo na najjače, pa su čak i neki njemački, austrijski i drugi trgovački lanci u zapadnom vlasništvu postupili »balkanski« i digli cijene i do 40 posto u odnosu na svoje dućane u Sloveniji.

Zato sada, s naknadnom pameću, ni Vladi ne preostaje drugo nego da batinom, odnosno sankcijama reagira prema onima koji su prešli granicu zdravog razuma i dobrog ukusa. Tko kaže da su zakasnili – u pravu je. Ali što se drugo i moglo činiti nego apelirati na trgovce i ugostitelje, a ako to ne uspije, krenuti tek u ovakve ozbiljnije akcije. Dok se cijene nisu povećale, nije se moglo ni kažnjavati, nego samo apelirati. No, apeli nisu uspjeli i sad idu inspekcije, kazne i druge još drastičnije mjere.

Spominje se čak i novi porez za one koji ne nauče lekciju. Uostalom, nije li jasno da je i to anticipirano idejom o porezu na ekstraprofit – s pretpostavkom da će biti velikih kompanija s prihodom od preko 300 milijuna kuna godišnje koje će uvođenjem eura pokušati loviti u mutnom, taj porez i jest uveden od ove godine.

A teško da i među onima koji su kritizirali tu vladinu politiku uvođenja novog poreza sada više ima onih koji se neće složiti da onaj tko digne cijene za 40 posto, ne treba kasnije platiti ekstraporez na tu svoju dobit?! Onaj tko takav potez bude kritizirao, sam će sebe diskreditirati, sad kad se vidi kako neki žele zarađivati neopravdanim dizanjem cijena. Uostalom, opozicija, nažalost, ionako već neko vrijeme djeluje samo reaktivno – čekaju mjere Vlade, a onda ih eventualno kritiziraju, najčešće uz primjedbu da su zakašnjele. A za to vrijeme svoje kontraprijedloge ne iznose. Vjerojatno jer ih ni nemaju.

U danu kad se obilježava i treća godina od pobjede Zorana Milanovića na izborima za predsjednika, 5. siječnja, koju je dobio upravo na poruci da će biti brana politici HDZ-a, ni njega, eto, nema u eteru već danima. Od božićne čestitke na Badnjak predsjednika nema u eteru. Nije ga pomakao ni dolazak eura, ni Schengen, a ni sada ovaj neobuzdani skok cijena. Toliko i o tome da je on jedina brana samovolji HDZ-a.

U toj situaciji, gdje oporba i predsjednik spavaju, a Vlada povlači poteze, pa makar i sa zakašnjenjem, jasno je da su građani na kraju gotovo pa prepušteni sami sebi. Da bi se i najnovije jučerašnje odluke Vlade o inspekcijskim nazorima efikasno provele u djelo, pa dok se izreknu kazne i eventualno cijene na kraju i snize i dovedu u normalne okvire, opet će proći neko vrijeme. A po osnovne namirnice moramo svi svakoga dana.

Sada će se prvo morati vidjeti djeluje li apel Vlade trgovcima da naprosto vrate cijene na 31. prosinca. Ako ne, teško da će više biti onih koji će stati u obranu trgovaca i Vlada će, dapače, imati još širi prostor za sankcije i intervenciju nego je imala dosad, u ovih nekoliko dana koliko koristimo euro.