Velika tragedija u kojoj su ovog ljeta poginula tri pomorca Jadrolinije polako dobiva i svoj politički epilog. Sjednica saborskog Odbora za pomorstvo pokušala je analizirati što se dogodilo i kako ide istraga.

Naravno, kako se i očekivalo bez nekog velikog uspjeha. U svakom slučaju svi politički dionici moraju jako paziti na koji će način u javnosti predstavljati svoja stajališta o ovoj tragediji. Jer tri su zaposlenika poginula, a jedan je teško ozlijeđen. Ako bi oporba na pogrešan način vodila ovu cijelu priču, lako bi joj se moglo dogoditi da bude optužena za lešinarenje nad ljudskom tragedijom. Naravno, oporba svakako ima pravo propitivati kako se utvrđuje odgovornost za nesreću, kao i način na koji se vodi ova državna tvrtka. S druge pak strane, ako vladajući nastoje samo tako preći preko ove tragedije, oni će ispasti okrutni i bez ikakve sućuti za obitelji poginulih i za sve njihove prijatelje i kolege s posla. Kao i u kampanji za parlamentarne izbore, najbolje je reagirao ministar prometa Oleg Butković.

On je priznao svoju prvo ljudsku, a potom i političku grešku što na dan nesreće nije odmah otišao na lice mjesta u Mali Lošinj. Kao što je u travnju najbolje od svih HDZ-ovaca parirao Zoranu Milanoviću, tako je i sada rekao ono što je trebalo reći. Čak je dodao i da razmišlja o ostavci, ali da prije nje svakako želi napravit sve da se cijela stvar raščisti. I da se precizno utvrdi tko je odgovoran.

S druge pak strane prvi čovjek Jadrolinije David Sopta opet je na pitanje novinara odmah počeo pričati o poslovnim uspjesima Jadrolinije i novim akvizicijama kada su u pitanju plovila. Dobro sad, čovjek je direktor, a ne političar, ali politika ga je postavila na funkciju na kojoj je danas. I ovakvim nastupima toj politici itekako može samo naštetiti.

Mada je i sama ta politika zaista mogla i trebala puno bolje reagirati. Što se same Jadrolinije tiče, ova tvrtka u državnom vlasništvu jest u stanju kakvom je. Ni boljem ni lošijem nego ostale državne tvrtke. Što se tiče mogućih ostavki unutar i na čelu tvrtke, treba sačekati dovršetak istrage. Odnosno točnije istraga, jer ih ima više. Druga je sada stvar odgovornost za poslovanje Jadrolinije. Tu pak postoje prilično konkretni parametri i nadležno Ministarstvo svakako mora javnosti podastrti analizu poslovanja. I nakon toga povući ili ne povući odgovarajuće poteze. Nije sam po sebi nikakav krimen to što je Vlada u vodstvo tvrtke imenovala stranačke ljude. Kao predstavnik vlasnika, a to je Republika Hrvatska, ona ima potpuno pravo na tako nešto. Ali snosi i odgovornost jer je ona ta koja je donijela odluku o imenovanju. Najgore bi sada bilo da se potegne priča o tome da u vodstvo državnih tvrtki treba stavljati neovisne stručnjake. Jer takvo nešto ne postoji. Postoje naravno stručnjaci, ali neovisnih baš i nema. U svakom slučaju vlasnik postavlja čelne ljude tvrtke u svom vlasništvu. I on je odgovoran ako u tom odabiru pogriješi. A što se tiče državnih tvrtki, općenito zaista bi trebalo napraviti nešto u načinu na koji se država brine o njima. Tu je i očito težak položaj uposlenih, posebno u ljetnim mjesecima kada provode cijele dane teško radeći na ekstremnim temperaturama.

Na jučerašnjoj su sjednici bili i predstavnici čak triju sindikata koji nisu imali baš jedinstveno stajalište o stanju u tvrtki i statusu zaposlenih u njoj. A i sama Jadrolinija bi trebala poraditi na svom odnosu prema zaposlenicima. Nakon lošinjske tragedije dogodila se još jedna nesreća. Radnik Jadrolinije očito izmoren dugim radnim vremenom i velikim vrućinama doživio je nesreću kada ga je pregazio automobil koji se ukrcavao u trajekt. Ni tjedan dana nakon nesreće nitko ga iz tvrtke nije kontaktirao dok je teško ozlijeđen ležao u bolnici. Ni gore spomenute izjave direktora Jadrolinije ne upućuju baš na neke visoke standarde odnosa prema zaposlenicima. U svakom slučaju obitelji poginulih, ali i cijela javnost ima pravo znati što se to zaista dogodilo ovog ljeta u Malom Lošinju. Mora se znati tko je odgovoran za tri izgubljena ljudska života i za jedan uništeni. To se naprosto mora napraviti. To je ultimativna stvar i ona se ni na koji način ne može i ne smije blokirati.