Ako sjećanje ne vara, a zna ono s godinama zavarati mrvu, Boris Becker je onaj koji je na kritike da ne pruža uvijek ni blizu onoliko koliko mu raskošni teniski talent nudi rekao da sve to ovisi i o protivniku što stoji naspram njega, preko puta mreže. Pojednostavljeno rečeno, što je protivnik nevoljniji to je i Beckerova igra mlačnija, a što je protivnik žešći to je i u Beckera više strasti dok lupa lopticu. Jest, publika je platila ulaznice da vidi velemajstora, za svoje novce žele vrhunski sportski doživljaj, ma ne ovisi to, kako lijepo čovjek reče, samo o njemu.

E da, Boris Becker, dakako iz vremena kad je bio u naponu snage. Svašta je čovjeku moglo pasti na pamet, pa i spomenuto, u trenutku objave da će u utrku za predsjednika u ring aktualnom predsjedniku Milanoviću, pa još uz potporu HDZ-a, ući ni manje ni više nego Dragan Primorac. S jedne strane predsjednik najblaže rečeno živopisna, revolveraškog stila, a s druge protukandidat kojem samo fali kakva plastična aureola poviše glave pa da i službeno svijetom prenosi mir, dobro i totalni zen. Da nam nije demokratska obaveza izaći na izbore i glasati, da je u kojem slučaju u pitanju boks meč, tko bi uopće pohrlio na tribine, a kamo li u prvi red uz teren da to gleda!? Svijeta bi jamačno bilo malo i ništa, jer ovaj par u startu ne garantira meč atraktivan za gledanje. Na papiru, bilo da je u TV rasporedu ili u kakvoj sportskoj kladionici, ovo je par koji tjera ili da se kladite na nešto drugo, ili da okrenete program put kakve telenovele. Bit’ će, bar se u startu i ovaj čas tako čini, sve uzbudljivije od nazovi borbe između onog kojeg »nitko ne drži u šaci« i onog koji jezikom k’o šakom lamata gdje stigne, trebalo ne trebalo.

Dalo bi se sada sportskih paralela vući koliko vam drago, ali nije potreba. Bit je da se HDZ-ovo inzistiranje na kandidatu koji će biti sušta suprotnost Milanoviću jednostavno čini posve kontraproduktivno. Jer ako je u pravu PR stručnjak Krešimir Macan kad kaže da su izbori za predsjednika takvi da u konačnici presudno bude koji se kandidat svjetini više svidio, kolike su uopće šanse da se ova na van posvemašnja kontemplativnost by Primorac svidi ikome više od transparentne posvemašnje razuzdanosti by Milanović. U doba kad klikovi prodaju sve na koji način i koliko daleko mogu doprijeti uglađeni pozivi na pomirbu, na pristojnost, na borbu za svakog građanina, na mir u svijetu. Ne nosi to klikove moj Primorče, ma sve se čini da HDZ na to i ne računa. Na što li onda, svega mu, u HDZ-u računaju, odnosno na što su računali kad su baš Primorcu odlučili dati cijelog sebe, za kampanju dakako!? Nakon tolikog biranja i mjerkanja potencijalnih kandidata, je li baš odabrani onaj koji je po guštu stranačkih simpatizera!?

– Ma to ti je ovako. Obećaš svojima dobar riblji ručak, pa odeš na ribarnicu. Tamo motriš zubace, ali su ti malo skupi, a mjerkaš i grdobinu veliku. Znaš da bi ih zubatac više razveselio jer je bolji od grdobine, a evo ti je i susjed tu grdobinu taman oteo ispred nosa. Zubatac… A skup je za poludjet. Pa ga gledaš, pa ga mjerkaš i na kraju uzmeš mola. Nije nešto, jača je i susjedova grdobina, ali računaš bit će i mol dobar. Računaš, za koga je dobro je, slikovito će to dobri Ivan.

Dobro, znaju i moli s parangala nekad iznenaditi, ali daleko je to od onog što smo očekivali, ili se barem potajno nadali. A nadali su se i oni HDZ-u bliski da će udariti super teškaš na super teškaša, da će na meniju bit sama oborita riba, da nas čeka žestoka napetica koja te drži bez daha svo vrijeme, a ne telenovela dugih kadrova onakva kakve Turci proizvode k’o na traci. Već spomenuti Macan, inače jedan od onih za sad malobrojnih koji i vide neke šanse za Primorčevu pobjedu, kazat će da je Primorac »muška Kolinda, samo uspješniji«. Što li to uopće znači!? Valjda to da neće dobrano mokar od kiše dijeliti poljupce i medalje Modriću i društvu. Ili to da neće grleno pjevati podno kninske tvrđave. I da mu u životopisu neće stajati kako je trčao livadom svog djetinjstva dok su naokolo četveronožne životinje travu pasle. Ili to hoće reći da će raditi sve to samo uvijenije, ispeglanije kako uistinu dokazanom znanstveniku dobro umreženim s kolegama u svijetu i dolikuje. Ako je Primorac muška Kolinda, ako smo taj film praktički već gledali, je li bio toliko dobar da bi ga poželjeli gledati i opet!? Zapravo sve se na to i svodi, na dva filma koja smo već nekad negdje gledali i sada u dosadnu prosinačku večer moramo birati koji ćemo gledati opet i to iz dana u dan narednih pet godina. A kad se tako rezonira bome je neveselo skroz, neveselo toliko da se Marija Selak Raspudić čini poput daška svježine, posve novog filmskog pravca, ako ne i novitet koliko god da smo je odavno upoznali, nju i njenog supruga također.

Koliko će tu biti teško raspiriti i interes i zamrlu navijačku strast svjedoče i dva događaja koja su se dogodila netom nakon objave Primorčevog stupanja u novu avanturu. Portal Index.hr promptno je iskopao kako je kandidat za predsjednika onomad bio član Partije i Saveza komunista, ma to je Primorac otprhnuo s kragne poput peruti poručivši zašto ga ne pitaju klasik »gdje si bio 91«. U zemlji u kojoj na dobar dio pučanstva spomen Partije ima efekt što ga na bika ima mahanje crvenom krpom pred njegovim nosom, tim više ukoliko se radi o puku koji je i sam mijenjao partijske i stranačke dresove, šutnja na spomen Partije je začudno divna. Jednako tako nitko ni da trepne na neopoziv izlazak iz HDZ-a doajena Andrija Hebranga koji realno i nema što drugo vidjeti u HDZ-ovoj podršci kandidaturi Primorca osim izdaje. Samo, nikog očito briga nije za ono što se događalo prije 15 godina, a događalo se to da Primorac ide u utrku za predsjednika kao nezavisni kandidat, pa udara nemilice po Hebrangu koji tad bi HDZ-ov kandidat. Poslije je HDZ Primorca i otjerao iz stranke zbog tog soliranja, da bi ga danas zazvao da »solira« opet, ali ovaj put uz njihovu podršku.

No, vremena do izbora je podosta, možda u šeširu ima koji zec koji sa sobom trikove neke nosi. Pobijedi li Primorac u HDZ-u će trljati ruke i zato što je poražen Milanović i zato što na Pantovčaku imaju čovjeka s kojim će se lako i briselski uglađeno oko svega dogovoriti. Ukoliko je pak zec ostao bez trikova i neće HDZ previše žaliti. Jer, nije izore izgubio HDZ, već je izbore izgubio Primorac. I to nakon što se za njih spremao 15 godina!?! Za to, priznati valja, treba imati i više od puke strasti.

Uza sve ovom potporom HDZ baš ničim nije naljutio partnerski DP koji, pišu analitičari, nikako nije dao da HDZ delegira kandidata iz svojih redova već je baš inzistirao na nekom tko makar formalno nije HDZ-ov član. Pa je Gavran poletio prerano, pa je Zvone Boban bio patka, da bi Primorac bio onaj koji golom rukom razbija drvenu dasku kako majstoru teakwondoa i dolikuje. Divota, tako se partnerski odnosi njegovati i moraju, tim više i tim prije ako se i partnerskoj stranci taman događa izvanredna situacija koja miriše na novi raskol po starom post izbornom scenariju. Penava saziva izvanredni stranački izborni sabor ne bi li se proglasio prvim među jednakima, Radić je navodno i opet tu negdje na izlaznim vratima, a članstvo sitnog zuba na brzinu okuplja za večerom oko stola užu rodbinu da zajedno vijećaju i odluče na čiji im je stranu stati. Škoro, još jedan koji je htio biti predsjednik, jamačno već piše neku glazbenu podlogu čisto radi vlastitog zadovoljstva i spomena na dane DP-ovanja. Remetiti predsjedničkim kandidatom taj DP-ov nemir, nemir koji bi danas sutra mogao HDZ-u garantirati potpuni mir, bilo bi glupo i nepametno. Pa se i ne remeti. Jer, uvijek tako bude da HDZ sebi mudro priskrbi mir, prije nego se elegantno riješi silom prilika stečena balasta.

Summa summarum imamo kandidata, imamo mir, imamo pristojnost i uljuđenost na van i imamo posvemašnju dosadu na vidiku. Mol, a ne zubatac. A kad je tako onda Boris Becker igra tek toliko i rada radi, taman da publika doma ode posve nezadovoljna tko god, pa i Becker, da pobijedi.