Da bankama u Hrvatskoj ide odlično i nije neka vijest, pitanje je samo koliko su ovog puta zaradile. Basnoslovno, naravno, a uz to i 15 posto više nego u istom razdoblju lani, a radi se o podacima za prvih šest mjeseci ove godine. Toliko im dobro ide da su nam u tih istih prvih šest mjeseci povećale naknade za gotovo sve bankovne usluge, i one za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju, uz objašnjenje da ih nisu dugo dizale te da su »nažalost, ponekad korekcije visine naknada nužne«. Zbog toga nam danas provizija za podizanje gotovine s drugog bankomata iznosi koliko i u Njemačkoj. Inače, banke nam naplaćuju ukupno 400 različitih naknada, a uvođenje eura i digitalizacija platnog prometa je, kako su nas uvjeravali, trebalo smanjiti takve naknade i provizije, maltene ih ukinuti. Ne da nisu ukinute, nego su još i poskupjele, pa čak i provizija za podizanje vlastitog novca s vlastitog računa. Iako smo ušli u eurozonu i platni promet s drugim članicama obavljamo u istoj valuti, banke će svejedno naplatiti takve transfere jer su, pazi sad! – izgubile zaradu od konverzije. A povećat će vam i naknadu ako ne koristite internet bankarstvo. Upravo takvi takozvani nekamatni prihodi, odnosno izmišljene naknade i provizije, bankama čine drugi izvor prihoda, odmah nakon kamata na kredite.

Ni sva silna izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa, poprilično učestala u zadnjih godinu i pol dana, nisu ni okrznule banke u smislu da su građani podizali ušteđevinu pa je posuđivali državi kupujući njezine dužničke papire, iako smo naivno mislili da su banke konačno dobile konkurenciju u Ministarstvu financija i njegovim vrijednosnicama. Nažalost, nisu jer su pune do čepa i to zahvaljujući ulasku u europodručje pa im Hrvatska narodna banka mora isplaćivati kamatu zbog čuvanja njihovih viškova. A zbog samog ulaska u eurozonu odmah su počele primjenjivati više kamatne stope Europske centralne banke pa dobile još novca. No, i dalje su dovoljno bahate pa uporno odbijaju povećati kamate na štednju. A i zašto bi? Doslovce ne rade ništa, a novac im stiže sa svih strana, pa i od građana koji novac podižu s drugih bankomata, a nisu u Njemačkoj. Ipak, banke su mizerno povećale kamate na štednju, ali taj trošak odmah kompenzirale povećanjem kamata na kredite.

A tu je i bogomdana inflacija, još jedan izvor novca za banke. Jer dok se god Europska središnja banka boji inflacije, boji se spuštati i ključne kamatne stope od kojih banke, vidjeli smo, zarađuju enormnu dobit. Ukratko, sve ono što je hrvatske građane osiromašilo – uvođenje eura s profiterskim zaokruživanjem cijena i inflacija – bankama je postalo ono na čemu se bogate. Ili drugim riječima, banke su jedine profitirale od uvođenja eura i inflacije (iako se i državni proračun omastio većim prihodima zbog rasta cijena).

Banke se svakako raduju i rastu osobnog dohotka u Hrvatskoj jer očekuju da će građani, kad im naraste plaća, više trošiti i odlučiti se na podizanje kredita. Što mnogi i čine jer je potražnja za gotovinskim kreditima ogromna, a banke samo odgovaraju na potražnju. I jako uspješno izbjegavaju odluke Europske komisije koja im je zabranila naknade za prekogranično trgovanje. A kako bi nadoknadile taj gubitak, banke su jednostavno povećale naknade u domaćem platnom prometu.

Banke tako nezaustavljivo jedre prema još jednoj rekordnoj godini i izgleda da ništa ne može stati na put njihovoj zaradi. Ili možda nešto ipak može? Porez na nekretnine, na primjer. Namjera Vlade je da se vlasnike praznih stanova natjera da ih stave na tržište ili dugoročno iznajme. A banke obiluju praznim i nekorištenim stanovima za koje ne bi spustile cijenu ni da im kožu guliš, ali zato za visoke cijene stambenog kvadrata optužuju državu i njezine subvencionirane stambene kredite. Bit će stoga zanimljivo vidjeti što će banke napraviti sa svojim neprodanim stanovima kad se, odnosno ako se uvede porez na nekretnine. Ili će možda bankarski lobi opet biti toliko jak da će uspjeti spriječiti još jedan pokušaj uvođenja poreza na nekretnine u Hrvatskoj.