Kada se Banija zatresla 28. i 29. prosinca 2020. godine, građani Hrvatske odmah su reagirali na tu kataklizmu i nesebično krenuli pomagati nastradalima kako je tko mogao. Cijela Hrvatska bila je jedno i činilo se da će sve strahote od potresa nadvladati ljudska humanost i dobrota. Koliko je samo truda uloženo u nabavu kontejnera i kamp-kućica kako bi se ljudi koji su izgubili domove smjestili u koliko-toliko prihvatljiv smještaj u one zimske dane. I politika u Hrvatskoj tada je bila jedno, ili se barem tako činilo zbog poruka koje su slane. Iz njih se dalo iščitati da će se sve napraviti kako bi se Banija što prije obnovila, a ljudi uselili u svoje domove. Od tada je prošlo više od dvije godine, a nema čovjeka u Hrvatskoj koji nije svjestan da obnova ide presporo. I da je to nedopustivo. Zadnji koji je platio ceh zbog loše odrađenog posla je smijenjeni ministar prostornog uređenja i graditeljstva Ivan Paladina. On je na tom mjestu naslijedio Darka Horvata protiv kojega je, zajedno s još troje bivših ministara, podignuta optužnica.

U nešto malo manje od godinu dana Vlada premijera Andreja Plenkovića potrošila je još jednu kadrovsku akviziciju, a da se stvari na Baniji nisu pomakle nabolje. Ako netko misli da su takve ocjene pretjerane, neka pogleda poruke koje su s prosvjeda u Petrinji poslali građani Banije čiji su domovi stradali u potresu. Ako ima onih koji misle da tim ljudima manipulira oporba, neka pročitaju što o svemu misli premijer Plenković. Premijer je, dok se spremao teren za smjenu ministra Ivana Paladine, ocijenio da obnova na Baniji ide nestvarno sporo. Da su stvari na terenu očajne, jasno je i po tome što je Plenkovićeva vlada ubrzanje obnove stavila kao prioritet u 2023. godini, nakon što su ostvareni strateški ciljevi uvođenja eura i ulaska u Schengen. Plenković je preiskusan političar da ne bi znao da su parlamentarni izbori brzo i da je neuspjeh obnove Banije, iako su osigurana financijska sredstva, Ahilova tetiva i njegova, a i HDZ-ova. Premijer više ne želi ništa eksperimentirati pa je za nasljednika Ivana Paladine odredio iskusnog stranačkog vojnika Branka Bačića koji ima dugogodišnje političko iskustvo, ali i iskustvo funkcioniranja u državnoj izvršnoj vlasti. Može se Plenković hvaliti izvanrednim strateškim uspjesima kao što su euro i Schengen, ali sve dok u Petrinji funkcionira kontejnersko naselje, nema tog argumenta koji to može opravdati i dok god je i jednog kontejnera, politika HDZ-a ne može dobiti prolaznu ocjenu. U stvari, može Pleković dobiti i sljedeće izbore jer su mu politički protivnici takvi kakvi jesu, ali bez obnovljene Banije teško da će mu građani reći bravo.

Obnova nastradalih domova trebala je biti u visokoj fazi gotovosti zbog sve one ljudske solidarnosti koja je iskazana krajem 2020. godine. Ali nije. I sada je najteži posao u Vladi dopao Branka Bačića. Nije Bačić naivan da ne bi shvatio da obnovu ubrzati mora ne samo zbog sebe, već i zbog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. I zbog svih onih ljudi koji su vjerovali da će s obzirom na sve što su mogli čuti netom nakon velike trešnje vrlo brzo useliti u obnovljene kuće. Zna Bačić koja je odgovornost na njemu i tu nema nikakve dvojbe. A zna li ministar Bačić kako će to operativno odraditi i kako će otčepiti uska grla u kojima je zapeo proces obnove Banije? Valja se nadati da će zaista u odrađivanje strateškog zadatka broj jedan uložiti svo svoje stručno i političko iskustvo. Za Bačića kreće izvanredno stanje, a izvanredno stanje zahtijeva izvanredne mjere. Ako je pametan i bude li trebalo, ima da u u kamp-kućice u Petrinji useli ministarski ured i urede svih odgovornih službi kako bi svi zajedno bili bliže muci onih kojima je pomoć potrebna i koji je čekaju više od dvije godine. Ministre Bačiću, na prvu crtu obnove valja otići i biti ljudima pri ruci na terenu pa će se vrlo brzo shvatiti gdje je zapelo i na koji način otčepiti birokratska uska grla.

Manje izazovan, ali jednako tako zahtjevan zadatak ima i novi ministar regionalnog razvoja i EU fondova Šime Erlić. Biografija mu je obećavajuća, barem prema onom što naglašavaju u HDZ-u, a priznaju mu i u oporbi, ali i pred njim je dosta posla da iskoristivost europskih sredstava bude na višoj razini nego što je bila.