Najpogubniji za EU bit će scenarij u kojemu bi Trump i Putin postigli dogovor bez sudjelovanja EU-a i Ukrajine
Europska unija se suočava s možda najvećom krizom od svog osnutka zbog čega su se čelnici 27 zemalja članica jučer i okupili u Bruxellesu. Trebalo je naći rješenje, ili bolje rečeno odgovor na sigurnosnu prijetnju u uvjetima kada više neće moći računati na američku vojnu pomoć. Iako se godinama, onako usput, govorilo o potrebi da EU treba sam preuzeti brigu o svojoj obrani, sada je ta tema konačno izbila u vrh prioriteta zajednice europskih zemalja, a famozna zelena agenda o Europi kao klimatski neutralnom kontinentu, diskretno je gurnuta u drugi plan.
Još je u izbornoj kampanji za Bijelu kuću Donald Trump Europljanima jasno poručio da im neće Amerika plaćati obranu i sigurnost dok oni »uzgajaju maslačke«, misleći upravo na zelenu tranziciju, glavni projekt prošlog i aktualnog mandata Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen, koji se pokazao preskupim, neučinkovitim, presporim, promašenim, a ponekad čak i neprovedivim. Unatoč golemoj količini novca koji je EU zadnjih nekoliko godina ulupao za gradnju vjetroelektrana, solarnih panela i energetskih obnova zgrada s ciljem postizanja nula posto emisije CO2, obnovljivi izvori energije danas čine niti 15 posto energetskog miksa EU-a, a čak se i Njemačka, koja je nakon havarije u Fukushimi odlučila pogasiti sve svoje nuklearke, ponovo okreće atomskoj energiji, a prvenstveno iz razloga što je Joe Biden ispunio svoje predizborno obećanje iz prve (i jedine) utrke za Bijelu kuću o tome da će Sjeverni tok kojim se ruski plin dobavljao u Europu prestati postojati ako on postane predsjednik. I kao što znamo, plinovod je sabotiran krajem 2022. godine.
Za očekivati je da će i njegov nasljednik biti revan u ispunjavanju svojih obećanja pa Europskoj uniji ne preostaje ništa drugo nego da se ostavi maslačaka i prione proizvodnji oružja. Europska komisija najednom nudi 800 milijardi eura za poticanje vojne proizvodnje, a europski bi lideri trebali pronaći način kako ta sredstva preusmjeriti u jačanje svojih obrambenih snaga, a da nešto ostane i za Ukrajinu. Plan predviđa da 150 milijardi eura Komisija proslijedi članicama u obliku zaduženja, odnosno kredita, za financiranje zajedničke obrane, a preostalih 650 milijardi namaknulo bi se na način da se izdvajanja za obranu, s kojima gotovo sve članice muku muče, povećaju za dodatnih 1,5 posto.
Da miroljubiva i visokobirokratizirana Europska unija planira kopernikanski zaokret svoje politike već su najavili pojedini čelnici svojim patetičnim izjavama. Tako je Emmanuel Macron pozvao na »dramatično buđenje«, a budućem njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu je već pao mrak na oči jer je ustvrdio da je u Europi »pet do ponoći«.
No, Europskoj uniji ne prijete samo Washington i Moskva, ima ona problema i u vlastitim redovima. S Viktorom Orbanom, na primjer. Politički analitičari se pribojavaju da bi Orban mogao otići toliko daleko da bi unutar EU-a okupio proruski blok zemalja članica i tako sabotirao novu agendu Beuxellesa. A već je, izgleda, uspio sabotirati slanje milijun i pol komada streljiva kao i protuzračne sustave koje je Ukrajini obećala povjerenica za vanjsku politiku Kaja Kallas. Naime, ugledni časopis Politico došao je u posjed dokumenta u kojemu se navodi tek nastavak redovite financijske podrške Ukrajini, ali ne i vojna oprema i artiljerijsko streljivo.
Britanski mediji pak navode da je u takozvanu koaliciju voljnih, koja bi pružala pomoć Ukrajini, spremno ući 20-ak zemalja, među kojima i bivše britanske kolonije okupljene u Commonwealthu. Te zemlje nisu obavezne poslati svoje vojnike u okviru mirovnih snaga u Ukrajinu, ali su Francuska i Turska to spremne učiniti, na što je iz Moskve već stiglo upozorenje da će mirovne snage u Ukrajini smatrati NATO snagama koje su ušle u rat.
Moskva je tako još jednom ignorirala EU koji godinama ne smatra nikakvim značajnijim međunarodnim subjektom, dok istovremeno blagoglagoljivo govori o svim Trumpovim prijedlozima. Stoga će najpogubniji za EU biti scenarij u kojemu bi Trump i Putin postigli dogovor bez sudjelovanja EU-a i Ukrajine, a Europa bila dovedena pred gotov čin. U tom slučaju se barem možemo vratiti uzgoju maslačaka.
Dražen Katalinić
Maslačci i oružje
Dražen Katalinić
07. ožujak 2025 08:44
iStock
Najpogubniji za EU bit će scenarij u kojemu bi Trump i Putin postigli dogovor bez sudjelovanja EU-a i Ukrajine
Europska unija se suočava s možda najvećom krizom od svog osnutka zbog čega su se čelnici 27 zemalja članica jučer i okupili u Bruxellesu. Trebalo je naći rješenje, ili bolje rečeno odgovor na sigurnosnu prijetnju u uvjetima kada više neće moći računati na američku vojnu pomoć. Iako se godinama, onako usput, govorilo o potrebi da EU treba sam preuzeti brigu o svojoj obrani, sada je ta tema konačno izbila u vrh prioriteta zajednice europskih zemalja, a famozna zelena agenda o Europi kao klimatski neutralnom kontinentu, diskretno je gurnuta u drugi plan.
Još je u izbornoj kampanji za Bijelu kuću Donald Trump Europljanima jasno poručio da im neće Amerika plaćati obranu i sigurnost dok oni »uzgajaju maslačke«, misleći upravo na zelenu tranziciju, glavni projekt prošlog i aktualnog mandata Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen, koji se pokazao preskupim, neučinkovitim, presporim, promašenim, a ponekad čak i neprovedivim. Unatoč golemoj količini novca koji je EU zadnjih nekoliko godina ulupao za gradnju vjetroelektrana, solarnih panela i energetskih obnova zgrada s ciljem postizanja nula posto emisije CO2, obnovljivi izvori energije danas čine niti 15 posto energetskog miksa EU-a, a čak se i Njemačka, koja je nakon havarije u Fukushimi odlučila pogasiti sve svoje nuklearke, ponovo okreće atomskoj energiji, a prvenstveno iz razloga što je Joe Biden ispunio svoje predizborno obećanje iz prve (i jedine) utrke za Bijelu kuću o tome da će Sjeverni tok kojim se ruski plin dobavljao u Europu prestati postojati ako on postane predsjednik. I kao što znamo, plinovod je sabotiran krajem 2022. godine.
Za očekivati je da će i njegov nasljednik biti revan u ispunjavanju svojih obećanja pa Europskoj uniji ne preostaje ništa drugo nego da se ostavi maslačaka i prione proizvodnji oružja. Europska komisija najednom nudi 800 milijardi eura za poticanje vojne proizvodnje, a europski bi lideri trebali pronaći način kako ta sredstva preusmjeriti u jačanje svojih obrambenih snaga, a da nešto ostane i za Ukrajinu. Plan predviđa da 150 milijardi eura Komisija proslijedi članicama u obliku zaduženja, odnosno kredita, za financiranje zajedničke obrane, a preostalih 650 milijardi namaknulo bi se na način da se izdvajanja za obranu, s kojima gotovo sve članice muku muče, povećaju za dodatnih 1,5 posto.
Da miroljubiva i visokobirokratizirana Europska unija planira kopernikanski zaokret svoje politike već su najavili pojedini čelnici svojim patetičnim izjavama. Tako je Emmanuel Macron pozvao na »dramatično buđenje«, a budućem njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu je već pao mrak na oči jer je ustvrdio da je u Europi »pet do ponoći«.
No, Europskoj uniji ne prijete samo Washington i Moskva, ima ona problema i u vlastitim redovima. S Viktorom Orbanom, na primjer. Politički analitičari se pribojavaju da bi Orban mogao otići toliko daleko da bi unutar EU-a okupio proruski blok zemalja članica i tako sabotirao novu agendu Beuxellesa. A već je, izgleda, uspio sabotirati slanje milijun i pol komada streljiva kao i protuzračne sustave koje je Ukrajini obećala povjerenica za vanjsku politiku Kaja Kallas. Naime, ugledni časopis Politico došao je u posjed dokumenta u kojemu se navodi tek nastavak redovite financijske podrške Ukrajini, ali ne i vojna oprema i artiljerijsko streljivo.
Britanski mediji pak navode da je u takozvanu koaliciju voljnih, koja bi pružala pomoć Ukrajini, spremno ući 20-ak zemalja, među kojima i bivše britanske kolonije okupljene u Commonwealthu. Te zemlje nisu obavezne poslati svoje vojnike u okviru mirovnih snaga u Ukrajinu, ali su Francuska i Turska to spremne učiniti, na što je iz Moskve već stiglo upozorenje da će mirovne snage u Ukrajini smatrati NATO snagama koje su ušle u rat.
Moskva je tako još jednom ignorirala EU koji godinama ne smatra nikakvim značajnijim međunarodnim subjektom, dok istovremeno blagoglagoljivo govori o svim Trumpovim prijedlozima. Stoga će najpogubniji za EU biti scenarij u kojemu bi Trump i Putin postigli dogovor bez sudjelovanja EU-a i Ukrajine, a Europa bila dovedena pred gotov čin. U tom slučaju se barem možemo vratiti uzgoju maslačaka.