Rijeka je politički naopak grad. Da nije tako, građani Rijeke puno bi češće izlazili na izvanredne izbore. Ali ne izlaze. Njih nešto malo više od 30 posto svake četiri godine izađu na birališta s vrlo izvjesnim ishodom – da će neposredne izbore za gradonačelnika dobiti SDP-ov kandidat koji će onda odraditi četiri godine mandata bez obzira na odnos snaga u lokalnom parlamentu. Ono što bi, recimo u Splitu, bio razlog za raspad političkog sustava, u Rijeci se prevlada bez ikakvog problema i uz minimalnu dozu nervoze.

Da je tome tako, pokazala je zadnja sjednica Gradskog vijeća na kojoj je uoči sjednice prijedlog gradonačelnika Marka Filipovića da se proda oko 15.000 kvadrata gradskog zemljišta na Žabici tvrtki Best in parking bio osuđen na propast. Neoliberalni model koji je za gradnju zemljišta ponudio Filipović nije dobio podršku gradskih vijećnika Možemo! Rijeka koji su neuspješno zatražili referendum o tako važnom pitanju. Akcija mladih je u klubu vijećnika s Unijom Kvarnera i s Možemo! Rijeka, a gradski vijećnik Akcije mladih Vedran Vivoda bio je kandidat za gradonačelnika. On se u kampanji zalagao za promjene lokacije novog autobusnog kolodvora jer je bio uvjeren da je bolje rješenje Delta. Njegovo razmišljanje nije neutemeljeno. To je trebalo značiti da SDP-ovoj koaliciji nedostaje ključna četiri glasa za prihvaćanje gradonačelnikovog prijedloga.

Pod pretpostavkom da na sjednicu dođu svi gradski vijećnici, njih 32, jer se odluka prihvaćala običnom većinom. Ono što je pohvalno u ovoj priči je činjenica da su zaista sva 32 vijećnika nazočila sjednici na kojoj se rješavalo jedno od najbitnijih pitanja riječke politike u zadnjih 20-ak godina. Nisu se hvatale krivine kako bi se otvorio prostor SDP-ovoj koaliciji da na mala vrata progura odluku kao što je to već znalo biti. Recimo u slučaju prihvaćanja odluke o novom poskupljenju odvoza komunalnog otpada, kada je ta odluka prihvaćena zbog nedolaska vijećnika Mosta Aleksandra Saše Milakovića.

Kada se tome doda da je Nezavisna lista Davora Štimca najprije doživjela prosvjetljenje kako je gradonačelnikov prijedlog vrijedan podržavanja pod pretpostavkom da im se predoči prijedlog ugovora kako bi se utvrdilo je li se Grad Rijeka zaštitio na zadovoljavajući način, a onda je uslijedio salto mortale nakon što ih je prosvijetlio HDZ s pričom o tome da projekt treba realizirati Grad Rijeka uz pomoć europskih fondova, bilo je jasno da Filipović kreće u samoubilačku misiju. Jer, šest HDZ-ovih glasova, četiri nezavisne liste Davora Štimca koja je hrabro odlučila da će biti suzdržana, četiri Možemo!, Akcije mladih i Unije Kvarnera i četiri Mosta, dakle ukupno 18, činilo je veliku većinu koja će onemogućiti realizaciju Filipovićevog neoliberalnog modela realizacije projekta Zapadna Žabica. Neoliberalnog zato jer se kratkoročno ostvaruje korist prodajom gradskog zemljišta i projektne dokumentacije privatnom investitoru, a dugoročno stvara parkirališni monopol privatnoj tvrtki koja i sada ima parkirališni monopol u Rijeci.

Kada je krenula rasprava, potvrdilo se da je riječ o samoubilačkoj misiji gradonačelnika Filipovića. Sve do trenutka dok za govornicu u ime Kluba vijećnika Mosta nije izašla Petra Mandić. Koja je obznanila da su oni u stranci zatražili mišljenja odvjetnika i svih ostalih stručnjaka, da se vodila demokratska i žustra rasprava koja je u konačnici rezultirala zaključkom da će troje vijećnika Mosta podržati gradonačelnikov prijedlog, dok će četvrta vijećnica biti suzdržana zbog urbanističkih razloga. U vijećnici tajac, šok i nevjerica.

Stvar je pokušao spasiti Davor Štimac nebuloznim prijedlogom da se odgodi glasanje, iako je bilo jasno da nakon onoga što je poručila Petra Mandić nema nazad. Drugim riječima, favorizirana nogometna momčad, recimo Milana, bila je osuđena na propast jer je kao favorit imala negativan rezultat i s tim negativnim rezultatom se ušlo u produžetke. Milan je gubio jedan nula. A onda je fenomenalnim pasom razigranim u veznom redu Petra Mandić, Aleksandar Saša Milaković i Marijan Šegota, uz veliku pomoć Roberta Salečića (Unija Kvarnera) uslijedila prva asistencija za izjednačenje da bi Milan po tko zna koji put u produžetku okrenuo rezultat u svoju korist i prošao u sljedeću fazu natjecanja.

Gradonačelnik Marko Filipović u ovoj je situaciji usporediv s centarforom Pippom Inzaghijem. »Nije umeo baš da dribla«, ali se uvijek našao na pravom mjestu u petercu kako bi zabio gol. Ovdje je bilo još čudnije jer su golovi zabijeni tako da mu se lopta dva puta odbila od noge nakon fenomenalnih pasova Mosta i Unije Kvarnera.