Možda za sve nisu odgovorni samo politika i političari. I građani bi se trebali malo trgnuti, dati si truda i pogledati što tko od kandidata nudi
Vinkovački Domovinski pokret (DP) napustilo je stotinjak ljudi, među njima su bili i svi članovi Predsjedništva gradske organizacije. Svi su oni nezadovoljni djelovanjem predsjednika vinkovačkog DP-a Josipa Krpana i načinom vođenja organizacije. Najnoviji je to događaj u turbulencijama i kombinacijama koje su na djelu zadnjih tjedana kada je u pitanju pozicioniranje stranaka za lokalne izbore koji će se održati 18. svibnja ove godine, a na kojima će se birati načelnici općina, gradonačelnici i župani.
Posebno su ovi lokalni izbori spektakularni u Zagrebu. Novinari i analitičari koji žele javnosti objasniti što se zaista tu događa više sliče na šahovske komentatore nego na osobe koje objašnjavaju nešto tako jednostavno kao što su to lokalni izbori. Kao što je to uostalom dnevna politika. Otprilike se može nazreti da postoje barem tri ozbiljne opcije koje žele osvojiti glavni grad, od kojih su dvije na rubu da se spoje ili barem preklope kako bi postigle što veći uspjeh. A u cijelom tom političkom kaosu malo ili ništa se govori o tome s kojim će se problemima susresti onaj koji će u sljedeće četiri godine voditi Zagreb. A poteškoća ne da samo ima, nego ih ima bezbroj. Ali to kao da nije neka važna tema u ovim izborima. Naravno, Zagreb je gotovo milijunski grad i očekivano je da se u izborima u njemu osjete i svjetonazorske razlike. Desnica je zadnje četiri godine jako kritizirala administraciju Možemo! vezano baš uz svjetonazor iako se mora priznati da Tomislav Tomašević i njegova ekipa i nisu baš previše inzistirali na nekim ideološkim temama. Ali na ovogodišnjim lokalnim izborima čak ni oko toga nema neke velike rasprave. Veća je priča u zagrebačkim lokalnim izborima onaj komad zemlje u Istri zbog kojeg je na jedan dan bio priveden Mile Kekin nego svi zagrebački komunalni ili svjetonazorski problemi. Veća je priča bilo i ovo okrupnjavanje i spajanje dijela zagrebačke oporbe.
Koliko se može vidjeti nije ništa bolje ni u Rijeci. Kao glavna tema izbora nameće se dilema hoće li aktualni gradonačelnik Marko Filipović ostati na svojoj poziciji. Odnosno hoće li SDP prvi put od uvođenja demokracije u Hrvatsku izgubiti Rijeku. Ili, recimo, u Splitsko-dalmatinskoj županiji najveća je tema kako će tamošnji birači reagirati na priču o bespravno izgrađenoj kući nezavisne kandidatkinje za županicu Ivane Ninčević Lesandrić. Odnosno hoće li taj slučaj uništiti njenu kandidaturu. Ili će joj sve to skupa možda na kraju i pomoći da pobijedi na izborima. Nešto se slično već dogodilo u tom kraju kada je aferama opterećen Željko Kerum prije 12 godina pobijedio na izborima za gradonačelnika Splita.
Uglavnom, jako puno političkih aktera kao da se prvenstveno bave sami sobom ili kombinatorikom s nekim od svojih dotadašnjih suparnika. A tek negdje u nekom drugom planu jest bavljenje konkretnim problemima jedinice lokalne samouprave u kojoj namjeravaju vladati. U općoj konfuziji kao da se zaboravilo čak i na svima tako jako drage ideološke prijepore.
Tako je to svugdje. Ima naravno i izuzetaka pa je tako HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zadra Šime Erlić naglasio da se mora promijeniti pristup razvoju grada, te da njegova stranka mora krenuti prvo od sebe. Govorio je i o potrebi stvaranja motivirajućeg radnog okruženja prije svega u radu gradskih tvrtki i ustanova. Nešto slično govori i kandidat SDP-a. Ali i u Zadru i Zadarskoj županiji bit će žestoko. Tako da će se moguće tamo sve svesti na prilično nisku razinu, posebno ako u predstavničkim tijelima neće nakon izbora biti jasne većine.
Šteta što je tome tako. Jer lokalni izbori su zaista jedino izjašnjavanje birača u kojem oni mogu nešto promijeniti u mjestima gdje žive. Europski, čak i državni, izbori ipak su nešto gdje se glasa o stvarima koje su prilično iznad dohvata običnih građana. Ali lokalni su ipak događaj gdje svatko tako da koga zaokruži može mijenjati svoje uvjete života. Možda za sve nisu odgovorni samo politika i političari. I građani bi se trebali malo trgnuti, dati si truda i pogledati što tko od kandidata nudi. Uglavnom, pokušajte na izborima podržati one koji najkonkretnije govore što namjeravaju napraviti ako ih izaberete. I držite ih nakon toga za riječ.
Uvodnik
Lokalni izbori mogu mijenjati stvari
Zlatko Crnčec
28. travanj 2025 10:34
Foto Davor Kovačević
Možda za sve nisu odgovorni samo politika i političari. I građani bi se trebali malo trgnuti, dati si truda i pogledati što tko od kandidata nudi
Vinkovački Domovinski pokret (DP) napustilo je stotinjak ljudi, među njima su bili i svi članovi Predsjedništva gradske organizacije. Svi su oni nezadovoljni djelovanjem predsjednika vinkovačkog DP-a Josipa Krpana i načinom vođenja organizacije. Najnoviji je to događaj u turbulencijama i kombinacijama koje su na djelu zadnjih tjedana kada je u pitanju pozicioniranje stranaka za lokalne izbore koji će se održati 18. svibnja ove godine, a na kojima će se birati načelnici općina, gradonačelnici i župani.
Posebno su ovi lokalni izbori spektakularni u Zagrebu. Novinari i analitičari koji žele javnosti objasniti što se zaista tu događa više sliče na šahovske komentatore nego na osobe koje objašnjavaju nešto tako jednostavno kao što su to lokalni izbori. Kao što je to uostalom dnevna politika. Otprilike se može nazreti da postoje barem tri ozbiljne opcije koje žele osvojiti glavni grad, od kojih su dvije na rubu da se spoje ili barem preklope kako bi postigle što veći uspjeh. A u cijelom tom političkom kaosu malo ili ništa se govori o tome s kojim će se problemima susresti onaj koji će u sljedeće četiri godine voditi Zagreb. A poteškoća ne da samo ima, nego ih ima bezbroj. Ali to kao da nije neka važna tema u ovim izborima. Naravno, Zagreb je gotovo milijunski grad i očekivano je da se u izborima u njemu osjete i svjetonazorske razlike. Desnica je zadnje četiri godine jako kritizirala administraciju Možemo! vezano baš uz svjetonazor iako se mora priznati da Tomislav Tomašević i njegova ekipa i nisu baš previše inzistirali na nekim ideološkim temama. Ali na ovogodišnjim lokalnim izborima čak ni oko toga nema neke velike rasprave. Veća je priča u zagrebačkim lokalnim izborima onaj komad zemlje u Istri zbog kojeg je na jedan dan bio priveden Mile Kekin nego svi zagrebački komunalni ili svjetonazorski problemi. Veća je priča bilo i ovo okrupnjavanje i spajanje dijela zagrebačke oporbe.
Koliko se može vidjeti nije ništa bolje ni u Rijeci. Kao glavna tema izbora nameće se dilema hoće li aktualni gradonačelnik Marko Filipović ostati na svojoj poziciji. Odnosno hoće li SDP prvi put od uvođenja demokracije u Hrvatsku izgubiti Rijeku. Ili, recimo, u Splitsko-dalmatinskoj županiji najveća je tema kako će tamošnji birači reagirati na priču o bespravno izgrađenoj kući nezavisne kandidatkinje za županicu Ivane Ninčević Lesandrić. Odnosno hoće li taj slučaj uništiti njenu kandidaturu. Ili će joj sve to skupa možda na kraju i pomoći da pobijedi na izborima. Nešto se slično već dogodilo u tom kraju kada je aferama opterećen Željko Kerum prije 12 godina pobijedio na izborima za gradonačelnika Splita.
Uglavnom, jako puno političkih aktera kao da se prvenstveno bave sami sobom ili kombinatorikom s nekim od svojih dotadašnjih suparnika. A tek negdje u nekom drugom planu jest bavljenje konkretnim problemima jedinice lokalne samouprave u kojoj namjeravaju vladati. U općoj konfuziji kao da se zaboravilo čak i na svima tako jako drage ideološke prijepore.
Tako je to svugdje. Ima naravno i izuzetaka pa je tako HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zadra Šime Erlić naglasio da se mora promijeniti pristup razvoju grada, te da njegova stranka mora krenuti prvo od sebe. Govorio je i o potrebi stvaranja motivirajućeg radnog okruženja prije svega u radu gradskih tvrtki i ustanova. Nešto slično govori i kandidat SDP-a. Ali i u Zadru i Zadarskoj županiji bit će žestoko. Tako da će se moguće tamo sve svesti na prilično nisku razinu, posebno ako u predstavničkim tijelima neće nakon izbora biti jasne većine.
Šteta što je tome tako. Jer lokalni izbori su zaista jedino izjašnjavanje birača u kojem oni mogu nešto promijeniti u mjestima gdje žive. Europski, čak i državni, izbori ipak su nešto gdje se glasa o stvarima koje su prilično iznad dohvata običnih građana. Ali lokalni su ipak događaj gdje svatko tako da koga zaokruži može mijenjati svoje uvjete života. Možda za sve nisu odgovorni samo politika i političari. I građani bi se trebali malo trgnuti, dati si truda i pogledati što tko od kandidata nudi. Uglavnom, pokušajte na izborima podržati one koji najkonkretnije govore što namjeravaju napraviti ako ih izaberete. I držite ih nakon toga za riječ.