Turizam nam je dao kratak predah, a sada se vraćamo starim problemima. Stotine tisuća turista koji se od lipnja svojim automobilima spuštaju do naše obale jedna su od rijetkih dobrih vijesti ove godine. Stanovnici Njemačke, Austrije, Italije, Nizozemske, Češke i ostalih europskih zemalja, sluđeni od 2020. i svega onoga što nam je ona priuštila, naprosto su si dali oduška. A Hrvatska je zemljopisno najpogodnija za takve poduhvate. Toliko je blizu da se do nje može doći automobilom, odnosno ne treba se putovati zrakoplovom i prolaziti sve rigorozne sigurnosne i anti-korona kontrole koje jedno takvo putovanje zahtijeva. Puno je lakše i ugodnije sjesti u automobil i za nekoliko sati biti na istočnoj strani Jadrana. A sve to znači da će se proračun napuniti puno više nego što se očekivalo još prije samo nekoliko mjeseci.

Položajna je renta još jednom ako ne spasila, a onda barem pomogla Hrvatskoj. Naravno, veliko je pitanje koliko će od te potrošnje zaista završiti u proračunu ili domaćem gospodarskom sustavu.

Recimo, računi u restoranima nisu se baš promptno izdavali, a dobar dio resorta i hotela je u vlasništvu stranaca koji imaju legalno pravo profit odnijeti u zemlju gdje im je središnjica. Da ne spominjemo činjenicu da je sve veći udio strane turističke radne snage koja će svoje krvavo zarađene nadnice odnijeti u svoje matične zemlje. Kao ni to da ni hrana ni piće u njima u najvećem dijelu nije domaće proizvodnje nego je iz uvoza. Ali sve to na stranu, ipak će se ovakav turistički muving pozitivno financijski osjetiti i u domaćim džepovima. Bit će više para u državnom i lokalnim proračunima nego što se očekivalo.

A one će trebati da se pokriju brojne rupe koje prijete političkoj i gospodarskoj stabilnosti. Gospodarstvo se polako oporavlja od korone, rast u drugom kvartalu u odnosu na isto razdoblje prošle godine iznosi više od 16 posto. To također kao i turistički rezultati daje razloge za optimizam. Među ostalim, to znači i da će se ubuduće morati izdvajati manje iz proračuna za mjere za očuvanje radnih mjesta. Međutim, s koronom nije gotovo. Najavljuje se već njezin četvrti val koji bi možda mogao ponovo dovesti do pooštravanja mjera i samim tim nanijeti nove štete domaćem gospodarstvu. Tako da nakon prilično optimističnog ljeta slijedi puno depresivnija jesen. Čak i u financijskom smislu.

Osim korone, koja je ipak problem novijeg datuma, ujesen će nas zaskočiti i oni stari. Jedan od njih su dugovi bolnica veledrogerijama koji bi se do kraja godine mogli popeti na onu razinu na kojoj su bili u proljeće ove godine. Tada su rupe interventno zatvorene plaćanjem velikog dijela duga. Međutim, sada su se one ponovo pojavile. U nadležnom Ministarstvu već dugo pripremaju reformu zdravstva koja bi mogla biti predstavljena do kraja godine. Hrvatska se opredijelila da ima besplatno zdravstvo. Ono bi takvo trebalo i ostati. Naravno, ima tu puno prostora za racionalizacije i uštede. Ne bi svakako bilo dobro da se teret zdravstvene reforme prebaci u najvećem dijelu na građane. Ako se zaista izađe s prijedlogom zdravstvene reforme, bit će to svakako predmet velike političke bitke u kojoj će se sve strane međusobno optuživati za odgovornost zbog postojećeg stanja.

Tu je i sada već godinu i pol dana star problem početka obnove središta Zagreba. Kada se s tim konačno započne, bit će to također velik napor za državne financije. A tu je i Banija teško pogođena potresom koji se dogodio šest mjeseci kasnije.

Tu je još niz problema, od povećanog javnog duga nastalog među ostalim i zbog zaduživanja države kako bi se financirale mjere za očuvanje radnih mjesta pa do svega ostalog što pritišće jednu malu državu s velikim gospodarskim problemima. Ova posljednja dva, tri mjeseca kao da su predstavljala svojevrsni predah. Ljeto, sunce, more za one koji su si ga mogli priuštiti, sjedenje na terasi, Europsko prvenstvo u nogometu čije su nas pune tribine na trenutak vratile u staro normalno – sve tu skupa podiglo je optimizam nacije. Što je super. Svima nam je trebalo malo predaha kako bismo se barem malo oporavili od onog što se događalo posljednjih 16 mjeseci. A sada nam slijedi, nadamo se baš ne potpuna repriza, ali sigurno probavljanje dijela onoga što nas pritišće već dulje vrijeme