Listopad je ove godine takav da bi ga trebalo klonirati za mjesece koje slijede i za godine koje dolaze. Samo zahvaljujući takvom listopadu građani Hrvatske pošteđeni su stresa kojima su izloženi građani europskih zemalja. Da nije obilja sunca koje grije hrvatske domove, teško da zadnjih nekoliko dana ne bi umirali od straha koliko će poskupjeti gorivo nakon što je nekoliko tjedana situacija bila pod kontrolom. Samo zahvaljujući miholjskom ljetu živci napaćenog naroda pošteđeni su prekomjernog medijskog granatiranja u vezi s opasnostima od novog i dramatičnog poskupljenja. A nervirali bi se zaludu jer je Vlada opet intervenirala i donijela odluku o ograničavanju cijena benzina i dizela. Sljedećih sedam dana smo, dakle, mirni i valja se prepustiti svim čarima čarobnog listopada 2022. godine.

No, čarima listopada ne mogu se prepustiti članovi Europske komisije koji muku muče s limitiranjem astronomskih cijena energenata koji prijete dramatičnom zimom koja je pred građanima Europe. Ima i u Hrvatskoj obožavatelja tržišnih mehanizama kojima smeta to što Vlada u tjednom ritmu intervenira u cijene goriva, kojima smeta to što je Vlada donijela Plan 21 kojim je osigurana 21 milijarda kuna za pomoć i građanima i gospodarstvu da preživi energetsku apokalipsu koja je posljedica europskih sankcija Rusiji zbog rata u Ukrajini. Možda će im biti lakše kada shvate da i europska vlada čini isto ono što rade Banski dvori. Pokušava naći mehanizam ograničavanja astronomskih cijena energenata. Europskoj vladi puno je teže jer ne postoji konsenzus ni u vezi s paketima sankcija Rusiji, ali ni u vezi s načinom pomoći europskom gospodarstvu i građanima. Teže im je i zbog toga što građani Europe, za razliku od hrvatskih građana koji su uspavani zrakama miholjskog ljeta, već pokazuju nervozu i izlaze na ulice kako bi se bunili protiv pada životnog standarda i podivljalih cijena energenata.

Očekuje se da Europska komisija osmisli modele limitiranja cijena plina, a hoće li u tome uspjeti, trebalo bi se znati do kraja ovog tjedna. Zamisao je da se postigne dogovor u vezi s limitiranjem najveće cijene plina do kraja ove godine, a da se do tada osmisli način kako spriječiti energetske liferante da se špekulacijama bogate na muci građana Europe. Hrvatska vlada je tu zadaću već odradila kada je riječ o ograničavanju cijena plina i električne energije i zaštitila građane od burzovnih cijena koje su u ovom trenutku višestruko veće od cijena koje su korisnici plina i struje do sada plaćali. Vremena su izvanredna, a to traži izvanredne mjere kojima bi se poništili negativni učinci nestabilnog i podivljalog tržišta. Drugo je pitanje može li se na taj način dugoročno funkcionirati.

Za Hrvatsku može biti samo dobro ako predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pronađe zajedničko europsko rješenje, ali previše je interesa u igri pa je pitanje može li se dugoročno pronaći prihvatljiv način za zamjenu ruskog plina. U Francuskoj su već počeli prigovori zbog velikog profita koji ostvaruju američke kompanije na LNG-u jer je njegova cijena u Europi četiri puta veće nego u SAD-u. Što nikako nije poticajno ni za partnerstvo SAD-a i EU-a, a još je manje poticajno za energetske politike koje nameće Europska komisija. To je jako težak posao jer se Njemačka koja je energetski destabilizirana boji da će intervencionizam dovesti do nestašice plina. To bi značilo propast njemačkog gospodarstva, gospodarstva koje je bilo lokomotiva cijele Europe. Postoji i plan zajedničke nabave plina koji je u teoriji dobar jer bi se tako moglo utjecati na nabavne cijene, ali je li ta priča realna, pokazat će mjeseci koji su pred nama.

Iako, ako je vjerovati utjecajnom Financial Timesu, Hrvatska ne treba previše razbijati glavu jer bi iz svega mogla izaći snažnija zahvaljujući tome što ima dvije energetske arterije – Janaf i LNG terminal u Omišlju. Na taj način bi kapitalizirala izvrsnu geostratešku poziciju. U teoriji bi stvarno moglo tako i biti. Problem je u tome što u Hrvatskoj uglavnom teorija ide šumom, a praksa drumom. I zato neka nama sunčanog listopada pa dok ide.