Ljudima u Domovinskom pokretu nije dosta što su doživjeli raskol samo tri mjeseca nakon konstituiranja Vlade u kojoj su dobili priliku sudjelovati, nego i dalje izazivaju probleme tamo gdje ih uopće nema.

Tako im je sada palo na pamet da od Ministarstva obrazovanja zatraže da se na početku svakog radnog dana u školama svira himna, otvarajući još jednu potpuno nepotrebnu i ničim izazvanu društvenu raspravu, i dijeleći javnost na temi koja je, kako bi rekao premijer Andrej Plenković – netema. Sve je počelo koncertom Bijelog dugmeta u Splitu prije nekoliko dana, gdje su oni pjevali pjesmu »Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo«. Tu je pjesmu odavno prekrio ružmanin, snjegovi i šaš, ali desničari su se našli prozvanima, pa je pjevač Alen Islamović danima zatrpan prijetnjama kvazidomoljuba, među kojima su i DP-ovci koji su predložili da se Islamovića – iseli iz Hrvatske.

Njihov je odgovor na ovo zahtjev da ministar obrazovanja Radovan Fuchs svim ravnateljima škola izda preporuku o izvođenju hrvatske himne u školama na početku nastave. Kažu: »Kako bi se od najranijih dana mladima usađivao osjećaj odgovornosti prema domovini i narodu, baš kao što je to slučaj u bastionima demokracije ako što su Francuska i SAD.«

Iako su članovi Vlade, u DP-u se nisu dosjetili tome da ovakvu inicijativu pokrenu na koalicijskim sastancima s HDZ-om ili na užem kabinetu Vlade koji se sastaje prije svake sjednice Vlade, pa je oslužbene. Umjesto toga, oni se s kolegom ministrom obrazovanja dopisuju putem društvenih mreža i medija. I dalje se ponašaju kao da su oporba HDZ-u, a premijeru Plenkoviću i ministru Fuchsu ne preostaje drugo nego da im se obraćaju kao djeci u dječjem parkiću, pa tako resorni ministar odgovara: »Kome se pjeva himna na nastavi, neka je pjeva.« Jasno im je da nema vajde od upetljavanja u ovakve javne polemike, koje su i nastale bez ikakvog ozbiljnog povoda i smisla. I Plenković i Fuchs znaju da će ta ideja odumrijeti prije nego je i rođena, a također znaju i da su osnivači škola županije i gradovi i općine, pa ako Ivan Penava baš želi pjevati himnu, može krenuti s Vukovarom. Žalosno je, međutim, da se DP-ovci hvataju baš nacionalne himne kao državne svetinje u ovakvim dnevnopolitičkim prepucavanjima, i to s – Jugoslavenima. Naravno, zamišljenim »Jugoslavenima«, jer vjerojatno 99,99 posto državljana Hrvatske ni pišljiva boba ne zanima činjenica da je jedan bend na svom koncertu otpjevao spornu pjesmu. Nitko nikoga ne drži privezanoga na koncertu Bijelog dugmeta, kao niti na izbornom skupu DP-a. Kome se ne gleda Islamovića ili Ivana Penavu, može jednostavno otići. No, problem je kad kvazipatrioti iz Domovinskog pokreta jednu svečanu pjesmu, kakva je »Lijepa naša«, koja pitomo govori o hrvatskim ljepotama i u sebi ne nosi baš nikakvu isključivost prema drugima, u političkoj areni koristi za fabricirane sukobe. Čak je i himna istarskih Hrvata ratobornija od »Lijepe naše«.

Uz to, uvođenje himne na nastavu današnjoj bi djeci vjerojatno samo stvorilo otpor prema njoj kao svečanoj pjesmi koja bi se trebala upravo izvoditi u posebnim i svečanim prigodama. Ni u vremenima Jugoslavije, kad smo već na toj temi, nikome nije bilo baš drago salutirati drugu Titu svako jutro – bilo je to ili predmet sprdnje kod djece, ili izvor trauma, malo tko je u tome baš uživao.

Uostalom, taj je autoritarni sustav ionako propao, sve je završilo u krvi i s Domovinskim ratom, iz poštovanja prema kojemu je na kraju krajeva i nastao Domovinski pokret, barem sudeći po njihovu nazivu. Vraćati takvu rigidnost u škole, kod djece bi vjerojatno samo razvilo dodatni otpor. Ako DP-ovci žele ideologizirati, ima drugih tema na kojima to mogu – primjerice, u resorima koje su dobili u Vladi, krenuvši od demografije, za koju još nisu predložili nijedan novi program ili rješenje u sklopu Vlade, a ipak je prošlo već preko stotinu dana otkako je Vlada konstituirana.

Ovakvi hrvatski desničari, a ovo je samo jedan od dobrih primjera, gotovo nikad ne pridonose društvu ničim konstruktivnim, inovativnim ili korisnim. Najčešće se sve svodi na poticanje društvenih fraktura i stvaranje dodatnih tenzija. O tome bi trebali i sami razmisliti kad sljedeći put stave desnicu na srce i zapjevaju »Lijepu našu«.