Bit će da je problem u tržištu koje ne regulira ništa jer nema nikog tko je spreman dva dana ne ući u dućan pa da se onda cijena kupusa strmoglavi sama od sebe. Bit će da nam fali hrabrosti koliko i para. A para nam fali jer su plaće male
Kako preživjeti zimu? Baš tako su autori HRT-ova klasika »Otvoreno« naslovili raspravu u srijedu navečer. Jeste da uz more zime još nema, ali jest i da su se na kontinentu tusti oblaci počeli javljati nad glavama puka. Samo, nije ovo »Otvoreno« mislilo na vremenske prilike kad se tema određivala, niti na drva za ogrjev. Da bar je. Ovaj je vab od naslova ciljao tamo gdje smo najtanji koliko god da su nam trbusi u promjeru. Jer, kako to lijepo reče u startu emisije njen urednik i voditelj Mislav Togonal, Vlada je odlučila kako će od Nove godine minimalna plaća rasti u neto iznosu na 760 eura, dok istodobno cijene hrane divljaju i svaki je odlazak u trgovinu novu udar na kućni budžet. »Tko je kriv za stalna poskupljenja ako su cijene poljoprivrednih proizvoda i energenata mjesecima mirovale? Love li u mutnom proizvođači ili trgovci? Mogu li tome stati na kraj Vlada ili Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Kako preživjeti zimu?«, istinski zabrinutim glasom zapitao se Togonal.
Onaj sasvim običan gledatelj, a manje više smo takvi svi osim pripadnika onih dvjestotinjak davno odabranih obitelji koje nesumnjivo postoje sve da ih nikada nitko vidio nije, imao je tek koju sekundu da se odluči je li mu gledati i nadati se odgovoru na postavljena pitanja, ili mu je skočiti koji TV kanal dalje recimo tamo gdje se telenovelom i dalje secira slučaj jednog muškarca, oca i supruga s dvije žene, obitelji i hrpom djece. Saznati kako preživjeti zimu ipak se činilo kudikamo važnije. Možda se čudo i desi, s obzirom na to da je Togonal u studio doveo ljude za koje se s pravom može reći da su spoj mladosti i iskustva. Krešimir Sever, prekaljeni sindikalist i čovjek koji valjda pamti sadržaj sindikalne košarice iz stoljeća sedmoga. On je iskustvo, dakako. Sanja Radolović, saborska zastupnica SDP-a je mladost, jer da nije tko bi joj toliko strastvenosti dao dok se hvata u koštac s političkim protivnicima. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić je i mladost i iskustvo. To HDZ valjda jedini zna da od mladog čovjeka preko noći napravi iskusnog igrača i prekaljenog sljedbenika stranačke politike. No, show je ukrao samo jedan čovjek, Togonalov as iz rukava, dopredsjednik Udruge trgovine Hrvatske udruge poslodavaca Mirko Budimir.
Praktički je prva minuta ogleda i Togonal pita Budimira zašto cijene hrane stalno rastu, ako su u zadnjih pola godine energenti u jednoj fazi čak i pojeftinili, a cijene poljoprivrednih proizvoda se nisu mijenjale!?
– Ne samo da cijene hrane rastu nego sve raste. Ako ćemo pogledati zadnje statističke podatke koje je izdao Zavod za statistiku vidjet ćemo da je zadnjih godinu dana hrana rasla svega 3,1 posto – spremno će na to Budimir.
– Kol’ko je rasla!? – pita Togonal u čudu.
– 3,1 posto! – ne da se smesti Budimir.
– Ja sam kupac u trgovini. A vi ste trgovac – sad je već ironičan Togonal.
– To su statistički podaci koji su javno objavljeni. Deveti mjesec 2024. i deveti mjesec 2023. – uporan je Budimir.
– Smiju se neki ovdje u studiju – smješka se Togonal.
I kreće kraval. Tvrdi Budimir tako da trgovci nisu povisili cijene, da marže nisu uopće rasle, taman da mu Togonal sarkastično kaže: »Pa vi ste kruha gladni«. Javlja se Radolović koja spominje kako trgovačkih lanaca ima kojima je dobit 300 i 200 posto, taman da je Budimir u čudu gleda. Onda se krenulo direktno na namirnice i njihove cijene.
– Uzmite cijene šećera, 95 posto su više. Cijene pasta za zube, 151 posto – nabraja Radolović.
– Pasta za zube 151 posto!? – apostrofira Togonal.
– Paket dječjih pelena 67 posto. Kupus, najnoviji apsurd, 120 posto – vozi dalje Radolović.
– Kupus 120 posto – u čudu će Togonal.
Proziva se HNB, postoci lete studijom k’o perje iz raspalog jastuka i to kako kome paše, spominje se inflacija pohlepe, markiraju oni koji od poskupljenja imaju koristi od trgovaca do banaka. Budimir se ne da, ne da da mu se u riječ upada jer, kako reče, ovo nije Sabor. »Tristo posto dobit!? To je neozbiljno. To ne bi želio ni komentirat’!«, ljutito će. A onda je krenulo objašnjenje tog astronomskog rasta u kupusa, spomen proizvoda visoko elastičnih na promjenu cijene, no to je već sfera koju je teško normalnom čovjeku pratiti. Ali zato je lako bilo u čas stići u Trst i Sloveniju u šoping, tamo gdje je sve jeftinije, taman da Budimir uhvati SDP-ovu zastupnicu u neznanju jer joj nije poznato koliki je porez na hranu u Sloveniji. Da ne bi potrebe da se u priču uključi i ministar, makar minimalno kad mu je već o minimalnoj plaći pričati, naslušali bi se svega, ali i dalje shvatili ne bi što je to čarobno u kupusu da mu cijena skoči 120 posto. Tlak da skoči toliko to da, ali kupus!? Kako tako preživjeti zimu!?
Evo Togonal opet pita kako s minimalnom plaćom preživjeti zimu i pita prati li plaća inflaciju. I ministar spominje neke postotke, kaže kako Vlada već četiri godine štiti one s niskim primanjima, spominje kako su u osam godina mandata tu minimalnu plaću digli za 135 posto. Uf, tu se već počinje čovjek gubiti, premda Piletić tvrdi da Vlada čini sve što može. Sad bi dobro došla žlica onog kupusa i griz kobasice pride, samo da nema 120 posto razloga da se to ne čini kasno navečer. Svi čine što činiti mogu, svi se kunu da čine što se može, ali plaće ne prate troškove života. Sever kaže da ne prate. Kaže i da bi minimalna plaća morala biti 1.093 eura i da hrana poskupljuje više nego je prosječna inflacija. A onda veli ključno: »Svako kućanstvo ima svoju vlastitu inflaciju, svoj vlastiti pogled na trošak ovisno o njegovim prihodima.« I tu prosječni gledatelj nema što nego zamahati bijelom zastavom. Bit će da je problem u njemu, u nama. Bit će da je problem u tržištu koje ne regulira ništa jer nema nikog tko je spreman dva dana ne ući u dućan pa da se onda cijena kupusa strmoglavi sama od sebe. Bit će da nam fali hrabrosti koliko i para. A para nam fali jer su plaće male. Ali, kako to lijepo grunfovski reče Budimir, upitan kakve su plaće u trgovini, plaća nikada nije velika i uvijek je dobro da bude veća, ali plaće su takve kakve jesu.
Trajalo je nekidan sve to skupa još, ma jedna emisija je očito malo da se detektira kako preživjeti zimu. Možda, uostalom, odgovor i nije na policama trgovina već negdje drugdje. Evo nema koji dan da je ministar financija Primorac najavio da će zakonodavnim izmjenama propisati mogućnost isplate plaće na bankovni račun i podizanje financijskih sredstva s računa bez naknade. Pa smo se svi zapalili, jer naknade preziremo. Pa su nam ekonomski analitičari dan poslije objašnjavali da to i nije bog zna kakav potez čim se bankari nisu uznemirili. To bi nam pak trebalo sugerirati kako je u pravu ministar kad praktički tvrdi da smo financijski nepismeni dok »tjera« banke da ulažu u financijsko opismenjavanje nacije. Samo, lako je, štono bi se reklo, tuđim gloginje lupat’. Da bi čovjek bio elementarno pismen treba mu olovka. Za financijsku pismenost trebaju mu novac. Koga i kako financijski opismeniti u zemlji gdje se sve vezano uz financije svodi na pokrivanje minusa i pretakanje iz šupljeg u prazno!? Kako savladati strah od škole kad je svaka obavijest pristigla od banke ispisana sitnim slovima i sročena prijetećim tonom. Autori tih dopisa nikakvog prosvjetiteljskog motiva nemaju dok ciljaju baš na neznanje nas nepismenih. Paketi, ulaganja, fondovi, kamate, minus, plus, dividende…. A u konačnici računi za režije, minus na računu i kupus kojem je cijena otišla 120 posto gore. Financijska nam je pismenost taman takva da ćemo i opet put obližnje trgovine pomireni sa sudbinom k’o ovce kad na šišanje idu, ili birači kad put glasačkih kutija idu, ili štediše kad na šalter banke idu. Možda drugačije niti ide, niti znamo. Možda je odavno vrijeme da se opismenimo i to ne samo financijski. I možda ćemo ipak preživjeti zimu, opet. Financijski neki opsjenar garant će nekako i sarmu zamotat’.
Na kraju krajeva
Leti, leti, leti glava od kupusa
Siniša Pavić
20. listopad 2024 13:27
Foto Marko Gracin
Bit će da je problem u tržištu koje ne regulira ništa jer nema nikog tko je spreman dva dana ne ući u dućan pa da se onda cijena kupusa strmoglavi sama od sebe. Bit će da nam fali hrabrosti koliko i para. A para nam fali jer su plaće male
Kako preživjeti zimu? Baš tako su autori HRT-ova klasika »Otvoreno« naslovili raspravu u srijedu navečer. Jeste da uz more zime još nema, ali jest i da su se na kontinentu tusti oblaci počeli javljati nad glavama puka. Samo, nije ovo »Otvoreno« mislilo na vremenske prilike kad se tema određivala, niti na drva za ogrjev. Da bar je. Ovaj je vab od naslova ciljao tamo gdje smo najtanji koliko god da su nam trbusi u promjeru. Jer, kako to lijepo reče u startu emisije njen urednik i voditelj Mislav Togonal, Vlada je odlučila kako će od Nove godine minimalna plaća rasti u neto iznosu na 760 eura, dok istodobno cijene hrane divljaju i svaki je odlazak u trgovinu novu udar na kućni budžet. »Tko je kriv za stalna poskupljenja ako su cijene poljoprivrednih proizvoda i energenata mjesecima mirovale? Love li u mutnom proizvođači ili trgovci? Mogu li tome stati na kraj Vlada ili Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Kako preživjeti zimu?«, istinski zabrinutim glasom zapitao se Togonal.
Onaj sasvim običan gledatelj, a manje više smo takvi svi osim pripadnika onih dvjestotinjak davno odabranih obitelji koje nesumnjivo postoje sve da ih nikada nitko vidio nije, imao je tek koju sekundu da se odluči je li mu gledati i nadati se odgovoru na postavljena pitanja, ili mu je skočiti koji TV kanal dalje recimo tamo gdje se telenovelom i dalje secira slučaj jednog muškarca, oca i supruga s dvije žene, obitelji i hrpom djece. Saznati kako preživjeti zimu ipak se činilo kudikamo važnije. Možda se čudo i desi, s obzirom na to da je Togonal u studio doveo ljude za koje se s pravom može reći da su spoj mladosti i iskustva. Krešimir Sever, prekaljeni sindikalist i čovjek koji valjda pamti sadržaj sindikalne košarice iz stoljeća sedmoga. On je iskustvo, dakako. Sanja Radolović, saborska zastupnica SDP-a je mladost, jer da nije tko bi joj toliko strastvenosti dao dok se hvata u koštac s političkim protivnicima. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić je i mladost i iskustvo. To HDZ valjda jedini zna da od mladog čovjeka preko noći napravi iskusnog igrača i prekaljenog sljedbenika stranačke politike. No, show je ukrao samo jedan čovjek, Togonalov as iz rukava, dopredsjednik Udruge trgovine Hrvatske udruge poslodavaca Mirko Budimir.
Praktički je prva minuta ogleda i Togonal pita Budimira zašto cijene hrane stalno rastu, ako su u zadnjih pola godine energenti u jednoj fazi čak i pojeftinili, a cijene poljoprivrednih proizvoda se nisu mijenjale!?
– Ne samo da cijene hrane rastu nego sve raste. Ako ćemo pogledati zadnje statističke podatke koje je izdao Zavod za statistiku vidjet ćemo da je zadnjih godinu dana hrana rasla svega 3,1 posto – spremno će na to Budimir.
– Kol’ko je rasla!? – pita Togonal u čudu.
– 3,1 posto! – ne da se smesti Budimir.
– Ja sam kupac u trgovini. A vi ste trgovac – sad je već ironičan Togonal.
– To su statistički podaci koji su javno objavljeni. Deveti mjesec 2024. i deveti mjesec 2023. – uporan je Budimir.
– Smiju se neki ovdje u studiju – smješka se Togonal.
I kreće kraval. Tvrdi Budimir tako da trgovci nisu povisili cijene, da marže nisu uopće rasle, taman da mu Togonal sarkastično kaže: »Pa vi ste kruha gladni«. Javlja se Radolović koja spominje kako trgovačkih lanaca ima kojima je dobit 300 i 200 posto, taman da je Budimir u čudu gleda. Onda se krenulo direktno na namirnice i njihove cijene.
– Uzmite cijene šećera, 95 posto su više. Cijene pasta za zube, 151 posto – nabraja Radolović.
– Pasta za zube 151 posto!? – apostrofira Togonal.
– Paket dječjih pelena 67 posto. Kupus, najnoviji apsurd, 120 posto – vozi dalje Radolović.
– Kupus 120 posto – u čudu će Togonal.
Proziva se HNB, postoci lete studijom k’o perje iz raspalog jastuka i to kako kome paše, spominje se inflacija pohlepe, markiraju oni koji od poskupljenja imaju koristi od trgovaca do banaka. Budimir se ne da, ne da da mu se u riječ upada jer, kako reče, ovo nije Sabor. »Tristo posto dobit!? To je neozbiljno. To ne bi želio ni komentirat’!«, ljutito će. A onda je krenulo objašnjenje tog astronomskog rasta u kupusa, spomen proizvoda visoko elastičnih na promjenu cijene, no to je već sfera koju je teško normalnom čovjeku pratiti. Ali zato je lako bilo u čas stići u Trst i Sloveniju u šoping, tamo gdje je sve jeftinije, taman da Budimir uhvati SDP-ovu zastupnicu u neznanju jer joj nije poznato koliki je porez na hranu u Sloveniji. Da ne bi potrebe da se u priču uključi i ministar, makar minimalno kad mu je već o minimalnoj plaći pričati, naslušali bi se svega, ali i dalje shvatili ne bi što je to čarobno u kupusu da mu cijena skoči 120 posto. Tlak da skoči toliko to da, ali kupus!? Kako tako preživjeti zimu!?
Evo Togonal opet pita kako s minimalnom plaćom preživjeti zimu i pita prati li plaća inflaciju. I ministar spominje neke postotke, kaže kako Vlada već četiri godine štiti one s niskim primanjima, spominje kako su u osam godina mandata tu minimalnu plaću digli za 135 posto. Uf, tu se već počinje čovjek gubiti, premda Piletić tvrdi da Vlada čini sve što može. Sad bi dobro došla žlica onog kupusa i griz kobasice pride, samo da nema 120 posto razloga da se to ne čini kasno navečer. Svi čine što činiti mogu, svi se kunu da čine što se može, ali plaće ne prate troškove života. Sever kaže da ne prate. Kaže i da bi minimalna plaća morala biti 1.093 eura i da hrana poskupljuje više nego je prosječna inflacija. A onda veli ključno: »Svako kućanstvo ima svoju vlastitu inflaciju, svoj vlastiti pogled na trošak ovisno o njegovim prihodima.« I tu prosječni gledatelj nema što nego zamahati bijelom zastavom. Bit će da je problem u njemu, u nama. Bit će da je problem u tržištu koje ne regulira ništa jer nema nikog tko je spreman dva dana ne ući u dućan pa da se onda cijena kupusa strmoglavi sama od sebe. Bit će da nam fali hrabrosti koliko i para. A para nam fali jer su plaće male. Ali, kako to lijepo grunfovski reče Budimir, upitan kakve su plaće u trgovini, plaća nikada nije velika i uvijek je dobro da bude veća, ali plaće su takve kakve jesu.
Trajalo je nekidan sve to skupa još, ma jedna emisija je očito malo da se detektira kako preživjeti zimu. Možda, uostalom, odgovor i nije na policama trgovina već negdje drugdje. Evo nema koji dan da je ministar financija Primorac najavio da će zakonodavnim izmjenama propisati mogućnost isplate plaće na bankovni račun i podizanje financijskih sredstva s računa bez naknade. Pa smo se svi zapalili, jer naknade preziremo. Pa su nam ekonomski analitičari dan poslije objašnjavali da to i nije bog zna kakav potez čim se bankari nisu uznemirili. To bi nam pak trebalo sugerirati kako je u pravu ministar kad praktički tvrdi da smo financijski nepismeni dok »tjera« banke da ulažu u financijsko opismenjavanje nacije. Samo, lako je, štono bi se reklo, tuđim gloginje lupat’. Da bi čovjek bio elementarno pismen treba mu olovka. Za financijsku pismenost trebaju mu novac. Koga i kako financijski opismeniti u zemlji gdje se sve vezano uz financije svodi na pokrivanje minusa i pretakanje iz šupljeg u prazno!? Kako savladati strah od škole kad je svaka obavijest pristigla od banke ispisana sitnim slovima i sročena prijetećim tonom. Autori tih dopisa nikakvog prosvjetiteljskog motiva nemaju dok ciljaju baš na neznanje nas nepismenih. Paketi, ulaganja, fondovi, kamate, minus, plus, dividende…. A u konačnici računi za režije, minus na računu i kupus kojem je cijena otišla 120 posto gore. Financijska nam je pismenost taman takva da ćemo i opet put obližnje trgovine pomireni sa sudbinom k’o ovce kad na šišanje idu, ili birači kad put glasačkih kutija idu, ili štediše kad na šalter banke idu. Možda drugačije niti ide, niti znamo. Možda je odavno vrijeme da se opismenimo i to ne samo financijski. I možda ćemo ipak preživjeti zimu, opet. Financijski neki opsjenar garant će nekako i sarmu zamotat’.