Spirala inflacije mogla bi, ako bude sreće, a i pameti, biti zaustavljena na duže staze. Podaci DSZ-a za rujan govore da je inflacija ovog mjeseca za 6,6 posto manja nego u istom mjesecu prošle godine, a već tada je njen rast bio radikalan.

Dobro se sjećamo, trgovci su kao sumanuti počeli dizati cijene već prošle jeseni, uoči uvođenja eura, a i zbog straha kako će proći »ratna« zima s cijenama energenata. Ugostitelji i trgovci, kao i sve uslužne djelatnosti već tada su se razbahatili pa »preventivno« digli cijene. Sve se nastavilo oko Nove godine, kad se doslovno zloupotrebljavala situacija s dolaskom eura, i inflacija je eskalirala. Većina hrane poskupila je skoro 20 posto, a neke osnovne namirnice poput kruha i krumpira i do 50 posto. Lov u mutnom na najjače!

Već tada su u Ministarstvu gospodarstva htjeli uvesti limitirane cijene, i to za čak stotinu proizvoda, ali očito tada još nije bio trenutak da Vlada pokaže mišiće mega-trgovcima. Ideja je naglo odgođena, a cijene su nastavile divljati. Već se tada moglo »dekretom« ograničiti cijene, kao što neke države i jesu napravile, dok je naša Vlada više apelirala na zdrav razum, pa i moral trgovaca. No, »predatori« su pobijedili u prvoj rundi, pa se pričekala turistička sezona, a onda je tek sve eksplodiralo, da bi se cijene 30 osnovnih proizvoda, evo, tek nedavno ograničile.

Bolje ikad nego nikad, mada je i to tek djelomično učinkovita mjera. No, s druge strane, trgovci su ipak shvatili da nisu gospodari svemira, a sve zajedno ima i psihološki efekt pa su se počele spuštati čak i cijene nekih drugih proizvoda, osim ovih limitiranih.

Ovo je neko srednje rješenje – nema novih poreza na ekstraprofite ovih što dižu dobit na osnovnim namirnicama, ali ipak su bar dijelom zaštićeni i građani. Mada se spominju podaci o tome da neke plaće menadžera u velikim trgovačkim lancima dosežu i do nekoliko desetina tisuća eura mjesečno. Koliko li tek onda iznose dobiti samih tih tvrtki?!

U svakom slučaju, početak pada inflacije je dobra vijest. To je bitno za svakog građanina ove države. Pritom je statistika, kao i obično, relativna pa tako podaci za susjednu Sloveniju primjerice pokazuju da su kod njih neke cijene pale sad već i za 50 posto (što dobro znaju oni koji kupuju preko granice), ali to ne znači da im ukupno pada inflacija, nego je otprilike na razini kao i u Hrvatskoj.

S druge strane, neke od zemalja koje su znale grcati u inflaciji, poput Španjolske ili Grčke, sada dobro stoje i imaju inflaciju od svega 2-3 posto, što je na razini predkriznih godina. Čak i to je dobar signal za nas, koji imamo sličnu strukturu gospodarstva, pa se ipak imamo čemu nadati, odnosno ipak očekivati da će se zvijer inflacije skinuti polako s naših leđa.

Bojazni još uvijek ima, i to iz dva razloga. Prvo, cijene nafte, a time i derivata ponovo rastu na globalnom tržištu, a ima i onih koji su izračunali da bi cijene benzina u Hrvatskoj, a posebno dizela koji opet poskupljuje, bile niže da nije bilo Vladinih mjera. Tu računicu će premijer Andrej Plenković narednih dana sigurno opet pojasniti javnosti, pa će se vidjeti tko je u pravu.

Drugi razlog za bojazan je naravno cijena žita na globalnom tržištu, koja je još uvijek uvjetovana ratom u Ukrajini i opskrbnim pravcima. Pritom su hrvatski poljoprivrednici nezadovoljni jer tvrde da Hrvatska ne samo da otvara pravac za transport ukrajinskog žita na svom teritoriju, pa i u riječkoj luci, nego i da kupuje ukrajinsko žito, što će dovesti do viškova u domaćoj proizvodnji. Vidjet će se najesen.

U svakom slučaju, iako ljeto još traje, turistička sezona je pri kraju. Ona nam je donijela velike prihode, ali i rast cijena, pa se vidi da je s odlaskom turista odmah i inflacija pala. A sve to samo je dokaz da su »predatori« u turizmu i trgovini zadnjih mjeseci doista pretjerivali. Ali sad su dobili lekciju, jer se pokazalo da Vlada može izravno intervenirati kad hoće.

U izvršnoj vlasti ne bi se trebali libiti koristiti te alate kad se zaista pretjera s cijenom kruha od dva eura.

Možda bi ipak trebali razmisliti i o zadržavanju poreza na ekstra- dobit.