Mada je saborska većina HDZ-a izrazito tanka i doslovno ovisi o jednoj ruci premoći, ona je ipak stabilna, i unaprijed je bilo jasno da rušenje jednog od najvažnijih Plenkovićevih ministara neće biti uspješna oporbena akcija
Na neki način, ova koronakriza dovela je u pitanje i funkcioniranje institucija. Što rade opozicijski zastupnici, ako ne glasaju čak ni za vlastite prijedloge? Kao da su sve normalne, životne, pa i političke teme u drugom planu. Sve zanima samo COVID-19, a sve ostalo postaje manje važno, i u tom nekom maglovitom svijetu, gdje je zamućen pogled k svemu osim zdravlju, ispod radara mirno prolaze stvari zbog kojih bi inače imali političke krize, unutarstranačke sukobe, pa možda i neke nove izvanredne izbore.
Primjerice, što reći na činjenicu da su se u Saboru nasuprot jednog HDZ-ovog ministra ujedinili svi u opoziciji, od najljevijega do najdesnijega, a inicijativa im svejedno nije usphjela? Trebalo bi dobro mućnuti glavom pa se pokušati sjetiti kad su to SDP-ovci podržavali neke prijedloge radikalne desnice – ako se to i događalo, znalo se dogoditi na nekim lokalnim razinama, u Slavoniji ili oko Siska, nedje van dosega nacionalnih medija. No, sada su u Saboru zastupnici SDP-a podržali interpelaciju Domovinskog pokreta i Mosta za opoziv ministra Tomislava Ćorića, koji je na kraju očekivano prošao neuspješno. I svi smo znali da će proći neuspješno. Mada je saborska većina HDZ-a izrazito tanka i doslovno ovisi o jednoj ruci premoći, ona je ipak stabilna, i unaprijed je bilo jasno da rušenje jednog od najvažnijih Plenkovićevih ministara neće biti uspješna oporbena akcija. Na kraju, iako su više-manje sve oporbene stranke stale iza ove inicijative, tek 51 od ukupno 75 zastupnika oporbe na kraju se izjasnio za vlastiti prijedlog – zar zaista nisu nimalo zainteresirani da odrade svoj posao kako spada?
S druge strane, činjenica da je inicijativa došla s desnice, i to od onih koji nikada ne bi zabranjivali pozdrav ZDS i kojima se dosta često omakne prvo bijelo polje na hrvatskoj zastavi, a da je podršku dala i ljevica na čelu sa SDP-om, doista može dobrano zbuniti birače SDP-a. U svim lutanjima, kadrovskim i programskim koje tu stranku prate već nekoliko godina, događaju se i ovakve situacije u kojima se pokazuje da je SDP spreman interesno surađivati s bilo kim, čak i kad je unaprijed jasno da je inicijativa osuđena na neuspjeh. Koliko god zahtjev za opoziv Ćorića ima političku logiku nakon svih afera, možda bi za SDP bilo bolje da se postavio na neki drugi, manje neprincipijelan način, jer predsjednik te stranke Peđa Grbin sad mora objašnjavati ovakvu poziciju svoje stranke.
No, i na lokalnim razinama ima novih situacija u kojima se vidi institucionalni kaos. U Primorsko-goranskoj županiji dogodio se lom unutar same izvršne vlasti, između župana Zlatka Komadine i njegova zamjenika Marka Borasa Mandića. Sukob je nastao zbog Borasove političke nelojalnosti prema koalicijskim partnerima iz SDP-a koji su mu omogućili da sa svojom malom lokalnom strankom Unija Kvarnera postane podžupan, kao i soliranja u vođenju županijskog stožera, a sve je završilo tako da je Komadina otpisao Borasa, riječima »on jest zamjenik župana, ali više nije moj zamjenik župana«. Kvaka je u tome da zakon ne dopušta da župan smjeni podžupana, a to ne može učiniti ni Skupština, jer su oni birani zajedno na neposrednim izborima, i podžupani su de facto nesmjenjivi, te će se njih dvojica morati trpiti do izbora u svibnju. No, u međuvremenu je to iskoristila županijska oporba koja se brže-bolje svrstala uz Borasa, srušila kvorum i ugrozila donošenje proračuna za 2021. godinu.
Pokazalo se da je SDP prije tri i pol godine u PGŽ-u nesmotreno sebi u savez uzeo Uniju Kvarnera, samo kako bi izolirao HNS iz kojeg su ovi potekli, pa i tu SDP upada u probleme pred nove lokalne izbore, jednako kao što je u problemu i na nacionalnoj razini. S tom razlikom što ovdje SDP barem nije šurovao s nikakvom desnicom, pa se o toj razini neprincipijelnosti ipak ne može govoriti.
No, sve takve i slične situacije, u kojima SDP luta tražeći partnere s kojima nije ideološki kompatibilan, ili pak s »fabriciranim« partnerima poput strančica tipa Unije Kvarnera, na kraju dodatno zbunjuju njihove birače, ionako već dezorijentirane zbog stranačkih sukoba u toj stranci. Nije čudo da su onda na nacionalnoj razini na jedva jedvitih 17 posto podrške građana.
Uvodnik
Kuda luta SDP
Tihana Tomičić
28. studeni 2020 16:45
Foto Patrik Macek/PIXSELL
Mada je saborska većina HDZ-a izrazito tanka i doslovno ovisi o jednoj ruci premoći, ona je ipak stabilna, i unaprijed je bilo jasno da rušenje jednog od najvažnijih Plenkovićevih ministara neće biti uspješna oporbena akcija
Na neki način, ova koronakriza dovela je u pitanje i funkcioniranje institucija. Što rade opozicijski zastupnici, ako ne glasaju čak ni za vlastite prijedloge? Kao da su sve normalne, životne, pa i političke teme u drugom planu. Sve zanima samo COVID-19, a sve ostalo postaje manje važno, i u tom nekom maglovitom svijetu, gdje je zamućen pogled k svemu osim zdravlju, ispod radara mirno prolaze stvari zbog kojih bi inače imali političke krize, unutarstranačke sukobe, pa možda i neke nove izvanredne izbore.
Primjerice, što reći na činjenicu da su se u Saboru nasuprot jednog HDZ-ovog ministra ujedinili svi u opoziciji, od najljevijega do najdesnijega, a inicijativa im svejedno nije usphjela? Trebalo bi dobro mućnuti glavom pa se pokušati sjetiti kad su to SDP-ovci podržavali neke prijedloge radikalne desnice – ako se to i događalo, znalo se dogoditi na nekim lokalnim razinama, u Slavoniji ili oko Siska, nedje van dosega nacionalnih medija. No, sada su u Saboru zastupnici SDP-a podržali interpelaciju Domovinskog pokreta i Mosta za opoziv ministra Tomislava Ćorića, koji je na kraju očekivano prošao neuspješno. I svi smo znali da će proći neuspješno. Mada je saborska većina HDZ-a izrazito tanka i doslovno ovisi o jednoj ruci premoći, ona je ipak stabilna, i unaprijed je bilo jasno da rušenje jednog od najvažnijih Plenkovićevih ministara neće biti uspješna oporbena akcija. Na kraju, iako su više-manje sve oporbene stranke stale iza ove inicijative, tek 51 od ukupno 75 zastupnika oporbe na kraju se izjasnio za vlastiti prijedlog – zar zaista nisu nimalo zainteresirani da odrade svoj posao kako spada?
S druge strane, činjenica da je inicijativa došla s desnice, i to od onih koji nikada ne bi zabranjivali pozdrav ZDS i kojima se dosta često omakne prvo bijelo polje na hrvatskoj zastavi, a da je podršku dala i ljevica na čelu sa SDP-om, doista može dobrano zbuniti birače SDP-a. U svim lutanjima, kadrovskim i programskim koje tu stranku prate već nekoliko godina, događaju se i ovakve situacije u kojima se pokazuje da je SDP spreman interesno surađivati s bilo kim, čak i kad je unaprijed jasno da je inicijativa osuđena na neuspjeh. Koliko god zahtjev za opoziv Ćorića ima političku logiku nakon svih afera, možda bi za SDP bilo bolje da se postavio na neki drugi, manje neprincipijelan način, jer predsjednik te stranke Peđa Grbin sad mora objašnjavati ovakvu poziciju svoje stranke.
No, i na lokalnim razinama ima novih situacija u kojima se vidi institucionalni kaos. U Primorsko-goranskoj županiji dogodio se lom unutar same izvršne vlasti, između župana Zlatka Komadine i njegova zamjenika Marka Borasa Mandića. Sukob je nastao zbog Borasove političke nelojalnosti prema koalicijskim partnerima iz SDP-a koji su mu omogućili da sa svojom malom lokalnom strankom Unija Kvarnera postane podžupan, kao i soliranja u vođenju županijskog stožera, a sve je završilo tako da je Komadina otpisao Borasa, riječima »on jest zamjenik župana, ali više nije moj zamjenik župana«. Kvaka je u tome da zakon ne dopušta da župan smjeni podžupana, a to ne može učiniti ni Skupština, jer su oni birani zajedno na neposrednim izborima, i podžupani su de facto nesmjenjivi, te će se njih dvojica morati trpiti do izbora u svibnju. No, u međuvremenu je to iskoristila županijska oporba koja se brže-bolje svrstala uz Borasa, srušila kvorum i ugrozila donošenje proračuna za 2021. godinu.
Pokazalo se da je SDP prije tri i pol godine u PGŽ-u nesmotreno sebi u savez uzeo Uniju Kvarnera, samo kako bi izolirao HNS iz kojeg su ovi potekli, pa i tu SDP upada u probleme pred nove lokalne izbore, jednako kao što je u problemu i na nacionalnoj razini. S tom razlikom što ovdje SDP barem nije šurovao s nikakvom desnicom, pa se o toj razini neprincipijelnosti ipak ne može govoriti.
No, sve takve i slične situacije, u kojima SDP luta tražeći partnere s kojima nije ideološki kompatibilan, ili pak s »fabriciranim« partnerima poput strančica tipa Unije Kvarnera, na kraju dodatno zbunjuju njihove birače, ionako već dezorijentirane zbog stranačkih sukoba u toj stranci. Nije čudo da su onda na nacionalnoj razini na jedva jedvitih 17 posto podrške građana.