Hrvatska je danas ipak valjda država koja je naučila svoje lekcije. I koja ne bi trebala ponoviti brojne greške koje je u gospodarskom smislu učinila još tamo od početka devedesetih
S početkom ovog tjedna snižene su cijene niza proizvoda. I to ne samo onih koji su plod dogovora Vlade i trgovaca već i nekih drugih. Posljedica je to i inicijative Vlade koja je postigla dogovor s trgovcima, ali i dovršetka najboljeg dijela turističke sezone kada veliki trgovački lanci moraju prilagoditi cijene siromašnijim hrvatskim građanima. Naime, njihova se kupovna moć ne može mjeriti s onom koju imaju stotine tisuća turista iz puno bogatijih zapadnih zemalja. Tako da je jedno s drugim za posljedicu imalo da će život najpotrebitijih građana ipak biti znatno olakšan barem u sljedećih šest mjeseci. Vlada je svakako učinila dobar potez kada je u dogovoru s velikim trgovačkim lancima osigurala da se smanje cijene za niz osnovnih proizvoda. Oni siromašni građani pozdravili su ovakav razvoj događaja što će im sigurno pomoći da puno lakše prebrode sljedeću zimu.
Takvim potezima pribjegle su i vodeće zemlje EU-a, među kojima je na primjer čak i jedna Francuska. Vremena su teška i ne može se baš sve prepustiti nevidljivoj ruci tržišta. Naravno, ostaje ovdje i otvoreno pitanje oko toga što bi se trebalo strateški i dugoročno napraviti da stanje u državi bude takvo da bi većina građana mogla sama amortizirati nagla povećanja cijena. Zbog toga jer imaju dovoljno velike plaće. A da bi imali takve pristojne plaće treba se podignuti gospodarstvo. A za to su pak potrebne te famozne reforme koje Hrvatska provodi, ali ipak presporo za standarde današnjeg hiperbrzog svijeta u kojem se promjene događaju brzinom svjetlosti.
Hrvatska je mala zemlja. U ovoj našoj »kifli« živi tek nešto više od 3,8 milijuna ljudi. Podaci su ovo iz zadnjeg popisa stanovništva obavljenog 2021. godine, što znači da je, sudeći po trendovima, ova brojka danas još nešto manja. To je jedan malo veći grad u Kini. Zbog tako malog broja stanovnika logičan bi zaključak trebao biti da je Hrvatska zemlja koju je lako voditi. I još lakše promijeniti. Da bi se te promjene na bolje mogle obaviti preko noći. I da bi Hrvatska relativno brzo mogla postati zemlja s dinamičnim i modernim gospodarstvom koje može proizvoditi stvari koje mogu proći na svjetskom tržištu. Međutim, nikako da se neke stvari pokrenu s mrtve točke.
S jedne strane građani se protive nekim nužnim promjenama jer s obzirom na sve što se događalo u zadnjim desetljećima sada pušu i na hladno. Među ostalim i zbog toga, sve su se dosadašnje Vlade ustručavale odraditi neke nužne stvari koje bi Hrvatsku iz još uvijek postkomunističke zemlje pretvorile u modernu državu 21. stoljeća. Razdoblje u kojem živimo u ekonomskom je smislu sve nemilosrdnije. Davne sedamdesete u kojem je na zapadu cvala država blagostanja odavno su iza nas. S propašću komunističkog sustava nestala je svaka potreba za ugađanjem i tetošenjem zaposlenika. Odnosi u gospodarstvu polako se vraćaju na razdoblje prije Drugog svjetskog rata.
Naravno, svijet je otad proizveo nova bogatstva pa današnji građani ipak lakše podnose ovu grubu igru nego njihovi djedovi i pradjedovi iz davnih tridesetih godina prošlog stoljeća. A Hrvatska je daleko premala zemlja da bi mogla nametati neka rješenja na svjetskoj razini. To ne mogu raditi ni neke puno veće i bogatije zapadne države. Ali zbog toga što je mala, Hrvatska bi se po svoj logici trebala puno lakše prilagođavati promjenama od država koje imaju desetke milijuna stanovnika. Usto, Hrvatska ima dvije povoljne okolnosti. Prva je turizam, a druga europski fondovi. Ta dva osigurača kao da drže Hrvatsku na površini u ovim uzburkanim svjetskim gospodarskim vodama. Plus privatni sektor u kojem ima zaista izvanrednih tvrtki za koje šira javnost možda nikada i nije čula.
Sve to skupa ipak daje nekakve razloge za optimizam. Nakon tri desetljeća tržišnog gospodarstva i nakon svih grešaka koje su počinjene, Hrvatska je danas ipak valjda država koja je naučila svoje lekcije. I koja ne bi trebala ponoviti brojne greške koje je u gospodarskom smislu učinila još tamo od početka devedesetih. Vladine mjere plus snižavanja cijena osnovnih životnih potrepština ipak će svim građanima dati nekakav nužni predah. One su bile dobar potez. Ali kratkoročni. Sada su na redu oni teži – strateški i dugoročni.
Uvodnik
Kratkoročne mjere uspjele, sada trebaju dugoročne
Zlatko Crnčec
22. rujan 2023 15:08
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Hrvatska je danas ipak valjda država koja je naučila svoje lekcije. I koja ne bi trebala ponoviti brojne greške koje je u gospodarskom smislu učinila još tamo od početka devedesetih
S početkom ovog tjedna snižene su cijene niza proizvoda. I to ne samo onih koji su plod dogovora Vlade i trgovaca već i nekih drugih. Posljedica je to i inicijative Vlade koja je postigla dogovor s trgovcima, ali i dovršetka najboljeg dijela turističke sezone kada veliki trgovački lanci moraju prilagoditi cijene siromašnijim hrvatskim građanima. Naime, njihova se kupovna moć ne može mjeriti s onom koju imaju stotine tisuća turista iz puno bogatijih zapadnih zemalja. Tako da je jedno s drugim za posljedicu imalo da će život najpotrebitijih građana ipak biti znatno olakšan barem u sljedećih šest mjeseci. Vlada je svakako učinila dobar potez kada je u dogovoru s velikim trgovačkim lancima osigurala da se smanje cijene za niz osnovnih proizvoda. Oni siromašni građani pozdravili su ovakav razvoj događaja što će im sigurno pomoći da puno lakše prebrode sljedeću zimu.
Takvim potezima pribjegle su i vodeće zemlje EU-a, među kojima je na primjer čak i jedna Francuska. Vremena su teška i ne može se baš sve prepustiti nevidljivoj ruci tržišta. Naravno, ostaje ovdje i otvoreno pitanje oko toga što bi se trebalo strateški i dugoročno napraviti da stanje u državi bude takvo da bi većina građana mogla sama amortizirati nagla povećanja cijena. Zbog toga jer imaju dovoljno velike plaće. A da bi imali takve pristojne plaće treba se podignuti gospodarstvo. A za to su pak potrebne te famozne reforme koje Hrvatska provodi, ali ipak presporo za standarde današnjeg hiperbrzog svijeta u kojem se promjene događaju brzinom svjetlosti.
Hrvatska je mala zemlja. U ovoj našoj »kifli« živi tek nešto više od 3,8 milijuna ljudi. Podaci su ovo iz zadnjeg popisa stanovništva obavljenog 2021. godine, što znači da je, sudeći po trendovima, ova brojka danas još nešto manja. To je jedan malo veći grad u Kini. Zbog tako malog broja stanovnika logičan bi zaključak trebao biti da je Hrvatska zemlja koju je lako voditi. I još lakše promijeniti. Da bi se te promjene na bolje mogle obaviti preko noći. I da bi Hrvatska relativno brzo mogla postati zemlja s dinamičnim i modernim gospodarstvom koje može proizvoditi stvari koje mogu proći na svjetskom tržištu. Međutim, nikako da se neke stvari pokrenu s mrtve točke.
S jedne strane građani se protive nekim nužnim promjenama jer s obzirom na sve što se događalo u zadnjim desetljećima sada pušu i na hladno. Među ostalim i zbog toga, sve su se dosadašnje Vlade ustručavale odraditi neke nužne stvari koje bi Hrvatsku iz još uvijek postkomunističke zemlje pretvorile u modernu državu 21. stoljeća. Razdoblje u kojem živimo u ekonomskom je smislu sve nemilosrdnije. Davne sedamdesete u kojem je na zapadu cvala država blagostanja odavno su iza nas. S propašću komunističkog sustava nestala je svaka potreba za ugađanjem i tetošenjem zaposlenika. Odnosi u gospodarstvu polako se vraćaju na razdoblje prije Drugog svjetskog rata.
Naravno, svijet je otad proizveo nova bogatstva pa današnji građani ipak lakše podnose ovu grubu igru nego njihovi djedovi i pradjedovi iz davnih tridesetih godina prošlog stoljeća. A Hrvatska je daleko premala zemlja da bi mogla nametati neka rješenja na svjetskoj razini. To ne mogu raditi ni neke puno veće i bogatije zapadne države. Ali zbog toga što je mala, Hrvatska bi se po svoj logici trebala puno lakše prilagođavati promjenama od država koje imaju desetke milijuna stanovnika. Usto, Hrvatska ima dvije povoljne okolnosti. Prva je turizam, a druga europski fondovi. Ta dva osigurača kao da drže Hrvatsku na površini u ovim uzburkanim svjetskim gospodarskim vodama. Plus privatni sektor u kojem ima zaista izvanrednih tvrtki za koje šira javnost možda nikada i nije čula.
Sve to skupa ipak daje nekakve razloge za optimizam. Nakon tri desetljeća tržišnog gospodarstva i nakon svih grešaka koje su počinjene, Hrvatska je danas ipak valjda država koja je naučila svoje lekcije. I koja ne bi trebala ponoviti brojne greške koje je u gospodarskom smislu učinila još tamo od početka devedesetih. Vladine mjere plus snižavanja cijena osnovnih životnih potrepština ipak će svim građanima dati nekakav nužni predah. One su bile dobar potez. Ali kratkoročni. Sada su na redu oni teži – strateški i dugoročni.