Ovaj europski novac bio je zadnja prilika Hrvatske, onakva kakva se neće ponoviti jako, jako dugo vremena, da uhvati kakav-takav korak s bogatijim članicama EU-a
Tih 24,8 milijardi eura ogroman je novac. Baš, ono, ogroman. Toliko je naime teška šteta za koju europski tužitelji u ukupno 2.666 predmeta terete razne fizičke i pravne osobe za nezakonito podizanje sredstava koja je EU namijenila za razne projekte u zemljama članicama. Naravno, to su zasad samo sumnje, ali velika je vjerojatnost da će krađa najvećeg dijela tih milijardi biti dokazana na sudovima. Dakle i Europi se fakat krade na veliko. Što znači da se Hrvatska jako dobro prilagodila ovom dijelu europske pravne, odnosno preciznije rečeno nepravne stečevine.
Možda je to i bio onaj dio opsežne prilagodbe EU-u koju smo provodili tijekom dugih godina pregovora za koji smo bili najspremniji. Za koji smo se pripremali još i dok pregovore nismo ni počeli. Ali opet, ne treba tu previše pljuvati sam po sebi jer se iz ovih podataka EPPO-a jasno vidi da je lopovluk raširen i u najbogatijim i najvažnijim zemljama EU-a. Pa kako ne bi onda bio i kod onih siromašnijih. I nevažnih.
Jedna od lošijih stvari u vezanih uz EU fondove jest i to da bi oni sljedećih godina mogli biti preusmjereni s projekata za razvoj u financiranje dodatnog naoružavanje. Naime, jasno je da vodeći ljudi EU-a žele praktički unedogled nastaviti rat protiv Rusije. Točnije do oslobođenja dijelova Ukrajine koje je okupirala Rusija uključujući i poluotok Krim. Velika Britanija – koja je napustila EU, ali sada s njom koordinira borbu i protiv Amerike i protiv Rusije – već je brutalno porezala proračunski novac namijenjen stranoj pomoći i preusmjerila ga Ukrajini. Slično će gotovo sigurno napraviti EU. Umjesto infrastrukture, poljoprivrede i poticanja poduzetništva pare će otići za tenkove, topove, rakete, dronove i sve ostalo što je potrebno za beskonačan rat s Rusijom. Pred Europom su gladne godine. Puno gladnih godina. I puno stotina tisuća stradalih. Ali to je jedna druga priča.
U svakom slučaju EPPO, čini se, radi jako dobar posao. Nije toliko problem nekog društva ako u njemu ima korupcije, posebno one kada je u pitanju krađa zajedničkog novca nekog društva, bilo to na lokalnoj, državnoj ili europskoj razini. Puno je veći problem ako se ona ne otkriva. Laura Kovesi napravila je dobar posao u matičnoj Rumunjskoj, a sad ga radi i na europskoj razini. Bez EPPO-a i njegove uloge u otkrivanju koruptivnih djela ne bi recimo bilo slučaja zloupotrebe sredstava u Ministarstvu regionalnog razvoja i Fondova EU-a. Europsko tužiteljstvo u Hrvatskoj ima 48 otvorenih istraga s procijenjenom štetom od 130 milijuna eura, dok je podignuto sedam optužnica koje obuhvaćaju 19 osoba. Doneseno je i deset pravomoćnih presuda i sve su osuđujuće.
Hrvatska se već desetljećima muči sa svojim pravosuđem. Nakon što je više od 50 godina djelovalo u totalitarnim sustavima u kojim je politika bila iznad prava, pravosudni se sustav 1991. našao u potpuno kaotičnom okružju rata, pretvorbe, privatizacije i suđenja za ratne zločine. Sve je to uzrokovalo neefikasnost, pravnu nesigurnost i i dalje veliki utjecaj politike. Zbog toga je dobro došao ovaj poguranac EPPO-a prema nekakvoj pravnijoj državi.
Posebno kada su u pitanju europska sredstva. Jer kao što smo gore naveli, ona će sa svakom godinom biti sve manja i manja. I to ne samo zbog permanentnog rata koji je pred nama. Razina sredstava se smanjuje i sama po sebi. Tako da je jako bitno za Hrvatsku da što više od povučenih sredstva zaista na kraju i bude utrošeno za ono za što su i namijenjena. A svakako ne za punjenje privatnih džepova moćnika na lokalnoj i državnoj razini.
Ovaj europski novac bio je zadnja prilika Hrvatske, onakva kakva se neće ponoviti jako, jako dugo vremena, da uhvati kakav-takav korak s bogatijim članicama EU-a. I to sve na njihov račun. Kada se za par godina budu svodili završni računi, točno će se u cent znati koliko smo ovu veliku priliku iskoristili. A koliko smo je i u kojoj mjeri propustili. Da krajnji omjer bude povoljniji za Hrvatsku, u solidnoj mjeri zaslužan je i Ured europskog javnog tužitelja. Koliko je zaslužno domaće pravosuđe, veliko je pitanje. Nešto jest zasigurno pridonijelo. Ali koliko točno, to najvjerojatnije nikada nećemo točno i do kraja saznati. EPPO ga je sigurno pogurao u pravom smjeru.
Zlatko Crnčec
Kradu naši, ali krade i Europa
Zlatko Crnčec
04. ožujak 2025 10:10
Ilustracija / Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Ovaj europski novac bio je zadnja prilika Hrvatske, onakva kakva se neće ponoviti jako, jako dugo vremena, da uhvati kakav-takav korak s bogatijim članicama EU-a
Tih 24,8 milijardi eura ogroman je novac. Baš, ono, ogroman. Toliko je naime teška šteta za koju europski tužitelji u ukupno 2.666 predmeta terete razne fizičke i pravne osobe za nezakonito podizanje sredstava koja je EU namijenila za razne projekte u zemljama članicama. Naravno, to su zasad samo sumnje, ali velika je vjerojatnost da će krađa najvećeg dijela tih milijardi biti dokazana na sudovima. Dakle i Europi se fakat krade na veliko. Što znači da se Hrvatska jako dobro prilagodila ovom dijelu europske pravne, odnosno preciznije rečeno nepravne stečevine.
Možda je to i bio onaj dio opsežne prilagodbe EU-u koju smo provodili tijekom dugih godina pregovora za koji smo bili najspremniji. Za koji smo se pripremali još i dok pregovore nismo ni počeli. Ali opet, ne treba tu previše pljuvati sam po sebi jer se iz ovih podataka EPPO-a jasno vidi da je lopovluk raširen i u najbogatijim i najvažnijim zemljama EU-a. Pa kako ne bi onda bio i kod onih siromašnijih. I nevažnih.
Jedna od lošijih stvari u vezanih uz EU fondove jest i to da bi oni sljedećih godina mogli biti preusmjereni s projekata za razvoj u financiranje dodatnog naoružavanje. Naime, jasno je da vodeći ljudi EU-a žele praktički unedogled nastaviti rat protiv Rusije. Točnije do oslobođenja dijelova Ukrajine koje je okupirala Rusija uključujući i poluotok Krim. Velika Britanija – koja je napustila EU, ali sada s njom koordinira borbu i protiv Amerike i protiv Rusije – već je brutalno porezala proračunski novac namijenjen stranoj pomoći i preusmjerila ga Ukrajini. Slično će gotovo sigurno napraviti EU. Umjesto infrastrukture, poljoprivrede i poticanja poduzetništva pare će otići za tenkove, topove, rakete, dronove i sve ostalo što je potrebno za beskonačan rat s Rusijom. Pred Europom su gladne godine. Puno gladnih godina. I puno stotina tisuća stradalih. Ali to je jedna druga priča.
U svakom slučaju EPPO, čini se, radi jako dobar posao. Nije toliko problem nekog društva ako u njemu ima korupcije, posebno one kada je u pitanju krađa zajedničkog novca nekog društva, bilo to na lokalnoj, državnoj ili europskoj razini. Puno je veći problem ako se ona ne otkriva. Laura Kovesi napravila je dobar posao u matičnoj Rumunjskoj, a sad ga radi i na europskoj razini. Bez EPPO-a i njegove uloge u otkrivanju koruptivnih djela ne bi recimo bilo slučaja zloupotrebe sredstava u Ministarstvu regionalnog razvoja i Fondova EU-a. Europsko tužiteljstvo u Hrvatskoj ima 48 otvorenih istraga s procijenjenom štetom od 130 milijuna eura, dok je podignuto sedam optužnica koje obuhvaćaju 19 osoba. Doneseno je i deset pravomoćnih presuda i sve su osuđujuće.
Hrvatska se već desetljećima muči sa svojim pravosuđem. Nakon što je više od 50 godina djelovalo u totalitarnim sustavima u kojim je politika bila iznad prava, pravosudni se sustav 1991. našao u potpuno kaotičnom okružju rata, pretvorbe, privatizacije i suđenja za ratne zločine. Sve je to uzrokovalo neefikasnost, pravnu nesigurnost i i dalje veliki utjecaj politike. Zbog toga je dobro došao ovaj poguranac EPPO-a prema nekakvoj pravnijoj državi.
Posebno kada su u pitanju europska sredstva. Jer kao što smo gore naveli, ona će sa svakom godinom biti sve manja i manja. I to ne samo zbog permanentnog rata koji je pred nama. Razina sredstava se smanjuje i sama po sebi. Tako da je jako bitno za Hrvatsku da što više od povučenih sredstva zaista na kraju i bude utrošeno za ono za što su i namijenjena. A svakako ne za punjenje privatnih džepova moćnika na lokalnoj i državnoj razini.
Ovaj europski novac bio je zadnja prilika Hrvatske, onakva kakva se neće ponoviti jako, jako dugo vremena, da uhvati kakav-takav korak s bogatijim članicama EU-a. I to sve na njihov račun. Kada se za par godina budu svodili završni računi, točno će se u cent znati koliko smo ovu veliku priliku iskoristili. A koliko smo je i u kojoj mjeri propustili. Da krajnji omjer bude povoljniji za Hrvatsku, u solidnoj mjeri zaslužan je i Ured europskog javnog tužitelja. Koliko je zaslužno domaće pravosuđe, veliko je pitanje. Nešto jest zasigurno pridonijelo. Ali koliko točno, to najvjerojatnije nikada nećemo točno i do kraja saznati. EPPO ga je sigurno pogurao u pravom smjeru.