Lako je zaključiti da je, čini se, lakše pobijediti na parlamentarnim izborima i dobiti povjerenje birača, nego iznutra očistiti sustav koji je desetljećima funkcionirao kao mreža u kojoj su se kupovali ispiti, diplome, pogodovalo tvrtkama, dilalo povjerljivim informacijama itd.
Netko je dobro izračunao: prošla su tek 34 dana otkako je konstituirana nova Vlada, a već se dogodila nova korupcijska afera, nakon koje je jedan pomoćnik ministra morao otići. Naravno, riječ je o slučaju Rimac, i o osobi koja se tereti za pogodovanje kroz svoj utjecaj u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike da se tvrtki Lager osigura što veća otkupna cijena struje. U aferi se spominju još i neki državni tajnici, kao i bivša ministrica Žalac, koja je zbog sumnji u sukob interesa već otišla u prošlom mandatu.
No, za razliku od »starog« HDZ-a, kojem su redovito trebali tjedni i mjeseci da se odluči sankcionirati takvu osobu, ovaj Plenkovićev HDZ sve rješava brozopotezno, i spomenuti pomoćnik ministra, koji je inače rođak Josipe Rimac, odmah je razriješen na zatvorenom dijelu Vladine sjednice. Čak i u prvom mandatu, dok nije bio toliko siguran u sebe, premijer Andrej Plenković znao se dugo nećkati dok bi povukao ovakav potez. Uz izuzetak Mosta, čije je ministre razriješio jednim migom, HDZ-ovi »velemajstori« tipa Kuščević, Tolušić ili Žalac, imali su tjedne i mjesece dok im je sugerirano da odu. Tada Plenković još nije imao stopostotnu kontrolu nad HDZ-om, a čini se da sada ima, pa je naprosto postao brži.
A osobito ga iritira slučaj Rimac, koji mu je skoro pokvario planove o pobjedi na parlamentarnim izborima jer je buknuo, i mjere praćenja su bile probijene, u jeku kampanje, krajem svibnja i početkom lipnja. Čini se da je to iskreno iziritiralo Plenkovića jer je očito smatrao da je to podvala kojom ga se želi rušiti, pa je tražio i istragu, a sad nastavlja oštro reagirati na svaki slučaj povezan s tom aferom.
No, hoće li ta hobotnica ipak doći i do samog ministra Tomislava Ćorića, to ćemo tek vidjeti u idućim tjednima i mjesecima. Plenkovićevu podršku ima, no ako se pokaže da je povezan sa aferom, i njemu će sat brzo otkucati. Stoga, lako je zaključiti da je, čini se, lakše pobijediti na parlamentarnim izborima i dobiti povjerenje birača, nego iznutra očistiti sustav koji je desetljećima funkcionirao kao mreža u kojoj su se kupovali ispiti, diplome, pogodovalo tvrtkama, dilalo povjerljivim informacijama itd. Već u prvih mjesec dana, Plenković se mora suočavati s novim krakovima ove afere, ali ako ništa drugo, čini se da ih je bar spreman raščišćavati. No, i on bi mogao bolje: na primjer da na listama za Sabor nije uopće imao »kalibre« tipa Josipa Đakića i sličnih, a uz koje su vezani na deseci afera kroz cijeli niz godina. U tom smislu, bit će tu još puno posla.
A istovremeno, imamo i slučaj predsjednika Republike Zorana Milanovića koji će imati neugodnu zadaću da pred Povjerenstvom za sukob interesa razjasni razloge i načine korištenja državnih resursa za svoja putovanja. Ako se ne misli preciznije očitovati, tim gore za njega. Jer prvo tumačenje glasilo je da na put u Albaniju ide privatnim poslom, da bi se kasnije objašnjavalo da je putovao »u sklopu obavljanja predsjedničkih dužnosti«. Novinari su otpočetka inzistirali na objašnjenju zašto Milanović putuje u Albaniju i tražili detalje puta, pa samim time i objašnjenje čime putuje i o čijem trošku, no objašnjenje nisu dobili.
Uz to, cijelo vrijeme ostalo je neodgovoreno i je li Milanović ranije putem svoje privatne tvrtke surađivao s albanskim premijerom Edijem Ramom, kojeg je sad išao posjetiti. To baca sjenu sukoba interesa i na samo putovanje, odnosno njegove motive i interese za takav put.
Nije naravno prvi koji se suočio s takvim pitanjima: HDZ je morao odgovarati na pitanja je li Vladin avion za Finsku bio korišten za potrebe Vlade ili HDZ-a, Kolinda Grabar-Kitarović je li njeno putovanje u SAD, kad se slikala kraj ograde Bijele kuće, bilo privatno ili službeno. Već postoji i vic na tu temu: Kolinda je bar bila u Americi, a ne u Albaniji.
No, da budemo do kraja ozbiljni: kad će takve stvari u Hrvatskoj nestati? Koliko će još vremena trebati proteći da hrvatski političari shvate da se državni resursi ne bi trebali koristiti za privatne potrebe, kao i da državni ispit baš i nije tako težak da bi ti ga trebale sređivati dvije Vladine dužnosnice, poput Žalac i Rimac. Dokad ćemo čekati da se opamete?
Uvodnik
Korupcijska hobotnica pod pekom
Tihana Tomičić
28. kolovoz 2020 15:16
Josipa Rimac / Foto Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Lako je zaključiti da je, čini se, lakše pobijediti na parlamentarnim izborima i dobiti povjerenje birača, nego iznutra očistiti sustav koji je desetljećima funkcionirao kao mreža u kojoj su se kupovali ispiti, diplome, pogodovalo tvrtkama, dilalo povjerljivim informacijama itd.
Netko je dobro izračunao: prošla su tek 34 dana otkako je konstituirana nova Vlada, a već se dogodila nova korupcijska afera, nakon koje je jedan pomoćnik ministra morao otići. Naravno, riječ je o slučaju Rimac, i o osobi koja se tereti za pogodovanje kroz svoj utjecaj u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike da se tvrtki Lager osigura što veća otkupna cijena struje. U aferi se spominju još i neki državni tajnici, kao i bivša ministrica Žalac, koja je zbog sumnji u sukob interesa već otišla u prošlom mandatu.
No, za razliku od »starog« HDZ-a, kojem su redovito trebali tjedni i mjeseci da se odluči sankcionirati takvu osobu, ovaj Plenkovićev HDZ sve rješava brozopotezno, i spomenuti pomoćnik ministra, koji je inače rođak Josipe Rimac, odmah je razriješen na zatvorenom dijelu Vladine sjednice. Čak i u prvom mandatu, dok nije bio toliko siguran u sebe, premijer Andrej Plenković znao se dugo nećkati dok bi povukao ovakav potez. Uz izuzetak Mosta, čije je ministre razriješio jednim migom, HDZ-ovi »velemajstori« tipa Kuščević, Tolušić ili Žalac, imali su tjedne i mjesece dok im je sugerirano da odu. Tada Plenković još nije imao stopostotnu kontrolu nad HDZ-om, a čini se da sada ima, pa je naprosto postao brži.
A osobito ga iritira slučaj Rimac, koji mu je skoro pokvario planove o pobjedi na parlamentarnim izborima jer je buknuo, i mjere praćenja su bile probijene, u jeku kampanje, krajem svibnja i početkom lipnja. Čini se da je to iskreno iziritiralo Plenkovića jer je očito smatrao da je to podvala kojom ga se želi rušiti, pa je tražio i istragu, a sad nastavlja oštro reagirati na svaki slučaj povezan s tom aferom.
No, hoće li ta hobotnica ipak doći i do samog ministra Tomislava Ćorića, to ćemo tek vidjeti u idućim tjednima i mjesecima. Plenkovićevu podršku ima, no ako se pokaže da je povezan sa aferom, i njemu će sat brzo otkucati. Stoga, lako je zaključiti da je, čini se, lakše pobijediti na parlamentarnim izborima i dobiti povjerenje birača, nego iznutra očistiti sustav koji je desetljećima funkcionirao kao mreža u kojoj su se kupovali ispiti, diplome, pogodovalo tvrtkama, dilalo povjerljivim informacijama itd. Već u prvih mjesec dana, Plenković se mora suočavati s novim krakovima ove afere, ali ako ništa drugo, čini se da ih je bar spreman raščišćavati. No, i on bi mogao bolje: na primjer da na listama za Sabor nije uopće imao »kalibre« tipa Josipa Đakića i sličnih, a uz koje su vezani na deseci afera kroz cijeli niz godina. U tom smislu, bit će tu još puno posla.
A istovremeno, imamo i slučaj predsjednika Republike Zorana Milanovića koji će imati neugodnu zadaću da pred Povjerenstvom za sukob interesa razjasni razloge i načine korištenja državnih resursa za svoja putovanja. Ako se ne misli preciznije očitovati, tim gore za njega. Jer prvo tumačenje glasilo je da na put u Albaniju ide privatnim poslom, da bi se kasnije objašnjavalo da je putovao »u sklopu obavljanja predsjedničkih dužnosti«. Novinari su otpočetka inzistirali na objašnjenju zašto Milanović putuje u Albaniju i tražili detalje puta, pa samim time i objašnjenje čime putuje i o čijem trošku, no objašnjenje nisu dobili.
Uz to, cijelo vrijeme ostalo je neodgovoreno i je li Milanović ranije putem svoje privatne tvrtke surađivao s albanskim premijerom Edijem Ramom, kojeg je sad išao posjetiti. To baca sjenu sukoba interesa i na samo putovanje, odnosno njegove motive i interese za takav put.
Nije naravno prvi koji se suočio s takvim pitanjima: HDZ je morao odgovarati na pitanja je li Vladin avion za Finsku bio korišten za potrebe Vlade ili HDZ-a, Kolinda Grabar-Kitarović je li njeno putovanje u SAD, kad se slikala kraj ograde Bijele kuće, bilo privatno ili službeno. Već postoji i vic na tu temu: Kolinda je bar bila u Americi, a ne u Albaniji.
No, da budemo do kraja ozbiljni: kad će takve stvari u Hrvatskoj nestati? Koliko će još vremena trebati proteći da hrvatski političari shvate da se državni resursi ne bi trebali koristiti za privatne potrebe, kao i da državni ispit baš i nije tako težak da bi ti ga trebale sređivati dvije Vladine dužnosnice, poput Žalac i Rimac. Dokad ćemo čekati da se opamete?