Mnogi građani danas nalaze rješenje u konformizmu. Konformizam se sastoji u nekritičnom stavu da budemo društveno prihvaćeni od grupe (većine) s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove
Prije mnogo godina svjetske elite su veoma dobro znale da države s monetarnim suverenitetom i vlastitom valutom mogu ostvariti punu zaposlenost bez većih problema. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon stoljeća krvoprolića, suverene države su prigrlile dvije važne vrijednosti koje proizlaze iz temeljnih interesa naroda i državotvornosti: demokraciju i suverenu valutu. To je bila jedinstvena kombinacija koja se dogodila u povijesti čovječanstva. Prvi put u povijesti narodi i njihove države mogli su steći kontrolu nad vlastitim bogatstvom i ostvariti blagostanje.
No već 1960-ih godina J. F. Kennedy, američki predsjednik, upozorava: »Suočeni smo s monolitnom i nemilosrdnom urotom u cijelome svijetu koja se, kako bi proširila svoju sferu utjecaja, temelji prije svega na tajnim sredstvima, na subverziji, na zastrašivanju, a ne na slobodnom izboru«. Kennedy je tada očigledno bio u velikoj nevolji. Bio je potpuno svjestan što je »istinska moć« koja se ne vidi – »duboka država/deep state«, moć koja odlučuje, mimo izbora i demokratskih institucija, u pravilu s tragičnim posljedicama na živote građana. Kennedyjevo protivljenje bankarskom sustavu i vojno-industrijskom kompleksu, najvjerojatnije je, kažu upućeni, bilo povezano s njegovim ubojstvom.
Građani se danas sve manje osjećaju zastupljenima i zaštićenima. Sve više postaju svjesni činjenice da je volja naroda postala sporedna u odnosu na volju i moć globalnih tržišta. Danas i u Europi o sudbinama ljudi sve češće odlučuju razna tehnička povjerenstva koja nisu izabrana na izborima, djelujući izvan ustavnih okvira. Sedamdeset šest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i pobjede nad nacifašizmom, monetarna vlast kao jedna od bitnih poluga svake suverene države u rukama je banaka i moćnika, a demokracija je u veoma ozbiljnijim problemima. Velike tehnološke korporacije već neko vrijeme donose ključne političke odluke, prikrivajući ih kao »tehničke«, bez demokratskog nadzora i demokratske procedure. Primjerice, Google, Twitter, Facebook i mnoge druge, postale su nezaobilazan čimbenik u politici i komunikaciji među građanima, ostvarujući pritom utjecaj neviđenih razmjera. Mnogi kolumnisti, pisci, znanstvenici i esejisti, predviđaju involuciju (nazadovanje) demokratskog života, što je povezano s jasno vidljivim propadanjem država kao suverenih entiteta. Što će se dogoditi s demokracijom nakon pandemijske izolacije, nakon što su četvrtini svjetskog stanovništva drastično smanjene slobode, nakon što izvanredne mjere postupno prerastu u zakone, nakon što mnogi politički vođe žele iskoristiti ovaj trenutak kako bi postali još moćniji i popularniji?
Danas je većina ljudi uglavnom suglasna s ocjenom da je demokracija u teškom stanju. Svakoj prosječno inteligentnoj i razumnoj osobi, postalo je jasno da COVID-19 nije opasan samo za ljudsko zdravlje, već i za demokraciju i ljudske slobode. Temeljna pitanja, koja je postavio još davno Erich Fromm, američki psihoanalitičar njemačkog podrijetla i jedan od autora svojedobno najčitanijih knjiga u svijetu, glase: »Zašto ljudi bježe od slobode? Zašto bježe od svoje odgovornosti?« On je objasnio kako bijeg od slobode prvenstveno izvire iz straha od slobode. Pritom analizira tri načina bijega. Prvi je tendencija za napuštanjem svoga ja i stapanjem s nekim, ili nečim izvan sebe, da bi tako autoritarni karakter dobio snagu koja mu nedostaje. Jasno prepoznatljivi oblici bijega od slobode jesu težnja za pokornošću. To su zapravo težnje koje se u različitim stupnjevima mogu sresti kod normalnih i neurotičnih ljudi.
Najčešći oblici u kojima se takve težnje pojavljuju osjećaj su manje vrijednosti, nemoći i beznačajnosti. Zatim se pojavljuje destruktivnost kao bijeg od nepodnošljivog osjećaja nemoći. Iz nemoći izviru strah i ispraznost (besmislenost) života. Svako ugrožavanje čovjekovih vitalnih interesa prouzrokuje strah, a destruktivne tendencije: nasilje, izopačenost, nemoralnost, bešćutnost, arogancija, prijetnja, netolerancija… najčešće su reakcije na taj strah. Čovjek blokiran u ostvarenju svojih životnih mogućnosti postaje neuspješan čovjek. A iz neuspjelosti života izvire njegova destruktivnost. Fromm, nadalje, ističe: »Čovjek kojemu je onemogućeno normalno življenje, usmjerava svoju destruktivnost protiv drugih i protiv sebe.« Sljedeći razlog koji navodi Fromm bijeg je u konformizam, tj. prihvaćanje nekog mišljenja ili ponašanja iz oportunističkih razloga koje se sastoji u tome što pojedinac prestaje biti svoj i pritom prihvaća model ličnosti koji mu nameću drugi. Kako bi nadvladali taj osjećaj izolacije zbog karantene, samoizolacije, poštovanja distance od drugih, nošenja maske i općenito nemoći, mnogi građani danas nalaze rješenje u konformizmu. Konformizam se sastoji u nekritičnom stavu da budemo društveno prihvaćeni od grupe (većine) s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove. Pritom ne smijemo zaboraviti da su mnogi velikani povijesti nekada bili manjina. Dosljednim i upornim iskazivanjem svoga mišljenja i istine, zajedno sa svojim sljedbenicima, uspjeli su s vremenom pridobiti većinu.
Pojedina istraživanja pokazuju da upravo nesigurne osobe, koje sumnjaju u sebe i svoje mogućnosti, postaju konformisti. Bijeg od slobode neraskidivo je povezan s bijegom od odgovornosti. Sedamdeset šest godina nakon pobjede nad nacifašizmom, Věra Jourová, potpredsjednica Europske komisije je za Euronews izjavila: »U našoj povijesti su diktature pokazale da nisu na strani naroda. Cijena njihove krvi bila je vrlo visoka. Zbog toga danas moramo braniti naše demokracije zubima i noktima.« Što se danas događa s demokracijom? U najnovijoj knjizi Ezija Maura »Slobodni od zla/Liberi dal male« (Feltrinelli, 2020) ovaj poznati kolumnist dnevnika La Repubblica i pisac mnogih knjiga, smatra da »COVID-19 nije samo patogen, već i društveni čimbenik transformacije odnosa između moći i građana, koji svojom snagom ugrožava cijelo čovječanstvo, odvlačeći liberalne režime na veoma opasan teren.« »Da bismo izbjegli zlo, skrivali smo se, sklanjali se i napuštali društvene odnose kako bismo se zatvorili unutar zidova kuće. U međuvremenu se druga, nevidljiva infekcija tiho širila, a nitko još ne zna koliko će žrtava imati. To je zaraza koju prenosi strah na društvenu zajednicu, napadajući pritom i demokraciju u cjelini,« ističe Mauro.
On je doista u pravu: pandemiju moramo pobijediti bez žrtvovanja demokracije, jer nam se u protivnom loše piše. No, ima i onih koji poput Christophea Buffina de Chosala, belgijskog povjesničara i pisca u svojoj knjizi »Kraj demokracije/The end of democracy« postavljaju »zabranjena« pitanja. Primjerice, što ako krivica ovih problema u kojima se danas nalazimo, leži u postojećoj demokraciji? Sada je pravi trenutak kada moramo dobro promisliti o budućnosti, koja bi trebala biti ne samo bolja, već i drukčija od stvarnosti u kojoj živimo.
Drago Kraljević
Koronavirus je teško zarazio demokraciju
Drago Kraljević
17. listopad 2021 09:31
Mnogi građani danas nalaze rješenje u konformizmu. Konformizam se sastoji u nekritičnom stavu da budemo društveno prihvaćeni od grupe (većine) s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove
Prije mnogo godina svjetske elite su veoma dobro znale da države s monetarnim suverenitetom i vlastitom valutom mogu ostvariti punu zaposlenost bez većih problema. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon stoljeća krvoprolića, suverene države su prigrlile dvije važne vrijednosti koje proizlaze iz temeljnih interesa naroda i državotvornosti: demokraciju i suverenu valutu. To je bila jedinstvena kombinacija koja se dogodila u povijesti čovječanstva. Prvi put u povijesti narodi i njihove države mogli su steći kontrolu nad vlastitim bogatstvom i ostvariti blagostanje.
No već 1960-ih godina J. F. Kennedy, američki predsjednik, upozorava: »Suočeni smo s monolitnom i nemilosrdnom urotom u cijelome svijetu koja se, kako bi proširila svoju sferu utjecaja, temelji prije svega na tajnim sredstvima, na subverziji, na zastrašivanju, a ne na slobodnom izboru«. Kennedy je tada očigledno bio u velikoj nevolji. Bio je potpuno svjestan što je »istinska moć« koja se ne vidi – »duboka država/deep state«, moć koja odlučuje, mimo izbora i demokratskih institucija, u pravilu s tragičnim posljedicama na živote građana. Kennedyjevo protivljenje bankarskom sustavu i vojno-industrijskom kompleksu, najvjerojatnije je, kažu upućeni, bilo povezano s njegovim ubojstvom.
Građani se danas sve manje osjećaju zastupljenima i zaštićenima. Sve više postaju svjesni činjenice da je volja naroda postala sporedna u odnosu na volju i moć globalnih tržišta. Danas i u Europi o sudbinama ljudi sve češće odlučuju razna tehnička povjerenstva koja nisu izabrana na izborima, djelujući izvan ustavnih okvira. Sedamdeset šest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i pobjede nad nacifašizmom, monetarna vlast kao jedna od bitnih poluga svake suverene države u rukama je banaka i moćnika, a demokracija je u veoma ozbiljnijim problemima. Velike tehnološke korporacije već neko vrijeme donose ključne političke odluke, prikrivajući ih kao »tehničke«, bez demokratskog nadzora i demokratske procedure. Primjerice, Google, Twitter, Facebook i mnoge druge, postale su nezaobilazan čimbenik u politici i komunikaciji među građanima, ostvarujući pritom utjecaj neviđenih razmjera. Mnogi kolumnisti, pisci, znanstvenici i esejisti, predviđaju involuciju (nazadovanje) demokratskog života, što je povezano s jasno vidljivim propadanjem država kao suverenih entiteta. Što će se dogoditi s demokracijom nakon pandemijske izolacije, nakon što su četvrtini svjetskog stanovništva drastično smanjene slobode, nakon što izvanredne mjere postupno prerastu u zakone, nakon što mnogi politički vođe žele iskoristiti ovaj trenutak kako bi postali još moćniji i popularniji?
Danas je većina ljudi uglavnom suglasna s ocjenom da je demokracija u teškom stanju. Svakoj prosječno inteligentnoj i razumnoj osobi, postalo je jasno da COVID-19 nije opasan samo za ljudsko zdravlje, već i za demokraciju i ljudske slobode. Temeljna pitanja, koja je postavio još davno Erich Fromm, američki psihoanalitičar njemačkog podrijetla i jedan od autora svojedobno najčitanijih knjiga u svijetu, glase: »Zašto ljudi bježe od slobode? Zašto bježe od svoje odgovornosti?« On je objasnio kako bijeg od slobode prvenstveno izvire iz straha od slobode. Pritom analizira tri načina bijega. Prvi je tendencija za napuštanjem svoga ja i stapanjem s nekim, ili nečim izvan sebe, da bi tako autoritarni karakter dobio snagu koja mu nedostaje. Jasno prepoznatljivi oblici bijega od slobode jesu težnja za pokornošću. To su zapravo težnje koje se u različitim stupnjevima mogu sresti kod normalnih i neurotičnih ljudi.
Najčešći oblici u kojima se takve težnje pojavljuju osjećaj su manje vrijednosti, nemoći i beznačajnosti. Zatim se pojavljuje destruktivnost kao bijeg od nepodnošljivog osjećaja nemoći. Iz nemoći izviru strah i ispraznost (besmislenost) života. Svako ugrožavanje čovjekovih vitalnih interesa prouzrokuje strah, a destruktivne tendencije: nasilje, izopačenost, nemoralnost, bešćutnost, arogancija, prijetnja, netolerancija… najčešće su reakcije na taj strah. Čovjek blokiran u ostvarenju svojih životnih mogućnosti postaje neuspješan čovjek. A iz neuspjelosti života izvire njegova destruktivnost. Fromm, nadalje, ističe: »Čovjek kojemu je onemogućeno normalno življenje, usmjerava svoju destruktivnost protiv drugih i protiv sebe.« Sljedeći razlog koji navodi Fromm bijeg je u konformizam, tj. prihvaćanje nekog mišljenja ili ponašanja iz oportunističkih razloga koje se sastoji u tome što pojedinac prestaje biti svoj i pritom prihvaća model ličnosti koji mu nameću drugi. Kako bi nadvladali taj osjećaj izolacije zbog karantene, samoizolacije, poštovanja distance od drugih, nošenja maske i općenito nemoći, mnogi građani danas nalaze rješenje u konformizmu. Konformizam se sastoji u nekritičnom stavu da budemo društveno prihvaćeni od grupe (većine) s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove. Pritom ne smijemo zaboraviti da su mnogi velikani povijesti nekada bili manjina. Dosljednim i upornim iskazivanjem svoga mišljenja i istine, zajedno sa svojim sljedbenicima, uspjeli su s vremenom pridobiti većinu.
Pojedina istraživanja pokazuju da upravo nesigurne osobe, koje sumnjaju u sebe i svoje mogućnosti, postaju konformisti. Bijeg od slobode neraskidivo je povezan s bijegom od odgovornosti. Sedamdeset šest godina nakon pobjede nad nacifašizmom, Věra Jourová, potpredsjednica Europske komisije je za Euronews izjavila: »U našoj povijesti su diktature pokazale da nisu na strani naroda. Cijena njihove krvi bila je vrlo visoka. Zbog toga danas moramo braniti naše demokracije zubima i noktima.« Što se danas događa s demokracijom? U najnovijoj knjizi Ezija Maura »Slobodni od zla/Liberi dal male« (Feltrinelli, 2020) ovaj poznati kolumnist dnevnika La Repubblica i pisac mnogih knjiga, smatra da »COVID-19 nije samo patogen, već i društveni čimbenik transformacije odnosa između moći i građana, koji svojom snagom ugrožava cijelo čovječanstvo, odvlačeći liberalne režime na veoma opasan teren.« »Da bismo izbjegli zlo, skrivali smo se, sklanjali se i napuštali društvene odnose kako bismo se zatvorili unutar zidova kuće. U međuvremenu se druga, nevidljiva infekcija tiho širila, a nitko još ne zna koliko će žrtava imati. To je zaraza koju prenosi strah na društvenu zajednicu, napadajući pritom i demokraciju u cjelini,« ističe Mauro.
On je doista u pravu: pandemiju moramo pobijediti bez žrtvovanja demokracije, jer nam se u protivnom loše piše. No, ima i onih koji poput Christophea Buffina de Chosala, belgijskog povjesničara i pisca u svojoj knjizi »Kraj demokracije/The end of democracy« postavljaju »zabranjena« pitanja. Primjerice, što ako krivica ovih problema u kojima se danas nalazimo, leži u postojećoj demokraciji? Sada je pravi trenutak kada moramo dobro promisliti o budućnosti, koja bi trebala biti ne samo bolja, već i drukčija od stvarnosti u kojoj živimo.