Svaka velika kriza je u proteklom desetljeću ostavila duboke tragove na našem kontinentu. Kriza eura podijelila je Europljane na sjever i jug, podijelivši ih na dužnike i vjerovnike. Potom je izbjeglička kriza stvorila drukčiju liniju razdvajanja, ovoga puta između istoka i zapada. Kada je riječ o pandemiji COVID-19, u početku je izgledalo će ona u svojim ranim fazama možda ujediniti Europljane. Nažalost, takva su očekivanja bila nerealna. Osamnaest mjeseci nakon izbijanja pandemije koronavirusa, u mnogim zemljama EU-a pojavljuju se ozbiljne posljedice u gospodarstvu, politici, mentalnom zdravlju ljudi i društvu u cjelini.

Prema rezultatima istraživanja koje je 1. rujna ove godine objavilo Europsko vijeće za vanjske odnose/European Council on Foreign Relations (ECFR) u 12 zemalja Unije (Austrija, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska, Švedska, Nizozemska, Bugarska i Mađarska), pokazuju se jasne naznake generacijskog jaza, razdvajanje između juga i istoka te zapada i sjevera EU-a. Istraživanje je provedeno u razdoblju od kraja svibnja do početka lipnja ove godine, na reprezentativnom uzorku od 16.267 ispitanika. Dvadeset dva posto ispitanika izjavilo je da se i dalje osjeća slobodno u svakodnevnom životu, u usporedbi sa 64 posto prije dvije godine, prije izbijanja pandemije. Većina ljudi koji se trenutačno osjećaju slobodni, živi u Mađarskoj (41posto) i Španjolskoj (38 posto). Zanimljivo da se najveći udio ljudi koji se ne osjećaju slobodnima nalazi u Njemačkoj (49 posto) i u Austriji (42 posto). Ovo istraživanje također otkriva zabrinjavajući jaz koji se pojavio između generacija. Gotovo dvije trećine (64 posto) ispitanika starijih od 60 godina, izjavilo je da se osobno ne osjeća pogođenim krizom. Istovremeno, većina mlađih od 30 godina (57 posto), izjavila je da je pandemija prijetnja njihovom načinu života. Većina njih kaže da su već patili, bili bolesni te da su tijekom posljednjih godina pretrpjeli ozbiljne ekonomske probleme suočivši se s mnogim pritiscima.

Jedna od najdramatičnijih posljedica provođenja pandemijskih mjera do sada, nedvojbeno je jaz među generacijama. Nakon početne faze fokusiranja na zaštitu starijih osoba, sada je postalo definitivno jasno da se društvo mora usredotočiti na probleme mladih ljudi. Gotovo 54 posto Europljana je izjavilo da pandemija nije »ozbiljno utjecala« na njih. No iza te brojke, kako se navodi u istraživanju, kriju se velike razlike. Dok većina građana južnih i istočnih europskih država izvješćuje o negativnim posljedicama koronakrize, u sjevernoj i zapadnoj Europi percepcija je drukčija. Primjerice, 72 posto ispitanika u Danskoj, 65 posto u Njemačkoj, 64 posto u Francuskoj i 63 posto u Nizozemskoj izjavilo je da koronavirus nije prouzročio njima, njihovoj obitelji ili prijateljima ozbiljnu bolest, tugu ili ekonomske poteškoće tijekom proteklih 18 mjeseci. Ove brojke u velikoj su suprotnosti sa zemljama južne i istočne Europe, gdje je većina ispitanika – u Mađarskoj (65 posto), Španjolskoj (64 posto), Portugalu (61 posto), Poljskoj (61 posto), Bugarskoj (59 posto) i Italiji (51 posto), izjavila upravo suprotno. Istovremeno, raste broj građana koji s nepovjerenjem gledaju na politike njihovih vlada. Primjerice, u Poljskoj je takvih 34 posto. Bugarska, Poljska i Francuska također su zemlje s velikim brojem onih (otprilike jedna četvrtina) koji prozivaju aktualnu politiku svojih vlada. Kada je riječ o tome tko je kriv za posljedice mjera, zamjećujemo dvije velike skupine. Jedna smatra da prijetnja slobodi dolazi uglavnom od vlada i institucija. Članovi ove skupine krive Kinu, njihove nacionalne vlade, Europsku komisiju, multinacionalne kompanije… Druga skupina smatra da prijetnja slobodi dolazi od članova društva koji se ne pridržavaju pravila. Većina onih s jasnom vizijom u Poljskoj (65 posto), Francuskoj (59 posto), Španjolskoj (59 posto) i Mađarskoj (52 posto), pripada prvima. U međuvremenu, većina koja vjeruje da prijetnje dolaze od drugih ljudi – koji ne poštuju pravila, nalazi se u Nizozemskoj (67 posto), Austriji (62 posto), Portugalu (61 posto), Danskoj (61 posto), Švedskoj (60 posto), Njemačkoj (60 posto) i Bugarskoj (55 posto). Italija je u tom pogledu podijeljena (50 posto).

Način na koji je pandemija utjecala na ljude »stvorila je različite perspektive u mnogim zemljama«, zaključili su istraživači, dodavši da bi se takve podjele mogle pretočiti u novu političku kartu Europe, s obzirom na to da bi one mogle imati duboke posljedice za ostvarivanje najvećih europskih projekata, poput slobode kretanja ljudi, budućnost paneuropskog plana oporavka i odnosa Unije s ostatkom svijeta. U Sjevernoj Europi – u Danskoj, 72 posto ispitanika je izjavilo da »uopće nisu pogođeni pandemijom«. Ekonomske žrtve pandemije posebno su skeptične prema namjerama svojih vlada, optužujući ih da koriste COVID-19 kao izgovor za kontrolu javnosti. Političke podjele koje nastaju oko različitih shvaćanja slobode, očituju se na različite načine unutar europskih zemalja. Istraživanje ECFR-a navješćuje da bi Poljska, Njemačka i Francuska mogle postati arhetipovi (obrasci) za nove vrste post-pandemijske politike. Nažalost, ovo istraživanje nije dalo odgovore na stvarne uzroke ovih podjela.