Prošlog tjedna, kad je Vlada donijela i formalnu odluku o prestanku važenja mjera za suzbijanje pandemije koronavirusa, mediji su se raspisali gotovo pa cinično o tome što je sve korona činila hrvatskom društvu u tri godine, koliko je vremenski bila prisutna u našim životima. Naslovi su glasili, otprilike: »25 načina kako smo se pogrešno borili s koronom«, ili »pogledajmo sve failove političara u tri godine korone«, ili »propast vakcinacije obilježila zadnje tri godine korone«.

Nevjerojatan je, kako znanstvenici ispravno kažu, »zamor stanovništva« koji je uslijedio pred kraj prisutnosti COVID-19 u populaciji. Sve dosadi, očito, pa i korona. A tek cijepljenje! To je otpočetka bilo dosadno za skoro polovinu stanovništva. Ili možda samo za one na društvenim mrežama, koji su negodovali protiv cjepiva i pričali o teorijama zavjere, a istovremeno lijepo sjedili u sportskim dvoranama i primili isto to cjepivo u barem 2-3 doze. Za svaki slučaj.

Na trenutak se čini kao da smo već odavno svi zaboravili onaj zlokobni apokaliptični dan krajem veljače 2020. godine, kad su sve vlade svijeta stanovništvu naložile da se maknu s ulica i zatvore u kuće. Ulice su bile sablasno prazne, život je stao i doista nismo znali hoćemo li preživjeti.

I iako se danas zabavno možda sprdati s koronom, vjerojatno nema onoga tko ne poznaje barem jednu osobu koja je preminula od korone ili koja se kroz ušicu igle izvukla iz bolnice s respiratora. Stoga je takav današnji cinizam prema onome što smo svi zajedno preživjeli doista nepotreban.

COVID-19 nikad nije bio bezopasan, nije to ni danas, jer kako liječnici kažu, i u zadnja tri mjeseca u Hrvatskoj je od posljedica korone preminulo čak 80 ljudi, a sveukupno COVID je ubio u našoj zemlji više ljudi u tri godine nego Domovinski rat u četiri. S ratom se nitko ne sprda, zašto s koronom da?!

Zato jer je ta pandemija, među ostalim, bila i odličan pokazatelj u kakvom vremenu živimo, moglo bi se reći – u vremenu cinizma. »Valja naglasiti da nikada u prošlosti nismo svjedočili tako snažnom i širokom odgovoru znanosti, praktički u realnom vremenu pratili smo virus, poput nekakvog virološkog Big Brothera. Znanost je dovela do relativno brzog stvaranja cjepiva. A kao specifičnost tu su i globalizirani društveni uvjeti u kojima se epidemija događala, što je otvorilo mogućnost raznim sveznadarima«, ispravno zaključuje dr. Zlatko Trobonjača, govoreći o poplavi antiznanstvenih stavova u javnosti, dominaciji antivaksera i ravnozemljaša, rastu konzervativizma i drugim negativnim pojavama koje je iznjedrila ova pandemija. Svatko je bio stručnjak i svatko je mogao pričati što hoće, a horde neobrazovanih ili podkacapitiranih pojedinaca pljuvale su sve ovo vrijeme po znanosti i medicini. Iako podaci govore kako je od kuge tada nestala skoro trećina stanovništva na svijetu, a od španjolske gripe oko jedan do dva posto populacije, dok je od korone ipak na kraju, zahvaljujući znanosti i cijepljenju, stradalo 0,1 posto svjetskog stanovništva, ti podaci ništa ne govore antiznanstvenoj zajednici koja promovira svoje retrogradne ideje po društvenim mrežama i općenito u dijelu javnosti. Uvijek ostaje otvoreno pitanje bi li takvi odbili medicinsku pomoć i kad dožive infarkt ili im se dijagnosticira karcinom, ili su tada bijele kute, respiratori i drugi medicinski uređaji ipak okej?

No, ako vidimo da su čak i meteorolozi danas na meti teoretičara zavjere, jer ih poricatelji klimatskih promjena optužuju za lažiranje prognoze ili čak utjecanje na vremenske uvjete, onda nam je jasno da je dio javnosti jednostavno pozdravljen s mozgom i zdravom pameću. Cinizam i obijest očito obuzimaju dio populacije, prerazmažen da bi vjerovao u medicinu i znanost dok sjede u svojim klimatiziranim smart-housevima, tipkaju na svojim smart-phoneima, AI im određuje što će jesti i gdje je najbolje ljetovati i partijati i slično.

Rat u Ukrajini ili starci koji umiru od komorbiditeta, to nije njihova briga. A ni odgovornost za napisano na društvenim mrežama.