Kako je moguće da, dok ostatak Hrvatske bilježi skoro 500 slučajeva zaraze koronavirusom dnevno, Istra ima tek jednog, a poneke dane i po nula zaraženih u danu? Što oni čine, za razliku od ostalih, posebno imajući na umu da je turistička sezona u Istri trajala doslovno do 1. listopada i da je fluktuacija ljudi baš ondje bila iznimno visoka?

Očito, odgovor je u dobro organiziranoj epidemiološkoj službi, koja je temeljito pratila svaki kontakt pozitivnih osoba i uspijevala pratiti »trag virusa«. Šef istarskog stožer Dino Kozlevac jučer je ponovo odgovarao na pitanja kako to uspijevaju, i doslovce objašnjavao svaki pojedinačni slučaj i njegove kontakte.

Bez ikakve optužbe na račun ostalih lokalnih stožera i epidemioloških službi, jer pandemija je pojava koju je nemoguće u stopostotnoj mjeri kontrolirati, čini se da je ipak metoda s početka koronakrize, a to je praćenje baš svake osobe koja je bila u dodiru sa zaraženom osobom, ipak i najefikasnija u suzbijanju širenja virusa.

Posebno ako se zna, kako su dosadašnja istraživanja pokazala, da su mjesta super-zaraze, odnosno lociranje, transferiranje i izručivanje zdravstvenim službama ljudi iz super-žarišta, ključna za daljnje suzbijanje širenja virusa.

Osim megapopularnih (ili sad već megaomrznutih, svejedno) Alemke Markotić, Krunoslava Capaka i samog ministra Vilija Beroša, sada je očito vrijeme da im se u nacionalnom stožeru pridruži i Dino Kozlevac koji je u praksi pokazao kako se virus može pratiti i držati pod kontrolom.

Ono što će međutim također biti ključno idućih par tjedana, kad se virus opet počinje nezaustavljivo širiti u populaciji, jest sposobnost hrvatskog zdravstvenog sustava da se prilagodi novonastaloj krizi drugog vala.

»Učinit ćemo sve da izbjegnemo novi lockdown«, izjavljuje ovih dana šef stožera, ministar Davor Božinović. »Gospodarstvo ne smije biti ugroženo«, ponavlja premijer Andrej Plenković.

No, preduvjet za to jest snaga cjelokupnog zdravstvenog sustava. Ako on ne izdrži, neće izdržati ni normalan život. Pogotovo ako se ostvari ono što govori znanstvenik Ivan Đikić, da bi Hrvatska mogla uskoro doći do brojke od tisuću pozitivnih dnevno.

Potpuno druga dimenzija ovog drugog vala bit će politička: pitanje tko ima pravo propisivati mjere i sankcije, primjerice za nenošenje maski ili slično, bit će nova jesenska tema. Opet deja vu.

Unatoč ocjeni Ustavnog suda, koji je bio stao na stranu Vlade i opravdao postojanje nacionalnog stožera, efikasnost sustava mjerit će se u praksi – ako maske budu obavezne i vani, na otvorenom prostoru, kao što je već slučaj u nizu europskih država i prijestolnica, sigurno je da ćemo imati i novi politički konlikt na relaciji Pantovčak – Banski dvori, jer je i u zadnjim svojim istupima predsjednik Republike govorio na isti način, kao i ranije, o ovoj temi.

Pozivanje na »zdrav razum« je potpuno opravdano sa strane šefa države koji upozorava da maske u zatvorenom prostoru, u gužvi, sigurno imaju smisla. No, ključ je u pravnom okviru da takve mjere i, posljedično, sankcije ako ih bude donosio nacionalni stožer, budu striktno definirane.

Kao da se opet vraćamo na ožujak ove godine. I iako sada znamo puno više o koronavirusu, pitanja ljudskih prava vezanih uz odluke vlasti oko tretiranja suzbijanja virusa, i dalje su u suštini iste. Niz je država u kojima postoje sporenja oko toga mogu li državne, ili lokalne, vlasti nametati mjere za građane ako prije toga nije proglašeno izvanredno stanje.

Posljednji takav primjer je Španjolska, gdje već traju nemiri zbog prosvjeda dijela građana i sigurno je da će ta tema dominirati političkom scenom vrlo uskoro ponovo i u Hrvatskoj.

Janaf, Milanović, Kovačević, Negoslavci, SDP, HDZ, sve će to ponovo uskoro postati drugorazredno ako virus nastavi napadati, a zdravstveni sustav iskaže i najmanju slabost u zbrinjavanju pozitivnih osoba.