Nakon skoro pet godina Andrej Plenković i Aleksandar Vučić održali su službeni bilateralni sastanak. Zadnji je bio u veljači 2018. tijekom onog nepotrebnog i besmislenog dolaska Vučića u Zagreb, koji je bila organizirala Kolinda Grabar Kitarović. Tadašnja predsjednica željela je poboljšati odnose dviju zemalja, ali se ta namjera pretvorila u svoju suprotnost nakon Vučićevog, blago rečeno, »slon u staklarni« nastupa. Tom se prilikom Vučić kratko susreo i s Plenkovićem, ali njegov je fokus tada bio na Grabar Kitarović. Jučerašnji susret dvojice čelnika jest mali korak naprijed u odnosima, ali je daleko od toga da može pomaknuti stvari naprijed u političkom smislu. U gospodarskom, svakako, razgovaralo se o nizu konkretnih stvari, ali politika za sobom vuče previše tereta da bi jedan sastanak mogao napraviti nekakav veliki napredak.

Problem je tu u samom Vučiću, i to ponajviše na osobnoj razini. On pripada naraštaju koji je odgajan u sustavu koji je formalno promovirao bratstvo i jedinstvo, ali je u praksi, preuveličavanjem zločina koje je počinila NDH, paralelno tragično potkopavao te iste međunacionalne odnose. Vučić zaista vjeruje u 700.000 ubijenih u Jasenovcu i spreman je tu brojku u svakom imalo ozbiljnijem prijeporu koristiti kao političku toljagu kojom će lupati i po današnjoj demokratskoj Hrvatskoj. To se vidjelo i nedavno, kada je Hrvatska prekinula isporuku ruske nafte Srbiji putem JANAF-a. Vučić je ne trepnuvši ovu odluku Hrvatske, kojom se samo poštuju smjernice EU-a, za domaću srpsku publiku stavio u kontekst kontinuiteta ustaške politike koja traje sve od 1941. Stalnim spominjanjem NDH u srbijanskoj politici Vučić skreće pažnju s ogromnih problema u kojima se nalazi. To jest taktika koju koriste političari u puno zemalja, ali se time samo dodatno pojačavaju negativni sentimenti velikog broja građana Srbije prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Usto, kao što smo spomenuli, Srbija u ovom trenutku ima toliko problema da se ne stigne baviti rješavanjem onih koje ima s Hrvatskom. Zapad je pred Vučića postavio dva gotovo nemoguća uvjeta. Jedan od njih ne da neće i ne može ispuniti Vučić, nego i bilo koji drugi srpski političar koji ima ambicije voditi državu. A to je priznanje neovisnosti Kosova, bilo izravno i formalno, bilo zaobilazno, ali zato ništa manje očigledno. Drugi je uvjet uvođenje sankcija Rusiji što bi dio srpske politike bio čak i spreman napraviti, ali bi to moglo proizvesti turbulencije u tamošnjem društvu.

Zbog ova dva, ali i niza drugih razloga nekakvih pomaka na političkim smislu neće biti. Druga je stvar gospodarstvo. Pa je tako i tijekom jučerašnjeg sastanka bilo riječi o konkretnim projektima suradnje, posebno kada je u pitanju prometna infrastruktura, naročito željeznica. Tu se može postići napredak. Gospodarska suradnja ide naprijed, a politika će je slijediti, sporo i možda nevoljko, ali hoće. Uostalom, stvari su se odavno normalizirale na svim drugim područjima. Kultura visoka i niska, narodnjaci, rap, trap, cajke, kazalište, sport, Zadruga, film, turizam, rock’n’roll, književnost, mafija, mediji, Grašo, nogomet, košarka – sve to funkcionira kao u slučaju bilo koje dvije susjedne zemlje.

I jako je dobro da se susret Plenkovića i Vučića dogodio baš na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu. Okružje u kojem se po hodnicima praktički sudaraš s nekim od najutjecajnijih osoba na svijetu možda je pravo mjesto za odleđivanje odnosa dvije ipak male zemlje. Usto, Hrvatska ni ovaj put nije zanemarila ni širu sliku kada je u pitanju područje jugoistočne Europe. Premijer Plenković susreo se sa svim čelnicima zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, plus albanski premijer Edi Rama. Naime, neki od problema na ovom području mogu se početi rješavati samo zajedničkim naporima.

Ove godine Forum u Davosu održava se u sjeni rata u Ukrajini. Iako se i ovaj put pojavilo puno utjecajnih poslovnjaka, od političkih teškaša pojavio se samo njemački kancelar Olaf Scholz. Nije to možda ni loše. Možda će gospodarski lideri imati više vremena naviriti se na područje jugoistoka Europe. A na njemu su dobri odnosi Hrvatske i Srbije jedan od temelja stabilnosti. Jučerašnji sastanak u tom je smislu definitivno bio koristan.