Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović i direktor Rijeka plusa Željko Smojver najavili su da će Paviljon I na centralnoj placi ići u zakup kao cjelina s promijenjenim radnim vremenom, što će omogućiti rad do 24 sata preko tjedna i do dva sata ujutro vikendom. Prema potrebi, u dane blagdana i raznih manifestacija, radit će se do zore. Najavili su i da paviljon na Brajdi, na maloj placi, prestaje biti mjesto za obavljanje tržne djelatnosti. Kada se njihova najava i predstavljene odluke prevedu na svima razumljiv jezik, da se zaključiti da su Filipović i Smojver priznali potpuni poraz komunalne politike i bezuvjetnu kapitulaciju. Time su dokazali da nemaju znanja, vizije ni hrabrosti suočiti se s nimalo lakim problemom laganog nestajanja i umiranja riječke place.

Nakon što su najavili da će se cijeli prostor Paviljona I dati u zakup i pojasnili natječajne i radne uvjete za budućeg zakupca koji bi za sve kvadrate trebao izdvojiti oko 7000 eura, što je početna cijena, Smojveru je upućeno pitanje zbog čega Rijeka plus, kao gradska tvrtka zadužena za upravljanje riječkim tržnicama, nije sam odradio zakup u promijenjenim uvjetima. Smojver je pojasnio da su oni u posljednjih pet-šest godina oglašavali zakup, ali da je bilo samo nekoliko ponuda, s tim da su svi potencijalni zakupci, osim jednog, odustali od svega.

U te podatke nema razloga sumnjati. No pitanje je kako to da u Rijeka plusu, koji riječkim tržnicama gospodari od 2017. godine, tijekom svih tih godina nisu razvili znanja kako bi bili spremni preuzeti novi koncept koji uključuje različite namjene prostora, ali i potpuno novo radno vrijeme koje bi potencijalnim zakupcima moglo biti itekako atraktivno. Možda je odgovor na to pitanje u samom Smojveru. Valja se sjetiti da je riječ o čovjeku koji je jedna od ključnih figura riječkoga komunalnog sustava i za čijega je direktorovanja počela propast Autotroleja. On se na vrijeme sklonio u nove gradske tvrtke i u njima je nedodirljiv. I za mandata prijašnjega gradonačelnika Vojka Obersnela, ali i u mandatu aktualnoga gradonačelnika Marka Filiovića. Mogu se gradonačelnici mijenjati, ali sve dok je ispred prvog čovjeka grada politički predznak SDP-a, očito je da je Smojveru stolica stabilna.

Iako se godinama priča o revitalizaciji riječkih tržnica, a on je na čelu tvrtke koja se tim poslom bavi, sve završava kapitulacijom. Prodavale su se priče o komparativnoj analizi, koja je trebala pokazati koji je najbolji model za opstanak riječkih tržnica, ispitivala su se iskustva mediteranskih gradova, da bi se došlo do prijedloga da nema druge nego zatvoriti paviljon na Brajdi, a Paviljon I isporučiti privatnom sektoru, pa neka se on bori kako centralna placa ne bi bila upokojena. Ako je tome tako, zbog čega je Grad Rijeka uopće ukinuo nakaradni model upravljanja riječkom tržnicom koji je uspostavljen 1993. godine. Model koji je osmišljen na način da se privatnoj tvrtki, u riječkom slučaju riječ je o tvrtki čiji je vlasnik bio SDP-ov tajkun Ivan Franolić, dodijeli koncesija, a onda ta tvrtka kroji poslovnu politiku riječkih tržnica. Iz godine u godinu privatna je tvrtka Ivana Franolića ostvarivala dobit i bila odskočna daska za druge poslovne pothvate.

Do promjene razmišljanja u vezi s upravljanjem tržnicama došlo je sredinom 2010-ih godina. Je li razlog tome politički pritisak na SDP-ovu vlast ili kaznena prijava protiv čelnih ljudi Grada Rijeke koja je u konačnici odbačena, a bila je vezana uz poslovanje riječkih tržnica, teško je reći. U konačnici Obersnel je odlučio vratiti upravljanje riječkim tržnicama u gradske ruke i taj je posao pripao 2017. godine Rijeka plusu. Rezultat rada te tvrtke i njezina direktora, nezamjenjivog Smojvera, komunalna je kapitulacija. Smojver se nada da će se javiti zakupac, vjeruje u predloženi model koji bi trebao vratiti ljude na riječku placu i zadržati ih tamo tijekom cijelog dana. Ali nije vjerovao da je gradska tvrtka kojoj je na čelu spremna odraditi taj zadatak. Briga njegova za koju prima plaću prepuštena je drugome, što je Filipović amenovao. Kao što je amenovao prodaju zemljišta na Žabici privatnom partneru jer gradska vlast nije desetljećima bila u stanju realizirati izgradnju novog kolodvora.