U sljedećih nekoliko dana znat će se postoji li mogućnost da nakon uskrsnih blagdana sindikati javnih i državnih službi pokrenu procedure za početak štrajka. Zadnji sastanak socijalnih partnera održan prošlog petka nije donio nikakve opipljive rezultate, obje su strane ostale na svojim pozicijama. Vlada nudi povećanje osnovice za dva posto od 1. travnja, a sindikati inzistiraju na četiri. Vlada nudi naknadu za prijevoz od 1,2 kune po kilometru. Sindikati traže najmanje 1,5 pa sve do 1,9 ili dvije kune. Budući da prije pet dana nikakav značajan napredak nije bio postignut, sindikalni su čelnici pozvali da se u pregovore izravno uključi i sam premijer Plenković. Nadaju se da bi s njim mogli postići nešto što u četiri mjeseca nisu s ministrom financija Zdravkom Marićem, te rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem. Postavljen je čak i svojevrsni ultimatum ako se premijer ne oglasi do srijede, odnosno do danas, da se odmah nakon Uskrsnog ponedjeljka pokreće zakonska procedura nužna za pokretanje štrajka, prvo pokušaj mirenja pa onda i izjašnjavanje sindikalnog članstva. Pa onda, kako kažu iz sindikata, i industrijske akcije.

Premijer Plenković jučer je spustio loptu na zemlju. I pokušao smiriti situaciju. Rekao je da smatra da će Vlada i sindikati u dijalogu koji će se nastaviti nakon Uskrsa pronaći kvalitetno rješenje kojim će svi biti zadovoljni, a kojim će se ostati u »okvirima proračuna kakvog imamo«. Dakle premijer je odbacio bilo kakvu mogućnost popuštanja pred bilo kakvim ultimatumima, ali je istovremeno ostavio široko otvorena vrata za nastavak dijaloga i pokušaj postizanja kompromisnog sporazuma koji bi koliko toliko zadovoljio obje zainteresirane strane. Još uvijek se ne zna hoće li ovog tjedna biti susreta između sindikalnih čelnika s jedne, te Marića i Aladrovića s druge strane. U svakom slučaju dobro je da su pred nama uskrsni blagdani što ostavlja ipak nekakvo razdoblje tijekom kojeg je moguće kroz neformalnu komunikaciju postići dogovor kojim bi se izbjegla mogućnost štrajka.

Teško je u ovoj situaciji biti do kraja odrješit i reći što bi točno trebalo napraviti. S jedne strane, zaposlenici u javnim i državnim službama zaista imaju pravo na bolja primanja. Posebno se to odnosi na zaposlenike u zdravstvu, prvenstveno na medicinske sestre i tehničare. Oni su u zadnje dvije godine podnijeli teret koji se može usporediti samo s onim s kojim su se susreli njihovi kolege tijekom Domovinskog rata. Među ovom populacijom sigurno ima i puno onih koji su svoja leđa podmetnuli i 1991. i 2020. Medicinske sestre i tehničari bili su temelj u borbi protiv korone. Doslovce su spašavali živote. Tako da nije uopće neočekivano da im se osim iskazivanja zahvanosti riječima i poveća plaća.

S druge pak strane državni proračun jest popunjen više od očekivanja zbog inflacije, ali je i krajnje prenapregnut. Zbog šteta nastalih epidemijom korone i potrebom da se očuvaju radna mjesta, Vlada je bila odlučila iznaći sredstva kako bi se izbjegao kolaps gospodarskog sustava. A jedini način je bio dodatno zaduživanje što je naravno dovelo do povećanja državnog duga. I dobro je da se tako napravilo. Ali, dug se povećao. Usto, Vlada je već dosad podizala plaće državnim i javnim službenicima kako bi se ispunile obveze nastale za vrijeme nekih drugih administracija.

Za očekivati je da bi se u sljedećih desetak dana ipak mogao pronaći nekakav kompromis. Barem oko ovog povećanja za koje se traži da počne vrijediti još od ovog mjeseca. A da se onda vidi kako će proći prvo turistička sezona i koliko će država uprihoditi od nje. Usto, treba vidjeti i kako će se razvijati situacija u Ukrajini. Ako ona dodatno eskalira i potraje još mjesecima, za očekivati je još veći pritisak na Njemačku da prestane kupovati ruske energente. Ako Szholzova Vlada poklekne i pristane na to, onda nas očekuje kraj godine koji bi u gospodarskom smislu mogao biti krajnje dramatičan. Bit će spašavaj se tko se može. Premijer Plenković i sindikalni čelnici razboriti su ljudi i moguće je da će se postići taj prvi osnovni kompromis koji se odnosi na početak travnja. Naravno, bez ikakvih ultimatuma, ali s puno dobre volje.