Ursula von der Leyen je samo na korak od toga da si osigura još jedan mandat na čelu europske Vlade.
Kao što se i očekivalo iz prvog pokušaja nije postignut dogovor o najvažnijim europskim funkcijama. Šefovi država i vlada zemalja članica EU tijekom višesatnog sastanka u ponedjeljak uvečer u Bruxellessu nisu postignuli suglasje. Sljedeći će pokušaj biti za tjedan dana na ovaj puta službenom sastanku Europskog vijeća. Favoriti za europske top pozicije se naravno naziru, ali još uvijek nitko od onih koji se spominju ne može biti potpuno siguran da će na kraju biti i izabran.
Ovaj način imenovanja jest kompliciran, ali je jedini mogući. EU još uvijek nije država, nije čak ni konfederacija pa se ne može samo tako odrediti tko će biti predsjednik Europske komisije. Većina država svoje premijere biraju samo u donjem domu parlamenta ako ih predstavničko tijelo ima dva.
EU svog predsjednika Komisije bira u Europskom parlamentu, ali je potrebno postići dogovor i na Europskom vijeću. To je tijelo koje se sastoji od šefova država i vlada. I predstavlja ono što bi jednog dana, ako EU krene prema daljnjoj integraciji, mogao postati Gornji dom Europskog parlamenta. Nešto nalik Senatu u SAD-u. Ali dok se to ne dogodi, ako se ikada dogodi, europski čelnici će se birati na način koji je započeo u ponedjeljak uvečer. Kroz dugotrajne, složene, vjerojatno često i mučne pregovore tri glavne frakcije u Europskom parlamentu – pučana, socijalista i liberala – čelnika 27 država članica koji istovremeno poštuju svoje političke pripadnosti, ali pritom ne zaboravljaju i interese svojih matičnih država.
Tako je bilo prije pet godina, tako će vjerojatno biti i sada. S tom razlikom što se sada zaista čini da je Ursula von der Leyen ipak samo na korak od toga da si osigura još jedan mandat na čelu europske Vlade.
Ali činjenica da će ona, ili netko nalik njoj, biti na toj poziciji najbolje govori o tome gdje su još uvijek najvažnija mjesta u europskoj politici. Ona je naime u Njemačkoj bila tek srednje rangirana političarka. Ta su mjesta, naime, i dalje u državama članicama. Njemački kancelar Olaf Sholz ili francuski predsjednika Emmanuel Macron neizmjerno su u EU važniji od Von der Leyen iako je njena funkcija nominalno viša od njihovih. Ne samo Macron i Scholz nego i premijeri ostalih većih i srednje velikih članica EU također su moćniji od najviših dužnosnika EU. U nekadašnjoj državi govorilo se da je Jugoslavija ono što se njenih šest republika dogovori. Isto vrijedi i za EU koja još uvijek ne funkcionira kao konfederacija ili federacija već tek kao savez država.
Osim vanjskih izazova kao što su ratovi u Gazi i Ukrajini, EU bi se u sljedećem petogodišnjem razdoblju mogla baviti baš ovim. Na stolu će gotovo sigurno vrlo brzo biti rasprava o tome da se o proračunu, proširenju i sigurnosnim pitanjima više ne odlučuje jednoglasno nego nekakvom još uvijek nedefiniranom kvalificiranom većinom zemalja članica. O tome se već dugo govori, a neposredna povod bilo je ponašanje Mađarske koja je znatno otežavala donošenje zajedničke odluke EU o financijskoj i vojnoj o pomoći Ukrajini u njenoj borbi protiv ruske agresije započete prije dvije godine. Ako bi ovaj prijedlog prošao onda bi EU napravila veliki korak prema dubljoj integraciji koja bi se onda u jednom trenutku mogla očitovati u jednostavnije izboru prve osobe Europske komisije ili čak i u izboru predsjednika EU kojeg bi izravno birali građani svih zemalja članica.
To uz još neke druge mjere kao što su zajednički proračun i izdavanje EU obveznica na financijskim tržištima, gurnuli bi EU prema tome da postane konfederacija ili čak federacija. Dakle, država, a ne više zajednica neovisnih članica. Sad, hoće li se to ikada dogoditi i jer li tako nešto uopće moguće, jako je veliko i neizvjesno pitanje. Bit će to tema za sljedećih nekoliko godina. I s prilično neizvjesnim ishodom. Moguće je da se zaključi da nešto tako ipak nije moguće. A moguć je, naravno i suprotni ishod. Da sve više-manje ostane ovako kako je sada.
A dok se odluka ne donese nositelji četiri najvažnije EU funkcije – predsjednici Komisije, parlamenta, Europskog vijeća i Visoki predstavnik za vanjsku politiku – birat će se kroz ovakve sesije koje traju do kasno u noć. Možda to nije najsretniji način, ali drugog jos uvijek nema.
Putevi i stranputice
Kompliciran izbor čelnika EU-a
Zlatko Crnčec
19. lipanj 2024 08:20
Reuters
Ursula von der Leyen je samo na korak od toga da si osigura još jedan mandat na čelu europske Vlade.
Kao što se i očekivalo iz prvog pokušaja nije postignut dogovor o najvažnijim europskim funkcijama. Šefovi država i vlada zemalja članica EU tijekom višesatnog sastanka u ponedjeljak uvečer u Bruxellessu nisu postignuli suglasje. Sljedeći će pokušaj biti za tjedan dana na ovaj puta službenom sastanku Europskog vijeća. Favoriti za europske top pozicije se naravno naziru, ali još uvijek nitko od onih koji se spominju ne može biti potpuno siguran da će na kraju biti i izabran.
Ovaj način imenovanja jest kompliciran, ali je jedini mogući. EU još uvijek nije država, nije čak ni konfederacija pa se ne može samo tako odrediti tko će biti predsjednik Europske komisije. Većina država svoje premijere biraju samo u donjem domu parlamenta ako ih predstavničko tijelo ima dva.
EU svog predsjednika Komisije bira u Europskom parlamentu, ali je potrebno postići dogovor i na Europskom vijeću. To je tijelo koje se sastoji od šefova država i vlada. I predstavlja ono što bi jednog dana, ako EU krene prema daljnjoj integraciji, mogao postati Gornji dom Europskog parlamenta. Nešto nalik Senatu u SAD-u. Ali dok se to ne dogodi, ako se ikada dogodi, europski čelnici će se birati na način koji je započeo u ponedjeljak uvečer. Kroz dugotrajne, složene, vjerojatno često i mučne pregovore tri glavne frakcije u Europskom parlamentu – pučana, socijalista i liberala – čelnika 27 država članica koji istovremeno poštuju svoje političke pripadnosti, ali pritom ne zaboravljaju i interese svojih matičnih država.
Tako je bilo prije pet godina, tako će vjerojatno biti i sada. S tom razlikom što se sada zaista čini da je Ursula von der Leyen ipak samo na korak od toga da si osigura još jedan mandat na čelu europske Vlade.
Ali činjenica da će ona, ili netko nalik njoj, biti na toj poziciji najbolje govori o tome gdje su još uvijek najvažnija mjesta u europskoj politici. Ona je naime u Njemačkoj bila tek srednje rangirana političarka. Ta su mjesta, naime, i dalje u državama članicama. Njemački kancelar Olaf Sholz ili francuski predsjednika Emmanuel Macron neizmjerno su u EU važniji od Von der Leyen iako je njena funkcija nominalno viša od njihovih. Ne samo Macron i Scholz nego i premijeri ostalih većih i srednje velikih članica EU također su moćniji od najviših dužnosnika EU. U nekadašnjoj državi govorilo se da je Jugoslavija ono što se njenih šest republika dogovori. Isto vrijedi i za EU koja još uvijek ne funkcionira kao konfederacija ili federacija već tek kao savez država.
Osim vanjskih izazova kao što su ratovi u Gazi i Ukrajini, EU bi se u sljedećem petogodišnjem razdoblju mogla baviti baš ovim. Na stolu će gotovo sigurno vrlo brzo biti rasprava o tome da se o proračunu, proširenju i sigurnosnim pitanjima više ne odlučuje jednoglasno nego nekakvom još uvijek nedefiniranom kvalificiranom većinom zemalja članica. O tome se već dugo govori, a neposredna povod bilo je ponašanje Mađarske koja je znatno otežavala donošenje zajedničke odluke EU o financijskoj i vojnoj o pomoći Ukrajini u njenoj borbi protiv ruske agresije započete prije dvije godine. Ako bi ovaj prijedlog prošao onda bi EU napravila veliki korak prema dubljoj integraciji koja bi se onda u jednom trenutku mogla očitovati u jednostavnije izboru prve osobe Europske komisije ili čak i u izboru predsjednika EU kojeg bi izravno birali građani svih zemalja članica.
To uz još neke druge mjere kao što su zajednički proračun i izdavanje EU obveznica na financijskim tržištima, gurnuli bi EU prema tome da postane konfederacija ili čak federacija. Dakle, država, a ne više zajednica neovisnih članica. Sad, hoće li se to ikada dogoditi i jer li tako nešto uopće moguće, jako je veliko i neizvjesno pitanje. Bit će to tema za sljedećih nekoliko godina. I s prilično neizvjesnim ishodom. Moguće je da se zaključi da nešto tako ipak nije moguće. A moguć je, naravno i suprotni ishod. Da sve više-manje ostane ovako kako je sada.
A dok se odluka ne donese nositelji četiri najvažnije EU funkcije – predsjednici Komisije, parlamenta, Europskog vijeća i Visoki predstavnik za vanjsku politiku – birat će se kroz ovakve sesije koje traju do kasno u noć. Možda to nije najsretniji način, ali drugog jos uvijek nema.