Nema ni govora o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović uspostavila komunikaciju s nadolazećom administracijom. Bez brige, Trump bi, kakav već jest, stavio na twitter da se netko od njegovih sastao s predsjednicom Hrvatske, kao što se on nedavno pohvalio da je telefonski razgovarao sa šeficom tajvanske države, s kojom SAD službeno nema odnose
Mediji u SAD različito postupaju u definiranju brojnih neistinitih tvrdnji izabranog predsjednika Donalda Trimpa. Gerard Baker, glavni urednik dnevnika The Wall Street Journal, ne dopušta svojim novinarima da, pišući o Trumpu, koriste riječ laž.
Izjavio je da to implicira njegovu namjeru da iznosi pogrešne činjenica, pa je onda primjerenije samim čitateljima prepustiti da procjene jesu li Trumpove verbalne eskapade istinite. I doista, teško je sa sigurnošću zaključiti što to pokreće Trumpa.
Jednom je, primjerice, u kampanji tvitao podatak da su crnci počinitelji 81 posto ubojstava u kojima su su žrtve bijelci. Budući da je točna brojka 15 posto, kasnije se branio da je to pokupio negdje na internetu, a da nema vremena sve provjeravati. Je li u ovom slučaju Trump lagao kako bi mobilizirao birače s animozitetom prema crncima? The New York Times nema problema Trumpa nazvati lažovom, a Rachel Meaddow neki je dan na televiziji MSNBC, u prilogu kraćem od sedam minuta, 13 puta ponovila da izabrani predsjednik laže.
Tako se, eto, američki novinari odnose prema pobjedniku predsjedničkih izbora. A što ćemo u ovom kontekstu mi s Kolindom Grabar-Kitarović? Kako tretirati njezine nesuvisle odgovore na pitanja zašto je za novogodišnje praznike otišla u SAD i tko ju je tamo primio?
Predsjednica to odbija reći i pritom se služi upravo nevjerojatnim argumentima. Nije, kaže, unaprijed najavila s kim će razgovarati zato da joj oni neskloni Hrvatskoj ne bi osujetili planove?! U redu, ali ni nakon što se vratila u Hrvatsku ne želi otkriti s kim se to toliko bitnim susrela u New Yorku i Bostonu da je vrijedilo da na trošak poreznih obveznika tjedan dana boravi u Americi.
Ono što je objavljeno, senator Marco Rubio i čovjek iz nekog »think tanka«, nipošto ne opravdava tako daleko i dugačko putovanje. Po svemu sudeći, dakle, Kolinda Grabar-Kitarović ne govori istinu. To je dojam koji dijeli prevladavajući dio javnosti.
Kao što je početkom godine posjetila Saint Paul i Chicago, što za Hrvatsku nije imalo apsolutno nikakvu važnost, tako se ovaj put zaputila u New York i Boston i, kad se već našla tamo, malo je pročavrljala s nekolicinom ljudi koji su za to imali volje.
Nema ni govora o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović uspostavila komunikaciju s nadolazećom administracijom. Bez brige, Trump bi, kakav već jest, stavio na twitter da se netko od njegovih sastao s predsjednicom Hrvatske, kao što se on nedavno pohvalio da je telefonski razgovarao sa šeficom tajvanske države, s kojom SAD službeno nema odnose.
I što sad, kako okarakterizirati izjave Kolinde Grabar-Kitarović o putu preko Velike bare? Andrija Hebrang jednom je zamolio protivnike da ga ne optužuju da laže jer je pristojnije reći da ne govori istinu. To, međutim, nije isto. Ključno je postojanje namjere. Kod predsjednice ona, naravno, nije upitna. Treba li onda pisati da je Kolinda Grabar-Kitarović lažljivica?
Komentar Dražena Ciglenečkog
Treba li pisati da predsjednica laže?
Dražen Ciglenečki
15. siječanj 2017 15:52
NL arhiva
Nema ni govora o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović uspostavila komunikaciju s nadolazećom administracijom. Bez brige, Trump bi, kakav već jest, stavio na twitter da se netko od njegovih sastao s predsjednicom Hrvatske, kao što se on nedavno pohvalio da je telefonski razgovarao sa šeficom tajvanske države, s kojom SAD službeno nema odnose
Mediji u SAD različito postupaju u definiranju brojnih neistinitih tvrdnji izabranog predsjednika Donalda Trimpa. Gerard Baker, glavni urednik dnevnika The Wall Street Journal, ne dopušta svojim novinarima da, pišući o Trumpu, koriste riječ laž.
Izjavio je da to implicira njegovu namjeru da iznosi pogrešne činjenica, pa je onda primjerenije samim čitateljima prepustiti da procjene jesu li Trumpove verbalne eskapade istinite. I doista, teško je sa sigurnošću zaključiti što to pokreće Trumpa.
Jednom je, primjerice, u kampanji tvitao podatak da su crnci počinitelji 81 posto ubojstava u kojima su su žrtve bijelci. Budući da je točna brojka 15 posto, kasnije se branio da je to pokupio negdje na internetu, a da nema vremena sve provjeravati. Je li u ovom slučaju Trump lagao kako bi mobilizirao birače s animozitetom prema crncima? The New York Times nema problema Trumpa nazvati lažovom, a Rachel Meaddow neki je dan na televiziji MSNBC, u prilogu kraćem od sedam minuta, 13 puta ponovila da izabrani predsjednik laže.
Tako se, eto, američki novinari odnose prema pobjedniku predsjedničkih izbora. A što ćemo u ovom kontekstu mi s Kolindom Grabar-Kitarović? Kako tretirati njezine nesuvisle odgovore na pitanja zašto je za novogodišnje praznike otišla u SAD i tko ju je tamo primio?
Predsjednica to odbija reći i pritom se služi upravo nevjerojatnim argumentima. Nije, kaže, unaprijed najavila s kim će razgovarati zato da joj oni neskloni Hrvatskoj ne bi osujetili planove?! U redu, ali ni nakon što se vratila u Hrvatsku ne želi otkriti s kim se to toliko bitnim susrela u New Yorku i Bostonu da je vrijedilo da na trošak poreznih obveznika tjedan dana boravi u Americi.
Ono što je objavljeno, senator Marco Rubio i čovjek iz nekog »think tanka«, nipošto ne opravdava tako daleko i dugačko putovanje. Po svemu sudeći, dakle, Kolinda Grabar-Kitarović ne govori istinu. To je dojam koji dijeli prevladavajući dio javnosti.
Kao što je početkom godine posjetila Saint Paul i Chicago, što za Hrvatsku nije imalo apsolutno nikakvu važnost, tako se ovaj put zaputila u New York i Boston i, kad se već našla tamo, malo je pročavrljala s nekolicinom ljudi koji su za to imali volje.
Nema ni govora o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović uspostavila komunikaciju s nadolazećom administracijom. Bez brige, Trump bi, kakav već jest, stavio na twitter da se netko od njegovih sastao s predsjednicom Hrvatske, kao što se on nedavno pohvalio da je telefonski razgovarao sa šeficom tajvanske države, s kojom SAD službeno nema odnose.
I što sad, kako okarakterizirati izjave Kolinde Grabar-Kitarović o putu preko Velike bare? Andrija Hebrang jednom je zamolio protivnike da ga ne optužuju da laže jer je pristojnije reći da ne govori istinu. To, međutim, nije isto. Ključno je postojanje namjere. Kod predsjednice ona, naravno, nije upitna. Treba li onda pisati da je Kolinda Grabar-Kitarović lažljivica?