Predstava »Potomci, divovi, bogovi« u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. važnija je od svih zgrada, zidova i objekata koje ćemo tom prigodom podići
Peti ansambl oduševio je riječku publiku i natjerao je na stajaće ovacije!
Dugo vremena u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci nismo vidjeli jednu tako malu, a u suštini grandioznu predstavu. Kada cijenimo neko kazališno djelo, onda govorimo o katarzi, je li ono svojom izvedbom pročistilo osjećaje gledatelja. »Potomci, divovi, bogovi« kazališni je čin, iako u njemu nastupaju naturščici uz pomoć svojih mentora, koji je uspio premostiti tu famoznu rampu i spojiti pozornicu i izvođače s gledalištem i publikom. Ako je Aristotelovo shvaćanje katarze u stvari tumačenje grčkih tragičara da se mudrost stječe učenjem kroz patnju, onda je Peti ansambl autorskim projektom »Potomci, divovi, bogovi« pokazao da se mudrost isto tako stječe igrom kroz veselje.
A kada to uspije heterogenoj skupini mladih ljudi s poteškoćama u razvoju i invaliditetom, kada se na sceni nađe njih tridesetak i djeluju kao jedan vođeni idejom zajedništva i solidarnosti, ne bi li pokazali sve svoje zavidne mogućnosti pokreta, govora, plesa, pjesme i glume, onda možemo govoriti samo o istinskom i iskonskom teatru. Onom gdje je pozornica mjesto slobode, kreacije i igre čiji su akteri potomci onih prvih, antičkih izvođača, ujedno i divovi koji su svojim nastupom u potpunosti ispunili kazalište svojom duhovnošću, i bogovi koji su svoje nadahnuće uspjeli prenijeti na publiku.
– Peti ansambl je mjesto prijateljstva, komunikacije i suradnje. Peti ansambl je mjesto na kojem učimo jedni od drugih. Peti ansambl je mjesto na kojem počinje naša kazališna budućnost. Peti ansambl su zagrljaji. Peti ansambl je življenje jednakih mogućnosti. Jednakih prilika. Bez povlastica. S pravom. S doprinosom, predstavio se uoči premijere 10. lipnja u skromnoj programskoj knjižici »nikad viđeni Peti ansambl, ansambl građana koji se otvara svojem gradu«.
I to je taj hrabri čin djece i ljudi, njihovih roditelja i obitelji, koji se nisu ustručavali izaći na scenu jedne nacionalne kazališne kuće kako bi se svojim angažmanom izborili za svoja prava, pokazujući da su ne samo ravnopravni s nama ostalima, da, koliko god im je potrebna pomoć drugih u svakodnevnom životu, ne žele ni o kome biti potpuno ovisni te se svojim umjetničkim angažmanom žele izboriti za društvo ravnopravnosti. Bila je to lekcija svima onima lijenima da se pokrenu i duhovno tromima koji očekuju od drugih da im osmisle živote ili razlog svog bivstvovanja nalaze upražnjavajući ono jedino što znaju, šireći trovačke komentare i govor mržnje u javnom prostoru i na društvenim mrežama.
– I kemiju i fiziku možeš učit dovijek, al najvažnije na tom svijetu, znat je biti čovjek! – poručili su nam ti mali naturščici. Oni se teže od nas kreću, izražavaju i riječi izgovaraju, ali njihova je ljubav prema drugom i drugima nemjerljiva i neusporediva s bilo čime, nedirnuta bilo kakvim koristoljubljem kojim se, više ili manje, mi ostali ravnamo u svakodnevici.
Zato se ovog ponedjeljka u HNK Ivana pl. Zajca osjetila katarza, i to kolektivna, radost onih koji su svojom nesputanom igrom na sceni pokazali svu složenost i dubinu svojih bića, i nas prisutnih u publici, koji prečesto zbog vlastitog egoizma ne vidimo dalje od nosa.
Bila je to njihova pobjeda i ispunjenje jer su dokazali da su ne samo ravnopravni članovi društva, i da ih kao takve moramo tretirati, već i dokazali da imaju umjetničkog dara i talenta te im na njihovoj nadarenosti možemo s pravom pozavidjeti.
Peti ansambl nešto je najbolje što nam se moglo dogoditi u ovom trenutku, u društvu u kojem je nerazumijevanje i neprihvaćanje drugog i drugačijeg prešlo sve civilizacijske granice. Predstava »Potomci, divovi, bogovi« u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. važnija je od svih zgrada, zidova i objekata koje ćemo tom prigodom podići.
Zato što nas uči onome što je najteže, kako biti čovjek.
Komentar Branka Mijića
KAKO BITI ČOVJEK? Peti ansambl je najbolje što se Rijeci i Hrvatskoj moglo dogoditi
Branko Mijić
12. lipanj 2019 15:28
Foto: hnk-zajc.hr
Predstava »Potomci, divovi, bogovi« u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. važnija je od svih zgrada, zidova i objekata koje ćemo tom prigodom podići
Peti ansambl oduševio je riječku publiku i natjerao je na stajaće ovacije!
Dugo vremena u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci nismo vidjeli jednu tako malu, a u suštini grandioznu predstavu. Kada cijenimo neko kazališno djelo, onda govorimo o katarzi, je li ono svojom izvedbom pročistilo osjećaje gledatelja. »Potomci, divovi, bogovi« kazališni je čin, iako u njemu nastupaju naturščici uz pomoć svojih mentora, koji je uspio premostiti tu famoznu rampu i spojiti pozornicu i izvođače s gledalištem i publikom. Ako je Aristotelovo shvaćanje katarze u stvari tumačenje grčkih tragičara da se mudrost stječe učenjem kroz patnju, onda je Peti ansambl autorskim projektom »Potomci, divovi, bogovi« pokazao da se mudrost isto tako stječe igrom kroz veselje.
A kada to uspije heterogenoj skupini mladih ljudi s poteškoćama u razvoju i invaliditetom, kada se na sceni nađe njih tridesetak i djeluju kao jedan vođeni idejom zajedništva i solidarnosti, ne bi li pokazali sve svoje zavidne mogućnosti pokreta, govora, plesa, pjesme i glume, onda možemo govoriti samo o istinskom i iskonskom teatru. Onom gdje je pozornica mjesto slobode, kreacije i igre čiji su akteri potomci onih prvih, antičkih izvođača, ujedno i divovi koji su svojim nastupom u potpunosti ispunili kazalište svojom duhovnošću, i bogovi koji su svoje nadahnuće uspjeli prenijeti na publiku.
– Peti ansambl je mjesto prijateljstva, komunikacije i suradnje. Peti ansambl je mjesto na kojem učimo jedni od drugih. Peti ansambl je mjesto na kojem počinje naša kazališna budućnost. Peti ansambl su zagrljaji. Peti ansambl je življenje jednakih mogućnosti. Jednakih prilika. Bez povlastica. S pravom. S doprinosom, predstavio se uoči premijere 10. lipnja u skromnoj programskoj knjižici »nikad viđeni Peti ansambl, ansambl građana koji se otvara svojem gradu«.
I to je taj hrabri čin djece i ljudi, njihovih roditelja i obitelji, koji se nisu ustručavali izaći na scenu jedne nacionalne kazališne kuće kako bi se svojim angažmanom izborili za svoja prava, pokazujući da su ne samo ravnopravni s nama ostalima, da, koliko god im je potrebna pomoć drugih u svakodnevnom životu, ne žele ni o kome biti potpuno ovisni te se svojim umjetničkim angažmanom žele izboriti za društvo ravnopravnosti. Bila je to lekcija svima onima lijenima da se pokrenu i duhovno tromima koji očekuju od drugih da im osmisle živote ili razlog svog bivstvovanja nalaze upražnjavajući ono jedino što znaju, šireći trovačke komentare i govor mržnje u javnom prostoru i na društvenim mrežama.
– I kemiju i fiziku možeš učit dovijek, al najvažnije na tom svijetu, znat je biti čovjek! – poručili su nam ti mali naturščici. Oni se teže od nas kreću, izražavaju i riječi izgovaraju, ali njihova je ljubav prema drugom i drugima nemjerljiva i neusporediva s bilo čime, nedirnuta bilo kakvim koristoljubljem kojim se, više ili manje, mi ostali ravnamo u svakodnevici.
Zato se ovog ponedjeljka u HNK Ivana pl. Zajca osjetila katarza, i to kolektivna, radost onih koji su svojom nesputanom igrom na sceni pokazali svu složenost i dubinu svojih bića, i nas prisutnih u publici, koji prečesto zbog vlastitog egoizma ne vidimo dalje od nosa.
Bila je to njihova pobjeda i ispunjenje jer su dokazali da su ne samo ravnopravni članovi društva, i da ih kao takve moramo tretirati, već i dokazali da imaju umjetničkog dara i talenta te im na njihovoj nadarenosti možemo s pravom pozavidjeti.
Peti ansambl nešto je najbolje što nam se moglo dogoditi u ovom trenutku, u društvu u kojem je nerazumijevanje i neprihvaćanje drugog i drugačijeg prešlo sve civilizacijske granice. Predstava »Potomci, divovi, bogovi« u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. važnija je od svih zgrada, zidova i objekata koje ćemo tom prigodom podići.
Zato što nas uči onome što je najteže, kako biti čovjek.