Ste vi dobili »Simply the best 2025«? Ja nisan, a sudeć po ovomu ča čitan i naslišan, me par da si drugi su. Zato san malo žalosna. Ma, nema veze, samoj sebe ću ju dat. Za ča?
Za čagod, ni mi opće važno.
Sada kada smo to rešili, zajedno ću van reć da niman nikakovu namjeru ovde tambaškat o temi slinemi hapšenjimi po Hrvackoj, kod ni o kuće Mile Kekina.
Ča bi rekli šegaveji od mane – neka institucije rade svoj posao ale va prevodu – neka oni kemin je to delo delaju svoje delo. Proliće je i prelipi su dani pa zač bin ja ov kantunić pogrdela z sen onen ča bin rekla, odnosno napisala vezano uz spomenutu problematiku. Uostalon, i zač bin kad pu nas se fini po onoj – tresla se brda, rodil se je miš. A bilo bi bolje reć – tresla se brda, rodilo se j’ niš.
Ne znan ako ste čuli, ma va Italije su konačno odlučili seksualnen delavcon, dat nekakov status kako bi mogli dobit porezni broj i regulat se. Do sada su ih vodili kod maseri, odnosno maserke, a od sada će bit va kategorije osobnih uslug, rame uz rame z tatu studijimi i organizatorimi proslav. Ma ča god to značilo. Porez će plaćat, legalni kurberaji neće moć opret, ma z tun odlukun Italija je na neki način javno priznala najstareji zanat na svitu. Ne znan kuliko su ti delavci srićni radi ove odluki, ma porezni sustav je. Tamo niki ne gljeda na ki način je solad zarajen. Jednako vredi i on od kurbi, i on od dohtora. Pu nas kurberaja kuliko ti srce želi, a va poreznoj kasice niš od toga. Pa sad vidimo ki j’ šegaveji – mi ale Talijani.
Talijani ne daju ni brat šparogi, a pu nas bere kako ki i kade ki dospene. Ja, ja, sad ćete vi mane o propisimi i da se saki berač pečurbi, šparog, i sličnoga samonikloga bilja mora javit va Ministarstvo poljoprivrede i dobit dozvolu za pobiranje, a ja ću van – bonđorno! Ma, ki još gre po tu dozvolu i molin vas ako znate bilo koga da j’ platil kaznu aš je pobiral šparogi, fijolice ale ča sličnoga – javite mi, pa da i ja znan.
Ki’vo dan san došla doma, a privrat nakrcan z autimi. Koda j’ pir. Čudon san se čudila ča j’ sad ovo, a onda se domislela – a ja, pa to su bereči šparog. Niman niš protiv, neka pobira ki kade će, ma ni moj privrat ni kurbina rit, a ni parkiralište. Govori mi paron, a ča nisi klala lesu pa ti ne bi parkirali va dvorišće. Istoga časa san ponemela aš ča bi ja sad morala investirat va lesu radi toga ča neki ni pristojan pa parkira ljuden na privrat. Namaljala san i namaljala, bolje ne reć ča san sega zdelila ten šparogaron, a onput san dokončala kako ćemo. Lipo, kad se oni vrnu z ulovon, ja ću od sakoga zet kus i tako ću njin naplatit parkiranje. Dobro njin, dobro mane aš ja, po svojoj hitroste, spretnoste i volje nikad va životu ne bin pojila šparogu.
Srića od Boga ča iman dobri prijateli i suseda (Stane, Bog ti dal zdravlja) pa vavek dobijen šparogi, a da se nisan ni približila šparožine. A iman i dobru susedu (Marice, Bog ti dal zdravlja) ka ima kokice, pa dobijen domaća jaja i to iz slobodnoga uzgoja, pa j’ mane jedino očistit šparogi, klast ih kuhat, skuhat jaja, poslit, malo octa i ula dodat i najist se.
Ma da se vrnen na on svoj genijalan plan za naplatit parkiranje va nature, ča će reć ura parkiranja – deset šparog. Morate priznat, da nisan skupa, a ja moran priznat da mi j’ i ovaj, kod i si drugi plani do sada pal va vodu. Zač? Zato aš ti berači moru kod kozine po grižah skakat celi dan, a ja nisan imela lazno čekat doklen se vrnu pa san bez naplaćenoga parkinga prošla ća. Tako, da san samoj sebe još jedanput dokazala da ja nisan za biznis pa Bog. Odvavek vranić sere na kup.
Ono ča san još otela podelit z vami su dojmi o predizbornoj kampanje ka službemo još ni počela, a traje već fanj vrimena. Iskreno, mane baš i ne pojida ki će ostat na vlaste, ki će proć, ki će doć, ki će odustat, ki z ken koalirat i slične šemi.
Va dva grada ki se mane tiču, čak i ja ovako apolitična znan da se neće niš promenit, pa zač bin ja sad bacilala za tuje. A ča se tiče vlasti va županije, tu jedino ča ću reć je – ki god dojde, bit će novi, aš tuliko smo na Zlajota navadni da ćemo i toga novoga prvo vrime zvat Zlatko.
Tomu ki dojde se najbolje želin kod i šjoru Komadine ki prohaja, a ja mu dodjeljujen »Simply the best« ne za 2025. leto, već za sako ko je provel va Županije.
Ono va ministarstvu, ne spada va ovu nagradu.
Slavica Mrkić Modrić
Ki ume – ume, a ki ne – ne
Slavica Mrkić Modrić
12. travanj 2025 11:41
Ste vi dobili »Simply the best 2025«? Ja nisan, a sudeć po ovomu ča čitan i naslišan, me par da si drugi su. Zato san malo žalosna. Ma, nema veze, samoj sebe ću ju dat. Za ča?
Za čagod, ni mi opće važno.
Sada kada smo to rešili, zajedno ću van reć da niman nikakovu namjeru ovde tambaškat o temi slinemi hapšenjimi po Hrvackoj, kod ni o kuće Mile Kekina.
Ča bi rekli šegaveji od mane – neka institucije rade svoj posao ale va prevodu – neka oni kemin je to delo delaju svoje delo. Proliće je i prelipi su dani pa zač bin ja ov kantunić pogrdela z sen onen ča bin rekla, odnosno napisala vezano uz spomenutu problematiku. Uostalon, i zač bin kad pu nas se fini po onoj – tresla se brda, rodil se je miš. A bilo bi bolje reć – tresla se brda, rodilo se j’ niš.
Ne znan ako ste čuli, ma va Italije su konačno odlučili seksualnen delavcon, dat nekakov status kako bi mogli dobit porezni broj i regulat se. Do sada su ih vodili kod maseri, odnosno maserke, a od sada će bit va kategorije osobnih uslug, rame uz rame z tatu studijimi i organizatorimi proslav. Ma ča god to značilo. Porez će plaćat, legalni kurberaji neće moć opret, ma z tun odlukun Italija je na neki način javno priznala najstareji zanat na svitu. Ne znan kuliko su ti delavci srićni radi ove odluki, ma porezni sustav je. Tamo niki ne gljeda na ki način je solad zarajen. Jednako vredi i on od kurbi, i on od dohtora. Pu nas kurberaja kuliko ti srce želi, a va poreznoj kasice niš od toga. Pa sad vidimo ki j’ šegaveji – mi ale Talijani.
Talijani ne daju ni brat šparogi, a pu nas bere kako ki i kade ki dospene. Ja, ja, sad ćete vi mane o propisimi i da se saki berač pečurbi, šparog, i sličnoga samonikloga bilja mora javit va Ministarstvo poljoprivrede i dobit dozvolu za pobiranje, a ja ću van – bonđorno! Ma, ki još gre po tu dozvolu i molin vas ako znate bilo koga da j’ platil kaznu aš je pobiral šparogi, fijolice ale ča sličnoga – javite mi, pa da i ja znan.
Ki’vo dan san došla doma, a privrat nakrcan z autimi. Koda j’ pir. Čudon san se čudila ča j’ sad ovo, a onda se domislela – a ja, pa to su bereči šparog. Niman niš protiv, neka pobira ki kade će, ma ni moj privrat ni kurbina rit, a ni parkiralište. Govori mi paron, a ča nisi klala lesu pa ti ne bi parkirali va dvorišće. Istoga časa san ponemela aš ča bi ja sad morala investirat va lesu radi toga ča neki ni pristojan pa parkira ljuden na privrat. Namaljala san i namaljala, bolje ne reć ča san sega zdelila ten šparogaron, a onput san dokončala kako ćemo. Lipo, kad se oni vrnu z ulovon, ja ću od sakoga zet kus i tako ću njin naplatit parkiranje. Dobro njin, dobro mane aš ja, po svojoj hitroste, spretnoste i volje nikad va životu ne bin pojila šparogu.
Srića od Boga ča iman dobri prijateli i suseda (Stane, Bog ti dal zdravlja) pa vavek dobijen šparogi, a da se nisan ni približila šparožine. A iman i dobru susedu (Marice, Bog ti dal zdravlja) ka ima kokice, pa dobijen domaća jaja i to iz slobodnoga uzgoja, pa j’ mane jedino očistit šparogi, klast ih kuhat, skuhat jaja, poslit, malo octa i ula dodat i najist se.
Ma da se vrnen na on svoj genijalan plan za naplatit parkiranje va nature, ča će reć ura parkiranja – deset šparog. Morate priznat, da nisan skupa, a ja moran priznat da mi j’ i ovaj, kod i si drugi plani do sada pal va vodu. Zač? Zato aš ti berači moru kod kozine po grižah skakat celi dan, a ja nisan imela lazno čekat doklen se vrnu pa san bez naplaćenoga parkinga prošla ća. Tako, da san samoj sebe još jedanput dokazala da ja nisan za biznis pa Bog. Odvavek vranić sere na kup.
Ono ča san još otela podelit z vami su dojmi o predizbornoj kampanje ka službemo još ni počela, a traje već fanj vrimena. Iskreno, mane baš i ne pojida ki će ostat na vlaste, ki će proć, ki će doć, ki će odustat, ki z ken koalirat i slične šemi.
Va dva grada ki se mane tiču, čak i ja ovako apolitična znan da se neće niš promenit, pa zač bin ja sad bacilala za tuje. A ča se tiče vlasti va županije, tu jedino ča ću reć je – ki god dojde, bit će novi, aš tuliko smo na Zlajota navadni da ćemo i toga novoga prvo vrime zvat Zlatko.
Tomu ki dojde se najbolje želin kod i šjoru Komadine ki prohaja, a ja mu dodjeljujen »Simply the best« ne za 2025. leto, već za sako ko je provel va Županije.
Ono va ministarstvu, ne spada va ovu nagradu.