Ja i moji zamjenici vodit ćemo Zagreb primjerom, biti skromni i pristojni te na usluzi građanima – ovom porukom jučer je u zagrebačku gradsku upravu nakon pobjede od skoro 70 posto glasova ušetao Tomislav Tomašević, kao novi gradonačelnik Zagreba. I pritom nije uopće ušetao na bijelom konju, nego je stigao tramvajem, i to s malo zakašnjenja jer je prije toga pričekao hitnu službu nakon što je jednoj građanki na tramvajskoj stanici pozlilo. U svom govoru nakon primopredaje Tomašević je bio jasan i odlučan, ali nevjerojatno pristojan. Zahvaljivao je dosadašnjoj upravi, hvalio prethodnicu za korektnu primopredaju te najavio da će vikend provesti proučavajući dvije tisuće stranica izvješća o radu Grada Zagreba. Nije čak htio navesti ni koliki je dug Zagreba, odnosno proračunski minus, kako ne bi stvarao »krivu sliku«.

Sa sličnom retorikom nastupio je jučer i novi gradonačelnik Splita Ivica Puljak. On je na jednoj televiziji odgovarao na pitanja o vođenju Splita nakon ere Željka Keruma i HDZ-a i pritom se uporno čudio pitanjima o tome tko će biti novi pročelnici i kako će se provesti nova zapošljavanja. »Pa na javnom natječaju«, ponavljao je Puljak. Na inzistiranja novinara o tome da gradsku upravu sigurno treba provjetriti, rekao je: »Nemojte slučajno da mi netko dolazi s idejom da ja nekoga zapošljavam. Toga neće biti. Na javnom natječaju zajedno ćemo izabrati najbolje kandidate, konsenzusom, zajedno s vijećnicima oporbe«.

Nije daleko ni Pula – i tamo je jučer provedena primopredaja vlasti između još uvijek izbornim porazom konsterniranoga Borisa Miletića i nezavisnoga Filipa Zoričića, novog gradonačelnika. »Sada moramo biti kooperativni, surađivati i biti na dispoziciji medijima. Posvetit ćemo se izvješću koje smo dobili od Miletića i vjerujem da ćemo na neki način surađivati i s njim«, rekao je Zoričić.

Na koncu, od HDZ-ovog Gorana Pauka Šibensko-kninsku županiju preuzeo je jučer nezavisni Marko Jelić, koji je ranije već vodio Knin, a jedina mu je mantra antikorupcijska borba. »Zahvaljujem županu Pauku na 15 godina dužnosničkog mandata. 15 godina biti izabrani župan, velika je stvar«, rekao je uljudno Jelić.

Je li moguće da je na političku scenu Hrvatske zakoračila neka nova politička kultura pristojnosti, poštovanja volje birača, borbe protiv korupcije i namještanja poslova? Koliko će to potrajati?

Jasno je da su svi ti ljudi u svojim sredinama izabrani kao promjena i upravo kao kontrapunkt starim modelima političkih hobotnica, pogodovanja pojedincima, borbe za osobne ili stranačke interese. Čak i kad nisu u prvom cvijetu mladosti kao što su Tomašević ili Zoričić sa svojih 39 godina života, nego su kao Puljak ili Jelić već iskusni ljudi, njihova se retorika svjetlosnim godinama razlikuje od onoga što smo znali slušati od pokojnog Milana Bandića, dešperatnog Radimira Čačića koji je jučer također bio na odlasku, ili što uostalom i sada na dnevnoj bazi slušamo od predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića dok se međusobno vrijeđaju najružnijim riječima. Je li predsjedniku i premijeru jasno da su građani na ovim lokalnim izborima podržali njihove suprotnosti, ljude koji su pristojni, ne viču, ne rugaju se svima oko sebe i koji – možda – čak i vjeruju u to da Hrvatska može biti neko bolje društvo, u kojem će ljudi biti jednaki i ravnopravni. Oni vjeruju da stranačka iskaznica ne može i ne mora biti jedini kriterij, nego da to mora biti izvrsnost. Upravo suprotno, da je stranačka iskaznica kao jedini kriterij baš ono što je unazadilo Hrvatsku, i stvorilo od nje »privatnu prćiju« lokalnih šerifa i njihovih kompanjona.

Birači su na ovim izborima poslali jasnu poruku o tome kakvu politiku žele, i politička pristojnost koju ovi ljudi promoviraju nije nešto čemu bi se moćnici trebali cinično smijati. Hrvatska politika prolazi stanovitu katarzu nakon ere nevjerojatnih korupcijskih afera i birači, ako ništa drugo, barem žele vjerovati da ovi novi ljudi zaista vjeruju u to da je moguće raščistiti stare interesne mreže. Ako ništa drugo, očekuju da će u svojim sredinama imati time-out od jednog mandata, tijekom kojeg se ti novi ljudi jednostavno neće uspjeti stići ukorijeniti s nekim drugim, »svojim« hobotnicama, i da će ti prostori slobode bar neko vrijeme udisati čist zrak. A s obzirom da takvih sredina nije malo, tim bolje za Hrvatsku.