Kalabrić u ovom trenutku izgleda kao najmanje stresno rješenje i po DORH, i po vladajuće. Osim ako natječaj na kraju ne bude ponovljen. Jer, nikad ne reci nikad
Slaganje s tezama zastupnika Mosta, naročito Nikolom Grmojom, u slučaju potpisnika/ce ovih redova nije baš često. Ali treba potpisati ono što je jučer izgovorio o tome tko je glavni favorit za mjesto novog glavnog državnog odvjetnika – to je nakon jučerašnjeg saslušanja u Saboru svakako aktualni zamjenik aktualne državne odvjetnice, Emilijo Kalabrić.
Naravno, saslušanje je tek jedna od stepenica u izboru novog glavnog državnog odvjetnika. Kandidati sad još odu pred povjerenstvo Vlade, koje vodi glavom i bradom premijer Andrej Plenković, a potom i pred same saborske zastupnike, odnosno na glasanje u Sabor.
No, nekoliko je razloga za tezu da bi baš Kalabrić mogao biti taj. A jedan od tih razloga naveo je Grmoja, kad je jučer na saslušanju primijetio da ga zastupnik Hrvoje Zekanović štedi u svojim pitanjima. Naravno, Zekanović je potpuno nebitan, ali je najčešće lakmus-papir raspoloženja vladajuće većine. On je taj koji obično na sebe preuzima ulogu neformalnog glasnogovornika, onog iz čijih se istupa i retorike vidi prevladavajuće raspoloženje prema nekoj temi u vladajućoj HDZ-ovoj većini. Pritom najčešće cirkusira i pretjeruje, pa je baš zato njegova umjerenost i suzdržanost prema kandidatu Kalabriću upravo najsignifikantnija, i tu je Grmoja u pravu.
No, još je nekoliko razloga za njegov izbor na njegovoj strani – prvo i osnovno, on jedini dolazi iz samog sustava DORH-a. Zamjenik je Zlati Hrvoj-Šipek, dobro je upoznat sa sustavom rada, manama i rijetkim vrlinama DORH-a, a izbor bilo koje osobe van tog sustava na mjesto glavnog državnog odvjetnika bilo bi priznanje Vlade i vladajuće većine da baš ništa dosad u tom sustavu nije valjalo. Ako znamo da šefa DORH-a bira Sabor, dakle politika – dakle HDZ, tada bi izbor bilo kojeg vanjskog čovjeka bio dokaz da su i prethodni izbori bili loši, od Dražena Jelenića do same Zlate Hrvoj Šipek. Vladajući HDZ glasao bi protiv samoga sebe i svoje prethodne politike. Utoliko, Kalabrić je možda najkompromisnije rješenje, vjerojatno najmanje sporno i za javnost, pa i pravosudnu javnost i stručnjake. Jer na saslušanju se ipak pokazao kompetentnim, ne ulazeći sada u detalje o tome je li posvetio premalo pažnje temama korupcije, a više se bavio unutarnjim ustrojem i materijalnim uvjetima rada DORH-a, što su uostalom svi kandidati istaknuli kao važno.
Kao prilog tezi da bi to mogao biti “unutarnji čovjek” Kalabrić, vidimo također i po cijelom niz akcija DORH-a i Uskoka u zadnjim danima. Od akcije u Vrbovskom, preko Drave International do mita za lovačke dozvole – sve je to kulisa koja dokazuje da tužiteljstvo i danas radi, da ne spava, iako je u procesu izbora novog čelnika. Takve stvari nikad nisu slučajnost.
Ne manje važno, Kalabrić je u odgovorima na pitanja jasno rekao kako javnost ima pravo znati, i kako zadnje izmjene zakona ne znače da javnost ne bi trebala znati detalje o onim akcijama DORH-a koje bi se ticale ministara ili drugih javno istaknutih osoba. To se slučajno poklapa s retorikom premijera, da DORH mora biti otvoreniji kad su stvari “od posebnog javnog interesa” u pitanju.
Na koncu, neki drugi kandidati, poput kontroverznog suca Ivana Turudića, bili bi dodatni politički teret premijeru Andreju Plenkoviću u izbornoj godini, stoga je Grmoja vjerojatno u pravu da je Turudić u ovoj utrci samo “maratonac koji trči počasni krug”. Mostovac je zaključio i kako je to sve isto, jer sadašnji DORH i njihov modus operandi može promijeniti samo ukupna promjena vlasti – pa i to je točno, jer se zna tko bira aktualno vodstvo DORH-a. Zašto se lagati oko toga da politika diktira tempo, odnosno postavlja zahtjeve. Možda bi zahtjevi neke SDP-ove vlasti ili u mandatu platforme Možemo!, ili samog Mosta, prema DORH-u bili potpuno drugačiji od HDZ-ovih, možda bi im prioriteti bili neki drugi.
No, u svakom slučaju na jučerašnjem saslušanju kad je na redu bio Ivan Turudić samo smo se podsjetili da je on bio i ministar u jednoj od HDZ-ovih Vlada, a i da ga je HDZ-ova vlast bila 1991. izabrala za suca po prvi put. Podsjetili smo se i da je prijatelj Zdravka Mamića, i poznanik Josipe Rimac, i još niza slučajeva koji mu samo umanjuju šanse da bude izabran, uključujući njegove poruke, kako bi rekli komunisti, da DORH nikome ne smije pakirati.
Naravno, ova procjena može biti sazdana i na pogrešnim postavkama, ali Kalabrić u ovom trenutku izgleda kao najmanje stresno rješenje i po DORH, i po vladajuće. Osim ako natječaj na kraju ne bude ponovljen. Jer, nikad ne reci nikad.
Uvodnik
Kalabrić kao kompromis
Tihana Tomičić
18. siječanj 2024 11:55
Emilijo Kalabrić / Foto DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL
Kalabrić u ovom trenutku izgleda kao najmanje stresno rješenje i po DORH, i po vladajuće. Osim ako natječaj na kraju ne bude ponovljen. Jer, nikad ne reci nikad
Slaganje s tezama zastupnika Mosta, naročito Nikolom Grmojom, u slučaju potpisnika/ce ovih redova nije baš često. Ali treba potpisati ono što je jučer izgovorio o tome tko je glavni favorit za mjesto novog glavnog državnog odvjetnika – to je nakon jučerašnjeg saslušanja u Saboru svakako aktualni zamjenik aktualne državne odvjetnice, Emilijo Kalabrić.
Naravno, saslušanje je tek jedna od stepenica u izboru novog glavnog državnog odvjetnika. Kandidati sad još odu pred povjerenstvo Vlade, koje vodi glavom i bradom premijer Andrej Plenković, a potom i pred same saborske zastupnike, odnosno na glasanje u Sabor.
No, nekoliko je razloga za tezu da bi baš Kalabrić mogao biti taj. A jedan od tih razloga naveo je Grmoja, kad je jučer na saslušanju primijetio da ga zastupnik Hrvoje Zekanović štedi u svojim pitanjima. Naravno, Zekanović je potpuno nebitan, ali je najčešće lakmus-papir raspoloženja vladajuće većine. On je taj koji obično na sebe preuzima ulogu neformalnog glasnogovornika, onog iz čijih se istupa i retorike vidi prevladavajuće raspoloženje prema nekoj temi u vladajućoj HDZ-ovoj većini. Pritom najčešće cirkusira i pretjeruje, pa je baš zato njegova umjerenost i suzdržanost prema kandidatu Kalabriću upravo najsignifikantnija, i tu je Grmoja u pravu.
No, još je nekoliko razloga za njegov izbor na njegovoj strani – prvo i osnovno, on jedini dolazi iz samog sustava DORH-a. Zamjenik je Zlati Hrvoj-Šipek, dobro je upoznat sa sustavom rada, manama i rijetkim vrlinama DORH-a, a izbor bilo koje osobe van tog sustava na mjesto glavnog državnog odvjetnika bilo bi priznanje Vlade i vladajuće većine da baš ništa dosad u tom sustavu nije valjalo. Ako znamo da šefa DORH-a bira Sabor, dakle politika – dakle HDZ, tada bi izbor bilo kojeg vanjskog čovjeka bio dokaz da su i prethodni izbori bili loši, od Dražena Jelenića do same Zlate Hrvoj Šipek. Vladajući HDZ glasao bi protiv samoga sebe i svoje prethodne politike. Utoliko, Kalabrić je možda najkompromisnije rješenje, vjerojatno najmanje sporno i za javnost, pa i pravosudnu javnost i stručnjake. Jer na saslušanju se ipak pokazao kompetentnim, ne ulazeći sada u detalje o tome je li posvetio premalo pažnje temama korupcije, a više se bavio unutarnjim ustrojem i materijalnim uvjetima rada DORH-a, što su uostalom svi kandidati istaknuli kao važno.
Kao prilog tezi da bi to mogao biti “unutarnji čovjek” Kalabrić, vidimo također i po cijelom niz akcija DORH-a i Uskoka u zadnjim danima. Od akcije u Vrbovskom, preko Drave International do mita za lovačke dozvole – sve je to kulisa koja dokazuje da tužiteljstvo i danas radi, da ne spava, iako je u procesu izbora novog čelnika. Takve stvari nikad nisu slučajnost.
Ne manje važno, Kalabrić je u odgovorima na pitanja jasno rekao kako javnost ima pravo znati, i kako zadnje izmjene zakona ne znače da javnost ne bi trebala znati detalje o onim akcijama DORH-a koje bi se ticale ministara ili drugih javno istaknutih osoba. To se slučajno poklapa s retorikom premijera, da DORH mora biti otvoreniji kad su stvari “od posebnog javnog interesa” u pitanju.
Na koncu, neki drugi kandidati, poput kontroverznog suca Ivana Turudića, bili bi dodatni politički teret premijeru Andreju Plenkoviću u izbornoj godini, stoga je Grmoja vjerojatno u pravu da je Turudić u ovoj utrci samo “maratonac koji trči počasni krug”. Mostovac je zaključio i kako je to sve isto, jer sadašnji DORH i njihov modus operandi može promijeniti samo ukupna promjena vlasti – pa i to je točno, jer se zna tko bira aktualno vodstvo DORH-a. Zašto se lagati oko toga da politika diktira tempo, odnosno postavlja zahtjeve. Možda bi zahtjevi neke SDP-ove vlasti ili u mandatu platforme Možemo!, ili samog Mosta, prema DORH-u bili potpuno drugačiji od HDZ-ovih, možda bi im prioriteti bili neki drugi.
No, u svakom slučaju na jučerašnjem saslušanju kad je na redu bio Ivan Turudić samo smo se podsjetili da je on bio i ministar u jednoj od HDZ-ovih Vlada, a i da ga je HDZ-ova vlast bila 1991. izabrala za suca po prvi put. Podsjetili smo se i da je prijatelj Zdravka Mamića, i poznanik Josipe Rimac, i još niza slučajeva koji mu samo umanjuju šanse da bude izabran, uključujući njegove poruke, kako bi rekli komunisti, da DORH nikome ne smije pakirati.
Naravno, ova procjena može biti sazdana i na pogrešnim postavkama, ali Kalabrić u ovom trenutku izgleda kao najmanje stresno rješenje i po DORH, i po vladajuće. Osim ako natječaj na kraju ne bude ponovljen. Jer, nikad ne reci nikad.