Bivša ministrica kužila je sve poput one dame u Daminom gambitu i osilila se toliko da zaigra igru s novcem koji nije, kako je uobičajeno, naš, nego je europski. Pa su joj na vrata zakucali ljudi iz Ureda europske javne tužiteljice
Koliko god se fraza dobrano potrošila učestalom uporabom, iza nas su uistinu dani za napeći kokica, ohladiti pivo ili butelju vina, zavaliti se u fotelju, upaliti televizor koji god da je program u igri, pa se dobro zabaviti, ako već nije i za koju suzu.
Odgledaš najnoviju epizodu sapunice, a onda pustiš sebi za dušu, i za dušu posrnulog življa, Mišin klasik koji kaže: »I proplakat će zora…..!« Dašta nego proplakat’! Nisu »Mućke«, ali nije ni daleko, iako još nije došlo do toga da se precizno zna tko je Del Boy, Tko Rodney, a tko, štajaznam, doktor House.
Kamenčić u cipeli
Banožić – Milanović – Plenković, a katkad i Hranj, pa još i Jandroković! Pratite li!? Nego! Tko ne bi pratio sve te jezične akrobacije u Milanovića, svu tu mladenačku prčevitost u ministra obrane, sav taj briselski potisnuti bijes u premijera, svu tu vojničku tajnovitost u čovjeka u uniformi koji ne govori ništa dok o njemu govore svi, svu tu informatičku pismenost u predsjednika Sabora koji evo objašnjava gdje treba stajati mobitel kad zasjeda Vijeća za obranu.
Zapravo, Jandrokovića je i najlakše razumjeti ako ste generacija Beatlesa, jer još i danas stara majka ne da da se glasno priča u mobitel, pogotovo ne u zahodu jer su tamo zidovi najtanji. Ali, predsjednik Sabora ipak je tu sporedna neke uloga.
Glavna uloga je, nek’ premijer oprosti, ipak predsjednik države. I pritom ne griješe oni koji kazuju kako je čovjek zapravo iskonski HDZ-ovac, barem u ovom trenu, kada je toliko fanova HDZ-a koji će vam u povjerenju reći da nije predsjednik njihovo društvo, ali dobro govori to što govori što god bilo to što govori.
A Milanović stvarno govori i to onako slikovito, da svi zapamte kad kaže Gabica za Žalac, kad kaže Bane za Banožića, kad spomene Tarzanovo donje rublje ili ti gaće tarzanice. Moglo bi to, doduše, kadikad biti mrvu sažetije, fokusiranije, ali nije nezabavno čak i kad nas vrijeđa, recimo, da ne čitamo ništa.
Čovjek se spusti sa svog brda i da nam mukte posve pristojan stand up. To valja cijeniti. Ili se na to može biti ljubomoran, onako ‘muški’, kako je očiti ljubomoran premijer Andrej Plenković.
Da nije ljubomora, da je ‘boli me patka’ stav, ne bi premijer svako malo držao propovijed medijima i novinarima, zazivajući ih kampistima, jer eto Milanoviću gledaju kroz prste i ne pišu o njegovim bizarnim istupima.
Bizarni možda jesu, ali, realno, kog’ briga!? Nikoga osim Plenkovića.
Dobro, možda je ovo ‘kog briga’ mrvu pretjerano, ali predsjednik samo radi ono što jedino i može raditi – biti nekome kamenčić u cipeli, tim bolje ako je katkad i s razlogom. Za drugo prostora i nema, pa se batrga tamo gdje može i govori čim više može, i zagorčava život svakome onoliko koliko mu ovlasti dozvoljavaju, ako nije mrvu i preko ruba.
Jer, pitanje predsjednika/ice u nas i nije nego pitanje ovlasti, a one su poprilično mizerne, ili su bile taman takve i toliko mizerne da je bivša predsjednica, sada je jasno, bila idealna da na Pantovčaku bude i ništa više.
Na to smo navikli, to nam je bilo normalno, a onda je Milanović odlučio sve ispreturati. Pa je nekom smiješno, nekom zabavno, netko navija, netko ga podupire, a svi u osnovi maštaju kako bi i sami rado bili kakvim i takvim, predsjednikom.
Biti na to jalan, suštinski je pogrešno. Biti Plenković koji je na to jalan, uzaludan je trošak energije. Braniti do ibera svog čovjeka Banožića, umjesto mu dati da se sam čeliči i sam iskoprca iz ovog nečeg u što se upleo, to je pak i besmislen trošak energije.
Ali, premijer čini se ne zna nego braniti svoje ljudstvo do besmisla. I koliko god da zglajza Žalac, ona će za nju reći da je znalac barem dok se ne potroši da famozna presumpcija krivnje. Žalac, Gabrijele Žalac. I nova tura kokica.
Zaigrala se…
Domagoj Novokmet novinar je N1 televizije, sistematičan i inteligentan lik kojeg drugačijim od drugih čini i onaj jeden trajno lebdeći, premda jedva vidljiv, smiješak na usnicama dok priča o svekolikim marifetlucima u našoj politici.
Čovjek je taj smiješak, koji otprilike kaže »reko’ sam vam ja«, imao i dok je objašnjavao shemu na ekranu na kojoj je slike Gabrijele Žalac, pa hrpa nekih strelica, pa firma koja je radila te neke softvere, pa milijuni eura koji su rasli na još više milijuna eura, besramno puno milijuna iako sve to ne vrijedi ni blizu toliko.
Šahovski komentari su mila majka naspram ove sheme, ali je zato bivša ministrica kužila sve poput one dame u Daminom gambitu i osilila se toliko da zaigra igru s novcem koji nije, kako je uobičajeno, naš, nego je europski.
A s europskim novcem nema šale. Pa su joj na vrata zakucali ljudi iz Ureda europske javne tužiteljice. Pa je bruka, jer ministrica Žalac je članica predsjedništva HDZ-a.
Tako to nekad bude kad naši prvotimci, ili glumci recimo, požele napraviti karijeru vani. Jednostavno se ne snađu suočeni s drugim pravilima igre onako naučeni na domaće običaje. Korupcija za po doma i korupcija vani nisu jedno te isto, odnos nije isti, borba protiv korupcije nije iste.
Ime tu ne garantira ništa, stranka ne garantira ništa, tu se svaki žalac lako tupim učini. No, kako je Žalac proćerdala ulogu, tako se premijeru kao na pladnju i opet nudilo da totalnim zaokretom zasluži ovacije publike.
Sve što je trebalo je odreći se ministrice s kojom se bavi tužiteljstvo svima nama drage, njemu pogotovo, Europe. Ali, ne! Ovaj premijer ne zna nego braniti svoje ljude i postupke, pa bilo i neobranjivo.
Štoviše, evo ga kako govori otprilike kako je Žalac svoj posao radila sjajno. A radila je sve vezano uz EU fondove. I zaigrala se s lovom iz EU fondova. Dakle, sjajno!
Čiji je veći
Zašto je tome tako, ne može se ne upitati onaj gledatelj s kokicama u kilu koji sve to prati, sve da premijera obožava? Zašto premijer tjera puk da se pita što to njege i ministricu spaja toliko? Triler, romantična komedija, akcija, psihološki nešto, koji je to žanr, sunce mu kalajsano, kad je realno samo sudska drama u pitanju!?
Nije valjda da je samo kapric, da je samo potreba da se prkosi i napinju mišići!? Prije će biti da je premijer svjestan nevjerojatna luksuza koji su mu dali birači u kojih je koža toliko zadebljala kroz stoljeća da ih ni Žalac korupcija ne može mrdnuti iz stolca i natjerati na akciju.
Imaju oni za to problematiku cijepljenja. Premijer zna da rejtingu njegovu i njegove stranke ovakvi kravali nauditi ne mogu, pa brani svoje za potrebe vlastitog stranačkog jata, dokle god se može. Premijer zna, a zna to i predsjednik, da se u nas rejting diže ili spušta samo na trivijali.
Zato je Banožić tako važan, a Žalac samo nevina dok joj se što ne dokaže. Zato je u pravu nekadašnji ministar obrane Ante Kotromanović kad kaže kako nam se čelni ljudi eto natječu čiji je veći – proračun dakako.
I zato Novokmet s pravom i opet ima onaj smiješak na licu.
Uglavnom, koliko god fraza bila mrvu izraubana, kokice su se napekle i pojele, ali se spektakl mrvu izlizao. Ima ex ministrica i aktualna članica predsjedništva HDZ-a koja se odaziva na Žalac, a ima i filmski klasik koji se zove »Žalac«.
U klasiku Paul Newman i Robert Redford glume dvojac profesionalnih varalica koji su odlučili nasamariti ozbiljnog mafijaškog šefa kako bi mu se osvetili za smrt prijatelja. Kažu to je i komedija, i krimić i drama.
Redford i Newman v.s. Plenković i Milanović!? Žalac Gabrijele v.s. Žalac film!? Štono bi se reklo, bolje se rodit’ bez one stvari nego bez sreće. Biračke.
Piše Siniša Pavić
Kad je Žalac EU znalac
Siniša Pavić
14. studeni 2021 08:35
Gabrijela Žalac / Foto Darko Jelinek
Bivša ministrica kužila je sve poput one dame u Daminom gambitu i osilila se toliko da zaigra igru s novcem koji nije, kako je uobičajeno, naš, nego je europski. Pa su joj na vrata zakucali ljudi iz Ureda europske javne tužiteljice
Koliko god se fraza dobrano potrošila učestalom uporabom, iza nas su uistinu dani za napeći kokica, ohladiti pivo ili butelju vina, zavaliti se u fotelju, upaliti televizor koji god da je program u igri, pa se dobro zabaviti, ako već nije i za koju suzu.
Odgledaš najnoviju epizodu sapunice, a onda pustiš sebi za dušu, i za dušu posrnulog življa, Mišin klasik koji kaže: »I proplakat će zora…..!« Dašta nego proplakat’! Nisu »Mućke«, ali nije ni daleko, iako još nije došlo do toga da se precizno zna tko je Del Boy, Tko Rodney, a tko, štajaznam, doktor House.
Kamenčić u cipeli
Banožić – Milanović – Plenković, a katkad i Hranj, pa još i Jandroković! Pratite li!? Nego! Tko ne bi pratio sve te jezične akrobacije u Milanovića, svu tu mladenačku prčevitost u ministra obrane, sav taj briselski potisnuti bijes u premijera, svu tu vojničku tajnovitost u čovjeka u uniformi koji ne govori ništa dok o njemu govore svi, svu tu informatičku pismenost u predsjednika Sabora koji evo objašnjava gdje treba stajati mobitel kad zasjeda Vijeća za obranu.
Zapravo, Jandrokovića je i najlakše razumjeti ako ste generacija Beatlesa, jer još i danas stara majka ne da da se glasno priča u mobitel, pogotovo ne u zahodu jer su tamo zidovi najtanji. Ali, predsjednik Sabora ipak je tu sporedna neke uloga.
Glavna uloga je, nek’ premijer oprosti, ipak predsjednik države. I pritom ne griješe oni koji kazuju kako je čovjek zapravo iskonski HDZ-ovac, barem u ovom trenu, kada je toliko fanova HDZ-a koji će vam u povjerenju reći da nije predsjednik njihovo društvo, ali dobro govori to što govori što god bilo to što govori.
A Milanović stvarno govori i to onako slikovito, da svi zapamte kad kaže Gabica za Žalac, kad kaže Bane za Banožića, kad spomene Tarzanovo donje rublje ili ti gaće tarzanice. Moglo bi to, doduše, kadikad biti mrvu sažetije, fokusiranije, ali nije nezabavno čak i kad nas vrijeđa, recimo, da ne čitamo ništa.
Čovjek se spusti sa svog brda i da nam mukte posve pristojan stand up. To valja cijeniti. Ili se na to može biti ljubomoran, onako ‘muški’, kako je očiti ljubomoran premijer Andrej Plenković.
Da nije ljubomora, da je ‘boli me patka’ stav, ne bi premijer svako malo držao propovijed medijima i novinarima, zazivajući ih kampistima, jer eto Milanoviću gledaju kroz prste i ne pišu o njegovim bizarnim istupima.
Bizarni možda jesu, ali, realno, kog’ briga!? Nikoga osim Plenkovića.
Dobro, možda je ovo ‘kog briga’ mrvu pretjerano, ali predsjednik samo radi ono što jedino i može raditi – biti nekome kamenčić u cipeli, tim bolje ako je katkad i s razlogom. Za drugo prostora i nema, pa se batrga tamo gdje može i govori čim više može, i zagorčava život svakome onoliko koliko mu ovlasti dozvoljavaju, ako nije mrvu i preko ruba.
Jer, pitanje predsjednika/ice u nas i nije nego pitanje ovlasti, a one su poprilično mizerne, ili su bile taman takve i toliko mizerne da je bivša predsjednica, sada je jasno, bila idealna da na Pantovčaku bude i ništa više.
Na to smo navikli, to nam je bilo normalno, a onda je Milanović odlučio sve ispreturati. Pa je nekom smiješno, nekom zabavno, netko navija, netko ga podupire, a svi u osnovi maštaju kako bi i sami rado bili kakvim i takvim, predsjednikom.
Biti na to jalan, suštinski je pogrešno. Biti Plenković koji je na to jalan, uzaludan je trošak energije. Braniti do ibera svog čovjeka Banožića, umjesto mu dati da se sam čeliči i sam iskoprca iz ovog nečeg u što se upleo, to je pak i besmislen trošak energije.
Ali, premijer čini se ne zna nego braniti svoje ljudstvo do besmisla. I koliko god da zglajza Žalac, ona će za nju reći da je znalac barem dok se ne potroši da famozna presumpcija krivnje. Žalac, Gabrijele Žalac. I nova tura kokica.
Zaigrala se…
Domagoj Novokmet novinar je N1 televizije, sistematičan i inteligentan lik kojeg drugačijim od drugih čini i onaj jeden trajno lebdeći, premda jedva vidljiv, smiješak na usnicama dok priča o svekolikim marifetlucima u našoj politici.
Čovjek je taj smiješak, koji otprilike kaže »reko’ sam vam ja«, imao i dok je objašnjavao shemu na ekranu na kojoj je slike Gabrijele Žalac, pa hrpa nekih strelica, pa firma koja je radila te neke softvere, pa milijuni eura koji su rasli na još više milijuna eura, besramno puno milijuna iako sve to ne vrijedi ni blizu toliko.
Šahovski komentari su mila majka naspram ove sheme, ali je zato bivša ministrica kužila sve poput one dame u Daminom gambitu i osilila se toliko da zaigra igru s novcem koji nije, kako je uobičajeno, naš, nego je europski.
A s europskim novcem nema šale. Pa su joj na vrata zakucali ljudi iz Ureda europske javne tužiteljice. Pa je bruka, jer ministrica Žalac je članica predsjedništva HDZ-a.
Tako to nekad bude kad naši prvotimci, ili glumci recimo, požele napraviti karijeru vani. Jednostavno se ne snađu suočeni s drugim pravilima igre onako naučeni na domaće običaje. Korupcija za po doma i korupcija vani nisu jedno te isto, odnos nije isti, borba protiv korupcije nije iste.
Ime tu ne garantira ništa, stranka ne garantira ništa, tu se svaki žalac lako tupim učini. No, kako je Žalac proćerdala ulogu, tako se premijeru kao na pladnju i opet nudilo da totalnim zaokretom zasluži ovacije publike.
Sve što je trebalo je odreći se ministrice s kojom se bavi tužiteljstvo svima nama drage, njemu pogotovo, Europe. Ali, ne! Ovaj premijer ne zna nego braniti svoje ljude i postupke, pa bilo i neobranjivo.
Štoviše, evo ga kako govori otprilike kako je Žalac svoj posao radila sjajno. A radila je sve vezano uz EU fondove. I zaigrala se s lovom iz EU fondova. Dakle, sjajno!
Čiji je veći
Zašto je tome tako, ne može se ne upitati onaj gledatelj s kokicama u kilu koji sve to prati, sve da premijera obožava? Zašto premijer tjera puk da se pita što to njege i ministricu spaja toliko? Triler, romantična komedija, akcija, psihološki nešto, koji je to žanr, sunce mu kalajsano, kad je realno samo sudska drama u pitanju!?
Nije valjda da je samo kapric, da je samo potreba da se prkosi i napinju mišići!? Prije će biti da je premijer svjestan nevjerojatna luksuza koji su mu dali birači u kojih je koža toliko zadebljala kroz stoljeća da ih ni Žalac korupcija ne može mrdnuti iz stolca i natjerati na akciju.
Imaju oni za to problematiku cijepljenja. Premijer zna da rejtingu njegovu i njegove stranke ovakvi kravali nauditi ne mogu, pa brani svoje za potrebe vlastitog stranačkog jata, dokle god se može. Premijer zna, a zna to i predsjednik, da se u nas rejting diže ili spušta samo na trivijali.
Zato je Banožić tako važan, a Žalac samo nevina dok joj se što ne dokaže. Zato je u pravu nekadašnji ministar obrane Ante Kotromanović kad kaže kako nam se čelni ljudi eto natječu čiji je veći – proračun dakako.
I zato Novokmet s pravom i opet ima onaj smiješak na licu.
Uglavnom, koliko god fraza bila mrvu izraubana, kokice su se napekle i pojele, ali se spektakl mrvu izlizao. Ima ex ministrica i aktualna članica predsjedništva HDZ-a koja se odaziva na Žalac, a ima i filmski klasik koji se zove »Žalac«.
U klasiku Paul Newman i Robert Redford glume dvojac profesionalnih varalica koji su odlučili nasamariti ozbiljnog mafijaškog šefa kako bi mu se osvetili za smrt prijatelja. Kažu to je i komedija, i krimić i drama.
Redford i Newman v.s. Plenković i Milanović!? Žalac Gabrijele v.s. Žalac film!? Štono bi se reklo, bolje se rodit’ bez one stvari nego bez sreće. Biračke.