Ne treba posebno isticati koliko je LNG terminal na Krku, kao dobavni pravac plina iz uvoza, od strateške važnosti za Hrvatsku jer je čini bitno manje ovisnom o uvozu ruskog plina, tim više što će uskoro profunkcionirati s udvostručenim kapacitetima.

Pored te plinske strateške infastrukture, na koju će se uskoro nadovezati i plinovodi prema BiH i Sloveniji, na sve većem značaju dobiva i Jadranski naftovod, i to ne toliko za domaće potrebe, koliko za potrebe transporta nafte prema srednoj Europi, točnije Slovačkoj i Mađarskoj čije je premijere Andrej Plenković jučer obavijestio da je Janaf spreman za transport nafte prema rafinerijama u njihovim zemljama, s obzirom na to da im je Ukrajina zabranila tranzit ruske nafte preko njezinog teritorija.

Iako su Mađari od Europske unije uspjeli ishodovati izuzeće iz embarga na uvoz ruske nafte, ipak nisu dobili izuzeće na izvoz derivata koje proizvode u svojim rafinerijama od ruske nafte. Stoga je profitirao Janaf jer je postao jedina sigurna ruta opskrbe MOL-ovih rafinerija, ali i energetske sigurnosti Mađarske. Budimpešta je prije dvije godine itekako shvatila da ovisi o hrvatskom naftovodu pa u tom kontekstu treba promatrati tadašnje izjave mađarskih čelnika koji su tvrdili da Janaf zloupotrebljava svoju monopolističku poziciju. Ne laje pas zbog sela, rekla bi narodna poslovica.

I naftna industrija Srbije, nakon što joj je zabranjeno dopremanje ruske nafte preko Janafa, također energetski ovisi o Hrvatskoj, odnosno Janafu. Premda joj je Europska komisija zabranila uvoz ruske nafte, dozvoljen joj je uvoz nafte iz drugih država.

Početkom prosinca 2022. potpisala je ugovor s Janafom za transport naftne u iduće dvije godine, a NIS je rezervirao 6,2 milijuna tona nafte godišnje u Janafovim kapacitetima, i to za naftu koju NIS najvećim dijelom nabavlja iz Iraka. Koliko je Janaf važan Srbiji, pokazalo je i priopćenje NIS-a nakon sklapanja ugovora u kojemu se ističe da je »Janaf garancija energetske sigurnosti u regionu i potvrda da može u potpunosti da pruži sigurno opskrbljivanje svim korisnicima transportnog sistema«.

No, uspješna hrvatska energetska priča zahvaljujući MOL-u ima i drugu stranu medalje. Većinski vlasnik Ine, mađarski MOL, godinama je sustavno zanemarivao hrvatske rafinerije odgađajući prijeko potrebnu modernizaciju, ali je zato ulagao u svoje rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj. Iako ima aktivna nalazišta i vlastitu proizvodnju, Ina se nažalost u potpunosti odrekla svih ambicija na plinskom tržištu u korist Prvog plinarskog društva – lokalnog partnera Gazproma koji nas je opskrbljivao plinom na temelju ekskluzivnog desetogodišnjeg ugovora s PPD-om.

I Hrvatska elektroprivreda je morala spašavati situaciju pa je odlukom Vlade trebala riješiti nabavu plina i još napuniti jedino skladište za potrebe ogrjevne sezone 2022./23. Osim toga, Ina je potpuno razočarala i u pogledu proizvodnje i ulaganja u razvoj zbog čega iz godine u godinu ostvaruje sve lošije rezultate. Istodobno je morala uvozili naftne derivate iz MOL-ovih rafinerija u Slovačkoj i Mađarskoj jer je rafinerija u Rijeci više bila izvan pogona, nego što je radila, a Mađari uporno odgađali njenu modernizaciju.

Hrvatska je zbog toga, a usred energetske krize, u potpunosti bila ovisna o uvozu naftnih derivata, dok su profit od prerade ubirale MOL-ove rafinerije.

A nakon što su devastirali hrvatsku proizvodnju nafte i plina, Mađari će sada morati postati ovisni o Janafu – tvrtki u većinskom hrvatskom vlasništvu kojoj nisu mogli ni primirisati, a kamoli je podrediti svojim interesima. Na sreću. Jer da su ulagali u Inine rafinerije i aktivnije se pozabavili proizvodnjom plina u Hrvatskoj, obje bi zemlje bile donekle manje ovisne o uvozu. A sada će Mađarska, država usred Europe i bez izlaza na more, s prekinutim dotokom nafte kopnenim putem, tu istu naftu morati dobavljati preko Hrvatske, što ćemo im i uredno naplatiti.

Ostaje jedino za vidjeti hoće li MOL eventualno zatražiti suvlasništvo u Janafu kao kompenzaciju za trošak transporta, no energetski stručnjaci smatraju da do toga ne mora nužno doći.

Možda će zvučati kao floskula političara, ali Hrvatska se zaista sve čvršće pozicionira kao nezaobilazno regionalno energetsko čvorište, kako za srednju Europu, tako i za Balkan.