S koje god strane to promatrali, neuspjeh dogovora s Mostom udarac je za Miroslava Škoru. S Mostom bi to bila jedna, bez njega je to sasvim druga priča.

S Mostom bi to bio jedan moćan blok koji bi, uz sinergiju koja bi se tu stvorila, bio zaista jaka politička priča. Bez Mosta, Škoro i oni koji su se s njim dogovorili i dalje jesu ozbiljan čimbenik, ali bez zamaha koji bi im donijela suradnja s mostovcima.

Za očekivati je da će na valu svog izbornog uspjeha na predsjedničkim izborima, Škoro i njegov Domovinski pokret solidno proći i na parlamentarnim. Trenutno su na desetak posto. Ako toliko dobiju i na samim izborima, to je grubo rečeno između deset i 15 mandata, ovisno o tome hoće li ih D’Hondt pomaziti ili kazniti. Ako ih pomazi, bit će 15, a ako se stvari poklope loše po njih, onda deset, možda čak i devet ili osam. Naravno, ako ostanu na ovih deset posto. Ako kampanju odrade dobro pa im rejting poraste, onda se mogu nadati i kojem zastupniku više. Ako im padne, onda će im zastupnički klub definitivno biti jednoznamenkast.

Kako će na kraju Škoro i njegova koalicija proći, ovisi o dosta faktora. Jedan od njih je i činjenica da odgovarajući na pitanje hoće li nakon izbora koalirati s HDZ-om nikada nisu rekli da neće. Što ih pak ostavlja otvorenim za napade da su opcija stvorena da bi HDZ nakon izbora imao s kim koalirati. HNS i Bandić nakon izbora odlaze u povijest, a treći pokušaj s Mostom bi ipak bio previše i za tradicionalno zaboravljivu domaću političku publiku. Ako se stvori još neka iole ozbiljnija politička opcija koja gađa desno biračko tijelo, činjenica da Škoro nikada nije isključio mogućnost koaliranja s Plenkovićem dala bi im veliku količinu političke municije. To bi se moglo dogoditi i ako se sukobe Škoro i Most, a što nije nemoguće, sudeći po nekim dijelovima objašnjenja s obje strane o tome zašto se nisu uspjeli dogovoriti oko zajedničkog izbornog nastupa.

Ali što će biti nakon izbora. Posebno u slučaju ako HDZ-u da sastavi većinu trebaju zastupnici izabrani na Škorinim listama. A među njima će biti i onih iz Domovinskog pokreta, ali i onih iz Hrasta, Konzervativne stranke, Bloka za Hrvatsku i još nekih pojedinaca koji nisu stranački organizirani. I sasvim je jasno da će među njima biti i Hrvoje Zekanović i Zlatko Hasanbegović. Doista bi bilo teško utvrditi, čak i kada bi netko pokušao, preziru li više njih dvojica Andreja Plenkovića ili on njih. Ne postoji nikakva šansa da bi on njih želio u bilo kojoj vladajućoj većini, niti bi oni u nešto takvo željeli ući. Osim možda pod uvjetima koje predsjednik HDZ-a ne bi želio ni pogledati, a kamoli o njima pregovarati. Tu spora nema.

Izglednija je velika koalicija nego bilo kakva suradnja spomenutog trojca. Ali takav animozitet ne postoji između vrha HDZ-a s jedne, te Škore i biznismena koji ga podržavaju s druge strane. Od kojih će sigurno netko biti na listi, a netko je logistički podržavati tijekom kampanje. I tu bi onda mogao doći trenutak istine za cijeli Škorin projekt. Hoće li on s HDZ-om pregovarati kao predstavnik čvrstog saveza stranaka koje zajedno čine famozni treći blok ili će se još tijekom izborne noći sve njegove sastavnice razmiliti svaka na svoju stranu, sretne da su se dokopale saborskih mandata. U tim pregovorima problem bi bio dogovor i sa zastupnicima nacionalnih manjina. I Milorad Pupovac i Furio Radin bi Škoru i mogli progutati, ali Hasanbegovića i Zekanovića teško.

Naravno, sve ove kalkulacije vrijede samo za slučaj da HDZ bude u mogućnosti sastavljati Vladu, bilo samo s manjinama i manjim strankama, ili sa Škorom i njegovima. Izbori su daleko od odlučenih. Uostalom, SDP zaostaje samo dva posto za HDZ-om, a do izlaska na birališta je između 30 i 60 dana u kojima se svašta može dogoditi. Ali ako HDZ ostane na 30, a Škoro na deset posto, kao što je trenutno stanje, barem ako je vjerovati dvjema velikim agencijama, onda bi ove opcije mogle biti blizu toga da sastavljaju većinu. I tada će doći trenutak istine – je li Domovinski pokret prava stvar ili lažnjak.