Za dva mjeseca bit će poznati rezultati lokalnih izbora u Rijeci. Ti rezultati, ma kakvi oni bili, neće bitno promijeniti smjer u kojemu Rijeka (ne)ide s obzirom na to da je Hrvatska visokocentralizirana država, a ovlasti lokalne samouprave i financijski kapaciteti mali, ali mogli bi promijeniti političku sudbinu SDP-a. Riječki SDP sve je napravio kako bi epilog bio gubitak izvršne vlasti prvi put od 1993. godine kada je Rijeka administrativno iskrojena kako je iskrojena. Loše jer je stiješnjena na 44 kvadratna kilometra, a što je osmišljeno u HDZ-ovim centrima izbornog inženjeringa kako bi se u ta olovna vremena što više umanjio utjecaj stranke koja je početkom 1990-ih ocrnjivana na najgori mogući način.

Jedan od razloga za uspjeh SDP-a u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji je to što su čelni ljudi stranke na lokalnoj razini prepoznali da je najbolji odgovor na agresivnu kampanju HDZ-a široka koalicija centra i lijevog centra. Na taj način napravljen je bedem koji HDZ nikada nije uspio probiti, a vlast u Rijeci i PGŽ-u ostajala je u SDP-ovim rukama. Unatoč svim promašajima SDP-ovih izvršnih vlasti na lokalnoj i županijskoj razini. Bilo ih je puno, a ima ih i danas. Upravo zbog koalicijskog potencijala stranke, ali i činjenice da su građani Primorsko-goranske županije i Rijeke skloniji opcijama ljevice i lijevog centra SDP je osvajo većinu u predstavničkom tijelu i izvršnu vlast.

Ali kao što se s vremenom i stijena istroši, tako su se pomalo potrošile i te političke zadatosti. I umjesto da SDP osigura bokove, oni su u nekoliko zadnjih mjeseci napravili sve suprotno. Iako bi se moglo reći da su SDP-ove muke počele već 2017. godine kada je ta stranka izgubila većinu u Gradskom vijeću. Mnogi misle da politička konstelacija u lokalnom predstavničkom tijelu nije bitna nakon što su uvedeni neposredni izbori za čelnike izvršne vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini. Svi koji tako misle, a među njima ima puno onih koji su bili izborni akteri, užasno griješe. Gubitkom većine u Gradskom vijeću ili Županijskoj skupštini otežava se provođenje značajnijih javnih politika ili ambicioznijih projekata u skladu s izbornim programima. Za prolazak bitnih točaka, a najbitnija je prihvaćanje proračuna, potrebna je vještina političkog kompromisa koji proizlazi iz kohabitacije izvršne vlasti i predstavničkog tijela. Te testove uspješno su prošli Vojko Obersnel od 2017. do 2021. godine, ali i Marko Filipović kao Obersnelov nasljednik u aktualnom mandatu.

I umjesto da SDP kapitalizira taj uspjeh, oni su se odlučili na politički eksperiment kada su se za kandidaturu za riječkoga gradonačelnika natjecali Marko Filipović i njegova zamjenica Sandra Krpan. Rezultat je bio težak poraz Marka Filipovića i izbor Sandre Krpan. U tom trenutku SDP je sam sebe nametnuo kao jednu od glavnih tema izborne kampanje. Iako se dva-tri mjeseca činilo da neće biti sve tako crno, stvari su se otele kontroli. Točnije, Filipović se oteo kontroli, što je dokazao oduzimanjem zamjeničkih ovlasti Sandri Krpan i razrješenjem Vojka Obersnela s mjesta u Lučkoj upravi Rijeka i Turističkoj zajednici grada Rijeke. Da stvari budu još gore, Filipović je mogući kandidat na izborima, vjerojatno nezavisni. Ako to tako bude, Sandra Krpan i SDP imaju veliki problem. Već sada je SDP-ova kandidatkinja u političkoj defanzivi zbog odnosa s Filipovićem, a ako Filipović uđe u kampanju, neće joj pomoći svi fotošopirani plakati i slogani. Vrlo je vjerojatno da će ona ući u drugi krug gradonačelničkih izbora, u ovom je trenutku teško zamisliti da to neće biti slučaj, a kada bi tako ispalo, bio bi to jedan od najvećih debakala SDP-a u cjelini.

Kome će pripasti čast izazivača, bit će poznato za dva mjeseca, a najviše izgleda za pobjedu imat će kandidat centra ili lijevog centra. Upravo u tom političkom prostoru najveća je gužva i zato je izborna kampanja kandidatkinja i kandidata izuzetno bitna. Jer, kako to nedavno reče Mostov kandidat za župana Marin Miletić, matematika određuje rezultate izbora.

I on je politički sazrio pa se više ne uzda samo u nadnaravne poticaje, već je okupio široku koaliciju na desnici, što mu je pametan potez budući da je taj politički prostor bio atomiziran. Da je tim putem išla riječka opozicija i na poziciji centra i lijevog centra pronašla jednog kandidata ili kandidatkinju, bilo bi izvjesno da bi SDP izgubio Korzo 16. Ovako valja čekati što će se dogoditi za dva mjeseca u prvom krugu izbora, a onda dva tjedna nakon toga konačan rasplet u drugom krugu.