Promjena, to je glavni headline ovih lokalnih izbora u cijeloj Hrvatskoj. Bilo zato jer starih gradonačelnika više nije bilo kao u Zagrebu, bilo da su odlučili sami odustati kao u Rijeci, Splitu ili Osijeku, bilo zato jer su birači u nekim sredinama jednostavno uzeli stvar u svoje ruke – u najvećem broju gradova i općina dosad ovi izbori donijeli su nova imena, nove igrače, nove liste i stranke. Jednako tako, to je pridonijelo i činjenici da su na ovim lokalnim izborima u najvećoj većini općina, gradova i županija potrebni i izbori u drugom krugu.

Već s pojavom velikog broja nezavisnih ili Mosta prije nekoliko godina, lokalni izbori donijeli su trend pada prisutnosti velikih stranaka, HDZ-a i SDP-a, a sada su se dogodili nevjerojatni fenomeni čak i u jedinicama gdje se činilo da su neki tzv. veliki igrači potpuno sigurni. No, ipak, evo ih u drugom krugu! Primjerice, Šibensko-kninska županija, koja je dominantna baza HDZ-a desetljećima, nije osvojena iz prve – župan Goran Pauk drugi je po broju glasova, iza nezavisnog Marka Jelića, koji ih je prvo pobijedio u Kninu, a sada ima šanse postati i županom. Ili Zadar, također HDZ-ova baza, gdje će se HDZ još morati krvavo boriti sa nezavisnim kandidatom koji nastupa za SDP, Markom Vučetićem, a pritom će borba za lokalni parlament ovisiti o lokalnom performeru i, praktički, redikulu Eniju Meštroviću. S njim će biti praktički nemoguće sklapati ozbiljne političke saveze, a ipak je prošao.

Slično se događa i u Istri – iako se u toj regiji živi vjerojatno najbolje u Hrvatskoj, tamošnja velika stranka, IDS, suočila se s drugim krugom i za župana i za Grad Pulu, a izgubili su Buzet, i to od “uskrslog” Damira Kajina, dok im Pazin napada Suzana Jašić iz Možemo. Promjenu birači traže i u Splitu, gdje na HDZ ide u ime Centra Ivica Puljak, koji je de facto nezavisni kandidat. I dok je u Splitu promjena normalna i učestala u gotovo svakim izborima, jer su šarali od Željka Keruna, preko Ive Baldasara i Andra Krstulovića Opare sada do Puljka koji je favorit za drugi krug, čak i u Rijeci na pomolu je nova politička paradigma s nezavisnim Davorom Štimcem. Grad u kojem su birači toliko tradicionalni, i u svom izboru izrazito konzervativni već 30 godina glasajući uvijek za iste, sada u drugom krugu ima čovjeka koji se politikom bavi po prvi puta i nije, kao Hrvoje Burić 2017. godine primjerice, izašao iz neke veće stranke nego je autonomno “rođen” iz potpuno nezavisne inicijative građana. Čak i u Slavoniji, tradicionalno sklonoj HDZ-u ili kadrovima proizašlim iz HDZ-a, sada je dosta nezavisnih kandidata koji ulaze u drugi krug.

Ovi izbori pokazali su da ideologija igra manju ulogu nego ranije, jer upravo su nezavisni kandidati i novi igrači, od Šibensko-kninske županije do Rijeke, ljudi koji nisu ideologizirali svoju kampanju i dapače uopće ne vide politiku na taj način. Oni su game-changeri. Agenda im je promjena sama po sebi, nasuprot starim velikim igračima koji po prirodi stvari žele zadržati status quo, a to su u većini sredina obično ili HDZ ili SDP. Birači kao da su se rasteretili straha (kojeg su im usadili upravo iz velikih stranaka) o tome da moraju glasati isključivo za ono što se krsti pojmom “stabilnosti”. Grad Zagreb živi je primjer toga – iako je nemoguće pretpostaviti da li Tomislav Tomašević i Možemo uopće imaju toliko iskustva, kadrova i snage da vode tako velik i skup sustav kao što je glavni grad Hrvatske, Zagrepčani su preuzeli rizik i praktički plebiscitarno podržali Tomaševića, koji će u drugom krugu vjerojatno samo morati udariti pečat na uspjeh koji je već postigao u nedjelju. Za tzv. “stabilnost” je u Zagrebu praktički glasalo samo deset posto građana, dajući podršku Jeleni Pavičić-Vukićević, jednako kao što je i u Rijeci stabilnost SDP-a i Marka Filipovića podržalo nešto manje od trećine birača. Birači preuzimaju na sebe rizik promjena, i to masovno, a ta poruka koju šalju starim političkim establishmentima dolazi u 99 posto upravo od kandidata i opcija koje nisu ni ekstremne ni radikalne po bilo čemu, nego se u najvećoj mjeri radi o normalnim građanskim kandidatima centra, koji nikoga ne straše ideološkim babarogama nego razmišljaju upravljački.
Na ovim izborima dominira težnja birača da se stvari mijenjaju, naravno s jednim motivom – da se mijenjaju nabolje.